U izvornom hebrejskom jeziku u Nehemiji 8:10 i 3. Mojsijevoj 3:17 upotrijebljeni su različiti izrazi. Hebrejska riječ kelev, koja je u 3. Mojsijevoj 3:17 prevedena sa “salo”, odnosi se na salo životinja ili ljudi (3. Mojs. 3:3; Suci 3:22). Kontekst 17. retka pokazuje da je Izraelcima bilo zabranjeno jesti salo koje je pokrivalo crijeva, bubrege i slabine životinja koje su se prinosile na žrtvu jer im je bilo rečeno da “sve salo pripada Jehovi” (3. Mojs. 3:14-16). Dakle, salo životinja koje su se prinosile na žrtvu Jehovi nije se smjelo jesti.

S druge strane, riječ koja je u Nehemiji 8:10 u nekim prijevodima prevedena s “masna jela” glasi mašmanim. To je jedino mjesto u hebrejskim knjigama Biblije gdje se javlja ta riječ. Izvedena je od glagola šamen, koji znači “biti debeo, ugojiti se”. Osnovni smisao riječi koje su srodne tom glagolu jest obilje i blagostanje. (Usporedi Izaiju 25:6.) Jedna od najčešćih izvedenica tog glagola jest imenica šemen, koja se često prevodi s “ulje” (3. Mojs. 24:2; 5. Mojs. 8:8). U kontekstima kao što je Nehemija 8:10 izraz mašmanim očigledno se odnosi na jela koja su pripremljena s mnogo ulja, a mogao bi se odnositi i na meso na kojem ima nešto masnog tkiva, ali očito ne i na komade čistog životinjskog sala.

Iako je Izraelcima bilo zabranjeno jesti životinjsko salo, smjeli su jesti hranjiva, ukusna jela. Neka jela, naprimjer kruh od žitarica, nisu se pripremala sa životinjskom mašću, nego s biljnim uljem, često maslinovim (3. Mojs. 2:7). Uvid u Sveto pismo objašnjava da se izraz iz Nehemije 8:10 koji doslovno znači “masna jela” odnosi na “obilne obroke, hranjiva jela, ona koja nisu suha, nego slasna i ukusna, pripremljena s biljnim uljima”.

Naravno, kršćani znaju da je zabrana jedenja sala bila dio Mojsijevog zakona. Oni nisu dužni držati se Mojsijevog zakona, pa tako ni odredbi povezanih sa životinjskim žrtvama (Rim. 3:20; 7:4, 6; 10:4; Kol. 2:16, 17).