Idi na sadržaj

Idi na kazalo

“Nikome ne vraćajte zlo za zlo!”

“Nikome ne vraćajte zlo za zlo!”

“Nikome ne vraćajte zlo za zlo! Činite ono što svi ljudi smatraju dobrim!” (RIMLJANIMA 12:17).

1. Kakvo ponašanje danas često vidimo?

KAD dijete gurne svog brata ili sestru, on ili ona obično mu odmah vrate istom mjerom. Nažalost, to nije svojstveno samo djeci, već slično postupaju i mnogi odrasli. Kad ih netko uvrijedi, žele mu vratiti milo za drago. Istina, većina odraslih neće doslovno gurnuti nekoga, ali mnogi će uzvratiti na podmukle načine. Možda počnu ogovarati onoga tko ih je uvrijedio ili nađu načina da spriječe njegov uspjeh. Kojom god metodom da se koriste, cilj im je uvijek isti — osvetiti se.

2. (a) Zašto se pravi kršćani ne osvećuju? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti i gdje u Bibliji možemo naći odgovor na njih?

2 Iako je želja za osvećivanjem duboko ukorijenjena u ljudima, pravi je kršćani nastoje pobijediti. Oni pritom primjenjuju savjet apostola Pavla: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo!” (Rimljanima 12:17). Što će nas potaknuti da živimo u skladu s tim uzvišenim načelom? Kome se ne bismo smjeli osvećivati? Koje koristi imamo ako se ne osvećujemo? Da bismo odgovorili na ta pitanja, razmotrimo kontekst Pavlovih riječi i pogledajmo kako 12. poglavlje poslanice Rimljanima pokazuje da time što se ne osvećujemo postupamo ispravno te pokazujemo ljubav i skromnost. Razmotrit ćemo te tri misli jednu po jednu.

‘Zato vas usrdno molim’

3, 4. (a) O čemu Pavao govori od 12. poglavlja i na što ukazuje koristeći riječ “zato”? (b) Kako je Božja samilost trebala djelovati na kršćane u Rimu?

3 Počevši od 12. poglavlja, Pavao obrađuje četiri međusobno povezane teme koje se tiču kršćanskog života. On govori o našem odnosu prema Jehovi, braći i sestrama u vjeri, onima koji ne dijele naša vjerska uvjerenja te vlastima. Pavao ukazuje na temeljni razlog zašto se trebamo odupirati neispravnim sklonostima, među koje spada i želja za osvetom, kad kaže: “Zato vas, braćo, usrdno molim samilošću Božjom” (Rimljanima 12:1). Obrati pažnju na riječ “zato”, kojom se Pavao nadovezuje na ono što je prethodno rekao. On je zapravo želio reći: ‘Zbog onoga što sam vam upravo objasnio, usrdno vas molim da učinite ono što ću vam sada reći.’ Što je to Pavao bio objasnio kršćanima u Rimu?

4 U prvih 11 poglavlja Pavao govori o tome kako i Židovi i ne-Židovi imaju divnu priliku vladati s Kristom u Božjem Kraljevstvu, no židovski narod u cjelini gledano tu priliku nije prihvatio (Rimljanima 11:13-36). Ta je čast ljudima omogućena isključivo “samilošću Božjom”. Kakav su stav kršćani trebali imati prema toj velikoj nezasluženoj dobroti koju im je Bog iskazao? Njihova srca ispunjena dubokom zahvalnošću trebala su ih potaknuti da postupe u skladu s onim što je Pavao rekao u nastavku: ‘Dajte svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, da služite Bogu koristeći svoj razum’ (Rimljanima 12:1). A kako su ti kršćani mogli dati sebe “kao žrtvu” Bogu?

5. (a) Kako netko može dati sebe “kao žrtvu” Bogu? (b) Koje načelo treba utjecati na postupke kršćana?

5 Pavao u nastavku objašnjava: “Ne dajte da vas i dalje oblikuje ovaj svijet, nego se preobrazite obnavljanjem svojega uma, da utvrdite što je Božja volja — što je dobro, ugodno i savršeno” (Rimljanima 12:2). Kršćani nisu smjeli dozvoliti duhu svijeta da utječe na njihovo razmišljanje, već su trebali obnoviti svoj um i usvojiti Kristov način razmišljanja (1. Korinćanima 2:16; Filipljanima 2:5). To načelo treba utjecati na svakodnevne postupke svih pravih kršćana, pa tako i nas danas.

