GEORGE je bio sav očajan. Nije mogao prehraniti svoju obitelj. Ljudi u njegovom kraju obolijevali su od raznih bolesti, a neki su i skapavali od gladi. No nekoliko stotina kilometara južnije nalazila se zemlja u kojoj se puno bolje živjelo. “Preselit ću se u tu zemlju i ondje naći posao, a žena i djeca kasnije će doći za mnom”, mislio je George.

I Patricia je maštala o tome da započne nov život u drugoj zemlji. Bila je bez posla i nije joj se smiješila lijepa budućnost. Ona i njen dečko odlučili su otići iz Nigerije u Alžir, a potom otputovati u Španjolsku. No nisu ni slutili koliko će se napatiti na putu kroz Saharu. Ona kaže: “Bila sam trudna i svom sam djetetu željela osigurati bolji život.”

Rachel se u potrazi za boljim životom odlučila preseliti s Filipina u Španjolsku. Bila je ostala bez posla, a rođaci su je uvjeravali da će se u drugoj zemlji lako zaposliti kao kućna pomoćnica. Stoga je posudila novac za avionsku kartu i oprostila se sa svojim suprugom i kćeri. Na odlasku im je rekla: “Uskoro ćemo opet biti zajedno.”

Mnogi su poput Georgea, Patricie i Rachel odlučili započeti nov život u inozemstvu. Stručnjaci procjenjuju da se u posljednjih nekoliko desetljeća više od 200 milijuna ljudi preselilo u neku drugu zemlju. Premda neki bježe iz svoje domovine zbog rata, prirodnih katastrofa te rasne ili vjerske netrpeljivosti, većina ljudi odlazi iz ekonomskih razloga. S kakvim se problemima doseljenici suočavaju u novoj sredini? Žive li ondje boljim životom za kojim su toliko čeznuli? Što se događa s djecom kad im jedan od roditelja otputuje u tuđinu kako bi zaradio više novca? U nastavku donosimo odgovore na ta pitanja.

Prvi problem s kojim se suočava onaj tko se želi preseliti u inozemstvo često je samo putovanje. George je proputovao na stotine kilometara, a sa sobom je imao vrlo malo hrane. “To je putovanje bilo pravo mučenje”, kaže on. Iskustva pokazuju da mnogi ljudi uopće ne stignu do zemlje u koju su se uputili.

Patricia je puno propatila vozeći se kroz Saharu u kamionu bez cerade. “Putovanje od Nigerije do Alžira trajalo je punih sedam dana. Nas 25 bilo je nagurano na kamionu poput sardina. Na putu smo svako malo vidjeli neki leš ili ljude koji su tumarali pustinjom i samo čekali da umru. Vozači su katkad toliko bešćutni da neke putnike naprosto ostave usred pustinje.”

Za razliku od Georgea i Patricie, Rachel je uspjela avionom otputovati u Španjolsku te se ondje zaposlila kao kućna pomoćnica. No nije ni sanjala koliko će joj nedostajati njena dvogodišnja kćerkica. Ona kaže: “Srce mi se paralo svaki put kad bih vidjela neku majku s malim djetetom.”

George se nikako nije mogao priviknuti na život u tuđini. Prvih nekoliko mjeseci nije uspio poslati kući ništa novca. “Noću sam često plakao jer sam bio jadan i strašno usamljen”, priznaje on.

Nakon što je nekoliko mjeseci provela u Alžiru, Patricia je stigla do granice s Marokom. “Ondje sam rodila svoju curicu”, kaže ona. “Morala sam se skrivati od kriminalaca koji otimaju žene što dolaze iz siromašnih zemalja i tjeraju ih da se bave prostitucijom. Nakon nekog vremena uspjela sam uštedjeti dovoljno novca za put do Španjolske. Plovidba je bila vrlo opasna jer je brod bio u groznom stanju, a na njemu je bilo toliko ljudi da je skoro potonuo. Morali smo cipelama izbacivati vodu iz njega! Kad smo najzad stigli do Španjolske, bila sam toliko iscrpljena da nisam mogla stajati na nogama.”

Kao što smo vidjeli, putovanje u stranu zemlju samo po sebi može biti prava muka. No onaj tko razmišlja o preseljenju u inozemstvo trebao bi uzeti u obzir i neke druge probleme s kojima bi se mogao suočiti. Valja računati na poteškoće u sporazumijevanju, razlike u kulturi te troškove i pravne zavrzlame povezane s dobivanjem državljanstva ili dozvole trajnog boravka. Oni koji ne uspiju srediti papire teško mogu naći dobar posao i pristojan smještaj, a često im je uskraćeno i kvalitetno obrazovanje te adekvatna zdravstvena skrb. Mogu imati problema i s dobivanjem vozačke dozvole ili otvaranjem bankovnog računa. Osim toga, useljenike koji u zemlji žive “na crno” poslodavci često izrabljuju kao jeftinu radnu snagu.

