SUDEĆI po završetku mnogih filmova, brak je ono za čime mnogi teže. Muškarac i žena na koncu često shvate da su jedno za drugo, vjenčaju se i žive “sretno do kraja života”. U filmovima je to obično kraj priče.

U stvarnosti vjenčanje nije kraj, već tek početak novog života u dvoje. A trebalo bi biti da je, kako stoji u Propovjedniku 7:8, ‘kraj stvari bolji nego njezin početak’.

Osobe koje žele stupiti u brak trebaju gledati dalje u budućnost. Da bi brak bio trajan i da bi bio izvor zadovoljstva, mora se zasnivati na čvrstim temeljima. U suprotnom bi pritisci koji se jave nakon vjenčanja mogli biti puno veći od onih koji su mu prethodili. Kršćanin ne može ući u brak razmišljajući: ‘Ako ne bude išlo, uvijek se mogu razvesti.’ Za njega brak treba biti trajna veza.

Isus je jasno dao do znanja da brak treba biti trajna veza kada mu je postavljeno pitanje je li ispravno razvesti se. U svom je odgovoru rekao: “Zar niste čitali da ih je [Bog] koji ih je stvorio od početka načinio kao muško i žensko i rekao je: ‘Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku i prionut će uz svoju ženu, i njih dvoje bit će jedno tijelo’? Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Dakle, što je Bog združio u jaram, neka nijedan čovjek ne rastavlja” (Matej 19:4-6).

S pravom se kaže da je u životu kršćanina stupanje u brak korak koji po važnosti slijedi odmah iza predanja Bogu. Predanjem Bogu osoba se zauvijek veže za Stvoritelja, a krštenje je čin kojim to javno obznanjuje. Vjenčanje je pak javna izjava o doživotnom predanju osobi. Stoga nije nimalo razumno predati se Bogu ili stupiti u brak ukoliko nismo posve sigurni da to stvarno želimo. Zbog toga bi oni koji razmišljaju o stupanju u brak trebali dobro poznavati vjerovanja, ciljeve, stavove i osobine svog budućeg bračnog druga.

Prilikom planiranja vjenčanja važno je biti prijazan, pažljiv i spreman na suradnju. No te su osobine još važnije nakon vjenčanja, budući da bez njih nije moguće ostvariti sretan brak. Mladenci su zaljubljeni, no nakon što stupe u brak trebaju stalno imati na umu da  ljubav ni u kojoj situaciji “ne traži vlastite koristi”. Ljubav koju se godinama neprekidno ispoljava “nikad ne zakazuje” (1. Korinćanima 13:5, 8). Osobe koje posjeduju trajnu ljubav lakše će pokazivati i osobine kao što su dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, blagost i samosvladavanje — to jest plodove Božjeg duha. Bez tih je osobina naprosto nemoguće ostvariti uspješan brak (Galaćanima 5:22, 23).

No veći je izazov ustrajati u pokazivanju navedenih osobina u braku. No tajna uspješnog ispoljavanja tih dobrih osobina glasi: Voli osobu s kojom si se vjenčao i budi spreman žrtvovati se.

Prema Isusovim riječima, najveća zapovijed koja je dana ljudima traži od njih da ljube Jehovu, dok druga zapovijed po važnosti glasi: “Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe” (Matej 22:39). Budući da ništa na svijetu ne može toliko čvrsto ujediniti dvoje ljudi kao što to može  brak, osobi koja je u braku najbliži je upravo njen bračni drug.

Međutim, veza koja je isključivo fizičke prirode ne može jamčiti sklad u emocionalnom pogledu. To što se nečija tijela ujedine ne znači automatski da su i njihove misli ujedinjene. Potpuni užitak u spolnom odnosu nemoguće je ostvariti ukoliko ne postoji još nešto — spona koja veže dva srca i dva uma. U većini slučajeva žrtvovanje u korist drugog cijena je koju treba platiti da bi brak bio uspješan. No tko bi se trebao žrtvovati? Muž ili žena?