6. Što nas potiče da se ne osvećujemo, prema Pavlovim riječima iz Rimljanima 12:1, 2?

6 Kako nam pomažu Pavlovi savjeti iz Rimljanima 12:1, 2? Poput duhom pomazanih kršćana u Rimu, i mi smo duboko zahvalni Bogu što nam tijekom cijelog života neprestano i na različite načine iskazuje samilost. Upravo zbog toga srce puno zahvalnosti potiče nas da svu svoju snagu, sredstva i sposobnosti ulažemo u služenje njemu. Ta iskrena želja potiče nas i na to da damo sve od sebe kako bismo razmišljali poput Krista, a ne poput svijeta. A budući da smo usvojili Kristov um, to utječe na naše ophođenje s drugima — kako sa suvjernicima tako i s onima koji nisu Jehovini svjedoci (Galaćanima 5:25). Naprimjer, ako razmišljamo poput Krista, nastojat ćemo suzbiti želju za osvećivanjem (1. Petrova 2:21-23).

“Neka vaša ljubav ne bude licemjerna!”

7. O kojoj se ljubavi govori u 12. poglavlju Rimljanima?

7 Mi ne vraćamo zlo za zlo ne samo zato što je to ispravno nego i zato što time pokazujemo ljubav. Zapazi što apostol Pavao u narednim recima govori o ljubavi kao motivaciji. U poslanici Rimljanima on nekoliko puta koristi riječ “ljubav” (grčki: agápe) kad govori o Božjoj i Kristovoj ljubavi (Rimljanima 5:5, 8; 8:35, 39). Međutim, u 12. poglavlju izraz agápe koristi u drugom kontekstu — kad govori o ljubavi koja se pokazuje drugim ljudima. Nakon što kaže da neki kršćani imaju darove duha, i to različite, Pavao spominje osobinu koju trebaju razvijati svi kršćani. On kaže: “Neka vaša ljubav ne bude licemjerna!” (Rimljanima 12:4-9). Pravi kršćani prepoznaju se po tome što svojim bližnjima pokazuju ljubav (Marko 12:28-31). Pavao nas potiče da se uvjerimo je li ljubav koju pokazujemo kao kršćani doista iskrena.

8. Kako možemo dokazati da naša ljubav nije licemjerna?

8 Pavao također otkriva kako možemo dokazati da naša ljubav nije licemjerna kada kaže: “Mrzite zlo, držite se dobra!” (Rimljanima 12:9). Glagoli “mrziti” i “držati se” vrlo su izražajni. Grčki glagol preveden “mrziti” može se prevesti i s “osjećati odvratnost ili gađenje”. Mi moramo mrziti ne samo posljedice zla nego i samo zlo (Psalam 97:10). Izraz “držati se” prijevod je grčkog glagola koji doslovno znači “slijepiti”. Kršćanin koji gaji iskrenu ljubav toliko se čvrsto drži onoga što je dobro da to postaje neodvojivi dio njegove osobnosti.

9. Na što nas Pavao više puta potiče?

9 Pavao više puta spominje jedan poseban način na koji možemo pokazivati ljubav. On kaže: “Blagoslivljajte progonitelje — blagoslivljajte, a ne proklinjite!” “Nikome ne vraćajte zlo za zlo!” “Ne osvećujte se, ljubljeni.” “Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrom!” (Rimljanima 12:14, 17-19, 21). Pavlove riječi jasno pokazuju kako se trebamo ophoditi s onima koji nisu naša duhovna braća i sestre, čak i s onima koji nam se protive.

“Blagoslivljajte progonitelje!”

