PROLAZEĆI kroz ogromna gradska vrata, ulazite u tipičan grad iz 1. stoljeća. Poput mnogih drugih gradova tog doba, i ovaj je smješten na brdu. Iznad vas uzdiže se visoka stijena, na kojoj se nalazi gornji grad. Ondje blistaju na suncu raskošne bijele vile, od kojih mnoge imaju vrtove ograđene zidom. U tom dijelu grada žive bogataši. Na obroncima brda ima još mnogo drugih kuća raznih veličina i oblika. Duž ulica popločanih kamenom nižu se velike kamene višekatnice u kojima žive trgovci i zemljoposjednici koji pripadaju srednjem društvenom sloju. U podnožju brda žive siromašni ljudi. Ondje se nalaze male neugledne kuće koje su gusto poredane duž uskih ulica ili oko malog zajedničkog dvorišta.

Dok hodate ulicama punim ljudi, do vas dopiru zanimljivi zvukovi i mirisi. Žene kuhaju objed, pa se svud uokolo širi primamljiv miris hrane. Čujete glasanje životinja i djecu koja se igraju u blizini. Muškarci marljivo rade u bučnim i zagušljivim obrtničkim radnjama.

Kuće su imale važnu ulogu u životu kršćanskih obitelji. U njima su obavljali svoje svakodnevne poslove, učili o Bogu i slavili ga.

Male kuće. Kao što je to danas slučaj, i u 1. stoljeću veličina i izgled kuće ovisili su o mjestu na kojem je bila sagrađena te o imovinskom stanju obitelji koja je u njoj živjela. Najmanje kuće (1) imale su samo jednu skučenu i mračnu prostoriju u kojoj je živjela cijela obitelj. Mnoge male kuće bile su sagrađene od nepečene opeke. Druge su bile sagrađene od grubo klesanog kamena. Obje vrste kuća obično su se podizale na kamenom temelju.

Podovi su bili načinjeni od tvrdo nabijene zemlje, a unutrašnji su zidovi bili premazani  vapnenom žbukom, pa ih je trebalo redovito popravljati. Na krovu ili u zidu postojao je barem jedan mali otvor kako bi kroz njega mogao izlaziti dim od kuhanja. U kući je bilo vrlo malo pokućstva — samo ono najosnovnije za život.

Kuće su imale zemljane krovove. Na njihovim potpornim stupovima stajale su uzdužne drvene grede, na koje su se polagale kose grede, pa zatim granje, trska i sloj nabijene zemlje. Na koncu bi se na sve to nanijela žbuka kako krov ne bi prokišnjavao. Na krov se obično penjalo ljestvama koje su stajale s vanjske strane kuće.

Premda su kuće prvih kršćana bile skromne i prilično male, u njima se moglo lijepo živjeti. U takvom je domu i siromašna obitelj mogla biti duhovno bogata i sretna.

Kuće srednjeg društvenog sloja. Veće kamene dvokatnice (2) u kojima su živjeli pripadnici srednjeg društvenog sloja imale su i gostinsku sobu (Marko 14:13-16; Djela apostolska 1:13, 14). U toj su se velikoj sobi koja se nalazila na gornjem katu mogli održavati sastanci i domaćin bi je obično stavio na raspolaganje gostima u vrijeme blagdana (Djela apostolska 2:1-4). Te i neke još veće kuće (3) trgovaca i zemljoposjednika bile su sagrađene od većih komada kamena vapnenca koje se povezivalo vapnenom žbukom. Kameni podovi i unutrašnji zidovi bili su ožbukani, a vanjski su zidovi bili premazani vapnom.

Kuće su imale stepenice kojima se moglo doći u gornje sobe i na krov. Svi ravni krovovi bili su ograđeni niskim zidom da netko ne bi pao s krova ili da se ne bi dogodila kakva druga nezgoda (5. Mojsijeva 22:8). Na krovu se mogla podići sjenica pod kojom bi obitelj boravila za vrućih dana. Ondje su u ugodnoj hladovini mogli čitati Božju Riječ, duboko razmišljati o njoj, moliti se ili se odmarati (Djela apostolska 10:9).

U tim su kamenim kućama ljudi često živjeli sa svojom širom obitelji. Kuće su imale veće prostorije, a time i više životnog prostora. Imale su odvojene spavaće sobe te prilično veliku kuhinju i blagovaonicu.

Raskošne kuće. Kuće sagrađene u rimskom stilu (4) znatno su se razlikovale jedne od drugih po veličini, obliku i načinu gradnje. Imale su prostrane prostorije koje su bile poredane oko velike blagovaonice (triklinija), gdje je obitelj provodila najviše vremena. Neke su kuće osim prizemlja imale još jedan ili dva kata (5) te krasan vrt ograđen zidom.

Bogatije kuće obično su imale raskošan namještaj, koji je ponekad bio ukrašen bjelokošću  i zlatom. Te su kuće imale kupaonice i tekuću vodu. Podovi su vjerojatno bili prekriveni drvom ili raznobojnim mramorom, a zidovi obloženi cedrovinom. Žeravnici su se koristili za grijanje. Na prozore se iz sigurnosnih razloga stavljalo rešetke, koje su obično bile drvene. Osim toga na prozorima su bile i zavjese koje su zaklanjale ukućane od neželjenih pogleda. U debeli kameni zid bile su uklesane prozorske klupice na kojima se moglo sjediti (Djela apostolska 20:9, 10).

Bez obzira na to koliko su njihove kuće bile velike i kako su bile uređene, prvi kršćani bili su gostoljubivi i velikodušno su dijelili s drugima ono što su imali. Stoga putujućim nadglednicima nije bilo teško pronaći srdačnu, gostoljubivu obitelj kod koje bi mogli ostati sve dok ne dovrše svoju službu u nekom gradu ili mjestu (Matej 10:11; Djela apostolska 16:14, 15).

“Dom Šimunov i Andrijin”. Isus je bio srdačno primljen u “domu Šimunovu i Andrijinu” u Kafarnaumu (Marko 1:29-31). Kuća tih ribara možda se nalazila u nizu skromnih nastambi (6) gusto poredanih oko zajedničkog popločanog dvorišta.

Prozori i vrata takvih kuća otvarali su se prema dvorištu, u kojem su se obično odvijale svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ondje pripremali hranu, mljeli žito, jeli i družili se sa susjedima.

Prizemne kuće u Kafarnaumu bile su sagrađene od neobrađenog bazalta, kamena vulkanskog porijekla kojeg u tom području ima u izobilju. Vanjske stepenice vodile su do ravnog krova koji je bio načinjen tako da se na krovne grede naslagalo trsku te nabijenu zemlju ili crijepove (Marko 2:1-5). Podovi su bili popločani kamenom i prekriveni pletenim prostirkama.

Nizovi kuća tvorili su ulice i uske prolaze duž obale Galilejskog mora. Ljudima koji su živjeli od ribolova Kafarnaum je bio idealno mjesto za život.

“Od kuće do kuće”. Kao što smo mogli vidjeti, prvi kršćani živjeli su u vrlo različitim kućama — od skromnih kućica od opeke do velikih, raskošnih kamenih vila.

Te kuće nisu služile samo kao stambeni prostor. Kod kuće su obitelji učile o Bogu i slavile ga. Kršćani su se sastajali u privatnim kućama kako bi proučavali Božju Riječ i družili se sa suvjernicima. Ono što su naučili u tim domovima vješto su koristili dok su izvršavali svoj izuzetno važan zadatak — propovijedali dobru vijest i poučavali ljude “od kuće do kuće” po čitavom rimskom svijetu (Djela apostolska 20:20).