Božja Riječ zapovijeda: “Prednjačite u pokazivanju časti jedan drugome” (Rimljanima 12:10). Ukoliko vam je to moguće, žrtvujte se prije nego što vas bračni drug uopće zamoli za to. Uostalom, ono što se dobije nakon opetovanog traženja već samim time donekle gubi na svojoj vrijednosti. I jedna i druga strana u braku zapravo bi trebala raditi na tome da joj preuzimanje inicijative u pokazivanju časti drugome prijeđe u naviku.

Naprimjer, muževima je zapovjeđeno da ženi ‘pridaju čast kao slabijoj, ženskoj posudi, da im molitve ne naiđu na zapreku’ (1. Petrova 3:7). Ako muž ne pokazuje čast svojoj ženi, to će nepovoljno utjecati čak i na njegove molitve Bogu. A što to znači pokazivati čast ženi? To znači uvijek pokazivati obzirnost prema njoj, saslušati njeno mišljenje i prepustiti joj izbor u mnogim stvarima. Žena može na isti takav način pokazivati čast mužu, ali i tako da se trudi uvijek biti spremna na suradnju i pomagati mu (1. Mojsijeva 21:12; Priče Salamunove 31:10-31).

Božja Riječ kaže: “Muževi su dužni ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, ljubi samog sebe, jer nitko nikada nije mrzio svoje tijelo; nego ga hrani i njeguje, kao i Krist skupštinu.” Koliko je Krist ljubio svoje sljedbenike? Toliko da je bio spreman umrijeti za njih. U Bibliji također stoji: “Neka i svaki pojedini od vas [muževa] tako ljubi svoju ženu kao samog sebe” (Efežanima 5:28-33). Božja Riječ govori i ženama da ‘ljube svoje muževe i budu im podložne, tako da se o Božjoj riječi ne bi pogrdno govorilo’ (Titu 2:4, 5).

Svi se ljudi rađaju nesavršeni, te stoga i griješe (Rimljanima 3:23; 5:12; 1. Ivanova 1:8-10). Da ne bismo uveličavali tuđe pogreške, poslušajmo biblijski savjet koji kaže: “Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugome, jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1. Petrova 4:8). Manje je greške najbolje zaboraviti i prijeći preko njih. No to se može pokazati dobrim rješenjem i kad se radi o nešto ozbiljnijim greškama. U Kološanima 3:12-14 stoji: “Obucite se u samilosnu duboku naklonost, dobrohotnost, poniznost, blagost i dugotrpljivost. Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome ako tko ima razlog za pritužbu na koga. Kao što je Jehova spremno oprostio vama, tako činite i vi. A pored svega toga, obucite se u ljubav, jer je ona savršena veza jedinstva.”

Koliko bismo puta trebali našem bračnom drugu oprostiti pogreške i propuste koji mu se redovito potkradaju? Petar je pitao Isusa: “‘Gospodine, koliko mi puta može sagriješiti moj brat, a ja da mu oprostim? Do sedam puta?’ A Isus mu je rekao: ‘Ne kažem ti: Do sedam puta, nego: Do sedamdeset i sedam puta’” (Matej 18:21, 22). Budući da je Isus ovdje govorio o osobama koje nisu združene bračnom vezom, posve je razumljivo da je praštanje još daleko važnije kada su u pitanju bračni drugovi.

Premda je posljednjih godina institucija braka izložena stalnom napadu, brak će ipak opstati zato što ga je utemeljio Bog, a sve što on uspostavi ‘veoma je dobro’ (1. Mojsijeva 1:31). Brak neće zastarjeti. Osim toga, on može biti i uspješan, naročito među onima koji cijene i izvršavaju Božje zapovijedi. No postavlja se izazovno pitanje: Hoće li dvije osobe održati obećanje da će jedna drugu voljeti i poštovati, koje su dale na dan vjenčanja? To može biti itekako velik izazov i možda ćete se morati snažno naprezati da u tome uspijete. No ono što ćete dobiti zauzvrat bit će vrijedno svakog truda!