10. Kako možemo blagoslivljati one koji nas progone?

10 Kako možemo primjenjivati Pavlov poticaj: “Blagoslivljajte progonitelje”? (Rimljanima 12:14). Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone” (Matej 5:44; Luka 6:27, 28). Dakle, jedan od načina kako možemo blagoslivljati one koji nas progone jest da se molimo za njih, da tražimo od Boga da otvori oči onima koji nam se protive iz neznanja tako da mogu upoznati istinu (2. Korinćanima 4:4). Istina, može zvučati čudno to da se trebamo moliti Bogu da blagoslovi nekoga tko nas progoni. Međutim, što je naš način razmišljanja sličniji Kristovom, to ćemo moći više pokazivati ljubav i našim neprijateljima (Luka 23:34). Do čega to može dovesti?

11. (a) Što možemo naučiti iz Stjepanovog primjera? (b) Kako se neki koji nas progone mogu promijeniti, kao što pokazuje Pavlov život?

11 Stjepan se molio za svoje progonitelje i njegova molitva nije bila uzaludna. Nedugo nakon Pedesetnice 33. n. e. protivnici kršćanske skupštine uhvatili su ga, odvukli izvan Jeruzalema i kamenovali. Prije nego što je umro, povikao je: “Jehova, ne uzmi im ovo za grijeh!” (Djela apostolska 7:58–8:1). Među ljudima za koje se Stjepan toga dana molio bio je i Savao, koji je gledao i odobravao njegovo ubojstvo. Kasnije se uskrsnuli Isus ukazao Savlu. Taj nekadašnji progonitelj kršćana postao je Kristov sljedbenik i apostol Pavao, pisac poslanice Rimljanima (Djela apostolska 26:12-18). U skladu sa Stjepanovom molitvom, Jehova je očito Pavlu oprostio grijeh koji je učinio time što je progonio kršćane (1. Timoteju 1:12-16). Stoga nimalo ne čudi što je Pavao poticao kršćane: “Blagoslivljajte progonitelje!” Iz vlastitog je iskustva znao da neki od njih s vremenom mogu postati Božji sluge. Slično tome, i u naše su vrijeme neki progonitelji počeli služiti Jehovi kad su vidjeli miroljubivo vladanje njegovih slugu.

“Budite u miru sa svim ljudima!”

12. Kako su povezani savjeti iz Rimljanima 12:9 i 12:17?

12 Pavlov daljnji savjet o tome kako se ophoditi s našom duhovnom braćom i sestrama i ostalim ljudima glasi: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo!” Te se riječi logično nadovezuju na ono što je rekao ranije: “Mrzite zlo!” Uostalom, zar bi netko mogao reći da uistinu mrzi zlo ako bi se osvećivao čineći zlo? To bi se kosilo sa savjetom da naša “ljubav ne bude licemjerna”. Pavao također kaže: “Činite ono što svi ljudi smatraju dobrim!” (Rimljanima 12:9, 17). Kako to možemo?

13. Kako trebamo postupati znajući da nas promatraju ljudi iz svijeta?

13 O progonstvu s kojim su se suočili apostoli Pavao je ranije, u svom pismu Korinćanima, napisao: ‘Postali smo prizor koji gleda svijet, i anđeli i ljudi. Kad nas vrijeđaju, blagoslivljamo. Kad nas progone, strpljivo podnosimo. Kad nas kleveću, odgovaramo ljubazno’ (1. Korinćanima 4:9-13). Slično tome, današnje prave kršćane promatraju ljudi iz svijeta. Kad osobe koje nas okružuju vide da činimo dobro iako se s nama postupa nepravedno, možda počnu pozitivnije gledati na našu kršćansku poruku (1. Petrova 2:12).

14. Koliko daleko trebamo ići u tome da budemo u miru sa svim ljudima?

14 No koliko daleko trebamo ići u tome da budemo u miru sa svim ljudima? Koliko god je to moguće. Pavao svojoj kršćanskoj braći kaže: “Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima!” (Rimljanima 12:18). Izrazi “ako je moguće” i “koliko o vama ovisi” ukazuju na to da možda nećemo moći uvijek biti u miru s drugima. Naprimjer, mi nećemo prekršiti neku Božju zapovijed samo zato da bismo ostali u miru s ljudima (Matej 10:34-36; Hebrejima 12:14). Pa ipak, mi činimo sve što u razumnoj mjeri možemo kako bismo bili u miru sa “svim ljudima” — a da pritom ne kršimo pravedna načela.