A što reći o novcu? Ima li smisla uzdati se u to da će nam on pružiti sigurnost i riješiti sve probleme? Biblija nam mudro savjetuje: “Ne trudi se stjecati bogatstvo. (...) Zar ćeš upraviti oči svoje prema bogatstvu, iako ono u trenu nestaje? Jer načini sebi krila kao u orla i odleti u nebo” (Mudre izreke 23:4, 5). Valja imati na umu i to da novcem ne možemo kupiti  ono što nam je u životu najvažnije, a to su ljubav, duševni mir i obiteljska sloga. Doista je žalosno kad bračni partneri dopuste da ljubav prema novcu nadjača ljubav koju osjećaju jedno prema drugome i prema svojoj djeci! (2. Timoteju 3:1-3).

Mi ljudi imamo i duhovne potrebe (Matej 5:3). Stoga roditelji kojima je stalo do dobrobiti svoje djece daju sve od sebe kako bi ih poučavali o Bogu te o njegovim moralnim mjerilima i naumu s ljudima, znajući da Bog to očekuje od njih (Efežanima 6:4).

Ljudi koji se odluče preseliti u inozemstvo imaju različita životna iskustva. No ono što su doživjeli George, Rachel i Patricia pokazuje da mnoge takve priče imaju nešto zajedničko. Naime, cijela obitelj puno pati kad otac ili majka odu u tuđinu te godinama žive odvojeno od svoje djece i bračnog partnera. Georgeova se obitelji ponovno našla na okupu tek nakon više od četiri godine.

Rachel se nakon gotovo pet godina najzad vratila na Filipine po svoju kćer. Patricia je na koncu sama doputovala u Španjolsku noseći u naručju svoju malenu kćer. “Ona mi je sve što imam, pa se nastojim dobro brinuti za nju”, kaže ta mlada majka.

Mnogi doseljenici stisnu zube i ostanu u stranoj zemlji unatoč usamljenosti, financijskim problemima i činjenici da dugo vremena neće vidjeti svoje najmilije. Budući da su u preseljenje uložili puno vremena, truda i novca, najčešće nemaju hrabrosti priznati poraz kad im se planovi izjalove. Teško im pada vratiti se u domovinu te se suočiti sa sramotom i poniženjem koji ih ondje možda čekaju.

No neki ipak smognu hrabrosti da se vrate kući. Uzmimo za primjer Allana s Filipina. On je našao dobar posao u Španjolskoj, no nakon godinu i pol vratio se kući. “Jako su mi nedostajale žena i kćerkica”, kaže on. “Odlučio sam da više nikad neću otići raditi u inozemstvo, osim ako ne budem mogao povesti sa sobom cijelu obitelj. Na koncu je tako i bilo — svi smo se zajedno preselili. Obitelj je puno važnija od novca!”

No postoji još nešto što je u životu važnije od novca. U to se uvjerila i Patricia. Kad je pošla u Španjolsku, ponijela je sa sobom primjerak “Novog zavjeta”. “Smatrala sam da će me ta knjiga štititi od zla i donijeti mi sreću”, kaže ona. “Nakon nekog vremena upoznala sam jednu Jehovinu svjedokinju. Premda prije nikad nisam imala volje razgovarati s Jehovinim svjedocima, ovoj sam ženi postavila mnoštvo pitanja želeći joj dokazati da je u zabludi. No iznenadila sam se kad mi je na temelju Biblije odgovorila na postavljena pitanja i dokazala da su njena vjerovanja ispravna.”

Na temelju onog što je naučila iz Biblije Patricia je shvatila da trajna sreća i sigurna budućnost ne ovise o tome gdje živimo i koliko novca imamo, nego o tome jesmo li dobro upoznali Boga i znamo li koji je njegov naum s nama ljudima (Ivan 17:3). Ona je saznala i da se pravi Bog zove Jehova (Psalam 83:18). U Bibliji je ujedno pročitala da će Božje Kraljevstvo, kojim vlada Isus Krist, uskoro stati na kraj siromaštvu (Danijel 7:13, 14). Isus će “izbaviti ubogoga koji u pomoć zove, nevoljnika i svakoga tko nema pomoćnika. Od tlačenja i nasilja otkupit će dušu njihovu” (Psalam 72:12, 14).

Zašto se i vi ne biste bolje upoznali s onim što naučava Biblija? Savjeti iz te mudre knjige čije je pisanje nadahnuo sam Bog mogu vam pomoći da ispravno postavite prioritete u životu, da donosite mudre odluke te da budete sretni i imate nadu u bolju budućnost unatoč svim problemima koji vas danas snalaze (Mudre izreke 2:6-9, 20, 21).