“Ne osvećujte se”

15. Zašto se prema Rimljanima 12:19 ne bismo smjeli osvećivati?

15 Pavao navodi još jedan snažan razlog zašto se ne bismo smjeli osvećivati — tako pokazujemo skromnost. On kaže: “Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi Božjoj, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:19). Kršćanin koji se nastoji osvetiti postupa oholo. On prisvaja ulogu koja pripada Bogu (Matej 7:1). Osim toga, kad uzima stvari u svoje ruke, pokazuje da ne vjeruje Jehovinom obećanju: “Ja ću uzvratiti.” Za razliku od toga, pravi kršćani vjeruju da će se Jehova “pobrinuti da pravdu dobiju izabrani njegovi” (Luka 18:7, 8; 2. Solunjanima 1:6-8). Oni pokazuju skromnost prepuštajući Bogu osvetu za učinjeno zlo (Jeremija 30:23, 24; Rimljanima 1:18).

16, 17. (a) Što znači ‘zgrtati živo ugljevlje na nečiju glavu’? (b) Jesi li osobno imao prilike vidjeti kako se dobrim djelima smekšalo srce nekoga tko nije Jehovin svjedok? Ako jesi, navedi primjer.

16 Osvetom bismo srce neprijatelja vjerojatno učinili još tvrđim, no dobrotom ga možemo smekšati. Zašto to možemo reći? Zapazi što je Pavao napisao kršćanima u Rimu: “Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, napoji ga, jer čineći tako, zgrćeš živo ugljevlje na glavu njegovu” (Rimljanima 12:20; Mudre izreke 25:21, 22). Što to znači?

17 ‘Zgrtati živo ugljevlje na nečiju glavu’ slikovit je izraz koji ukazuje na postupak taljenja metala koji se koristio u biblijska vremena. Metal bi se stavio u peć, a sloj ugljevlja stavio bi se kako ispod njega tako i na njega. Užareno ugljevlje koje se zgrtalo na metal toliko bi ga zagrijalo da bi se smekšao i rastopio te se odvojio od nečistoća. Slično tome, dobrim djelima protivnika možemo smekšati i potaknuti ga da pokaže svoje dobre osobine (2. Kraljevima 6:14-23). Ustvari, mnoge članove kršćanske skupštine obožavanju pravog Boga najprije su privukla dobra djela koja su Jehovini sluge učinili za njih.

Zašto se ne osvećujemo

18. Zašto možemo reći da time što se ne osvećujemo postupamo ispravno te pokazujemo ljubav i skromnost?

18 Iz ovog kratkog razmatranja 12. poglavlja poslanice Rimljanima saznali smo nekoliko važnih razloga zašto ‘nikome ne vraćamo zlo za zlo’. Kao prvo, kad se ne osvećujemo, postupamo ispravno. Budući da nam Bog iskazuje samilost, sasvim je ispravno i razumno dati sebe “kao žrtvu” Jehovi i spremno slušati sve njegove zapovijedi — pa tako i zapovijed da ljubimo svoje neprijatelje. Kao drugo, kad ne vraćamo zlo za zlo, pokazujemo ljubav. Ljubav nas potiče da se ne osvećujemo i da nastojimo biti u miru s drugima u nadi da ćemo pomoći čak i nekim velikim protivnicima da postanu Jehovini sluge. Kao treće, kad drugima ne uzvraćamo zlo, pokazujemo da smo skromni. Ako bismo uzimali stvari u svoje ruke, pokazali bismo da smo oholi, jer Jehova kaže: “Moja je osveta.” Božja Riječ upozorava: “Kad dođe oholost, dođe i sramota, a mudrost je u skromnih” (Mudre izreke 11:2). Kad osvetu za naneseno zlo prepustimo Bogu, pokazujemo da smo mudri i skromni.

19. O čemu će govoriti sljedeći članak?

19 U sažetku ove teme o ophođenju s drugima Pavao potiče kršćane: “Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrom!” (Rimljanima 12:21). S kakvim se zlim utjecajima mi danas borimo? Kako ih možemo nadvladati? Odgovore na ta i slična pitanja dobit ćemo u sljedećem članku.

[Slika na stranici 23]

Pavao u poslanici Rimljanima kršćanima pruža praktične savjete

[Slika na stranici 25]

Što učimo od učenika Stjepana?