1, 2. Kako mnogi gledaju na svoj posao?

LJUDI se često poistovjećuju s poslom koji rade. Mnogi smatraju da je nečije radno mjesto ili položaj pokazatelj njegove vrijednosti. U nekim je kulturama uobičajeno već prilikom upoznavanja upitati sugovornika čime se bavi.

² U Bibliji se ponekad uz ime osobe navodi i njeno zanimanje. Naprimjer, u njoj se spominju “Matej, poreznik”, “Šimun, kožar” i “Luka, ljubljeni liječnik” (Mat. 10:3; Djela 10:6; Kol. 4:14). Za neke druge pojedince Božja Riječ navodi koje su zadatke obavljali u službi Jehovi. Naprimjer, Davida naziva kraljem, Iliju prorokom, a Pavla apostolom. Oni su cijenili zadatke koje im je Bog povjerio. I mi bismo trebali cijeniti svoja teokratska zaduženja.

3. Zašto starija braća trebaju osposobljavati mlađu za preuzimanje raznih zaduženja? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

³ Mnogi od nas vole svoja teokratska zaduženja i rado bismo ih obavljali unedogled. Nažalost, još od Adamovog vremena ljudi stare te novi naraštaji zamjenjuju starije (Prop. 1:4). U novije vrijeme takva je smjena naraštaja  pravim kršćanima donijela specifične izazove. Djelo koje provodi Jehovina organizacija poprima sve veće razmjere i postaje sve složenije. Novi projekti donose sa sobom i nove načine rada, koji često uključuju tehnologiju koja se stalno mijenja. Nekim našim starijim suvjernicima teško je ići ukorak s takvim napretkom (Luka 5:39). Čak i ako im to polazi za rukom, činjenica je da mlađi članovi skupštine obično imaju više snage i energije (Izr. 20:29). Stoga je mudro, a i znak ljubavi, da starija braća pomognu mlađoj preuzeti veće odgovornosti. (Pročitaj Psalam 71:18.)

4. Zašto nekima delegiranje odgovornosti teško pada? (Vidi okvir “Zašto neki oklijevaju povjeravati zaduženja drugima”.)

⁴ Braći koja imaju odgovorna zaduženja možda nije lako neke zadatke povjeriti mlađima. Možda jako vole izvršavati određenu službu i strahuju da će je izgubiti. Neki se možda boje da mlađi bez njihovog nadzora neće jednako dobro obaviti ono što treba. A neki pak smatraju da nemaju vremena poučavati druge. S druge strane, mlađa braća kojima još nisu povjerene veće odgovornosti moraju paziti kako ne bi postala nestrpljiva.

5. Koja ćemo pitanja razmotriti u ovom članku?

⁵ Razmotrimo u nastavku tu temu iz dva različita ugla. Kao prvo, kako stariji mogu pomoći mlađima da preuzmu veće odgovornosti i zašto je to važno? (2. Tim. 2:2). Kao drugo, zašto je neophodno da mlađa braća imaju ispravan stav dok pomažu iskusnijoj braći i uče od njih? Najprije ćemo se osvrnuti na to kako je kralj David pomogao svom sinu da izvrši jedan zahtjevan zadatak.

6. Što je kralj David želio učiniti, ali što mu je Jehova rekao?

⁶ Nakon što je godinama živio kao bjegunac, David je postao kralj i nastanio se u udobnoj palači. Bilo mu je žao  što Jehova nema svoju “kuću”, odnosno svoj hram, pa je poželio sagraditi mu takvo zdanje. Zato je proroku Natanu rekao: “Evo, ja živim u dvoru od cedrovine, a kovčeg saveza Jehovina nalazi se pod šatorom.” Natan mu je nato odvratio: “Učini sve što ti je na srcu, jer je pravi Bog s tobom!” No Jehova je imao drugačije namjere. On je rekao Natanu da Davidu prenese sljedeću poruku: “Nećeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam.” Jehova je s puno ljubavi zajamčio Davidu da će ga i dalje blagoslivljati, ali jasno mu je dao do znanja da će hram sagraditi njegov sin Salamun. Kako je David reagirao? (1. Ljet. 17:1-4, 8, 11, 12; 29:1).

7. Kako je David reagirao na Jehovine upute?

⁷ David nije uskratio Salamunu svoju potporu niti je postao ogorčen zato što je zasluga za izgradnju hrama trebala pripasti nekom drugom. To je zdanje i postalo poznato kao Salamunov hram, a ne Davidov. Iako je David možda bio razočaran što nije mogao ispuniti želju svog srca, svesrdno je podupirao taj projekt. Spremno je organizirao radnike i pripremio željezo, bakar, srebro, zlato i cedrovinu. Osim toga, ohrabrio je Salamuna rekavši mu: “Sada, sine moj, neka Jehova bude s tobom da u svemu budeš uspješan i da sagradiš dom Jehovi, Bogu svojemu, kao što je i rekao za tebe” (1. Ljet. 22:11, 14-16).

8. Zašto je David možda smatrao da Salamun nije prava osoba da izgradi hram, ali što je ipak učinio?

⁸ Pročitaj 1. Ljetopisa 22:5. David je možda smatrao da Salamun nije u stanju nadgledati tako važan projekt. On je želio da hram bude “posebno veličanstven”, a Salamun je bio “mlad i neiskusan”. No David je znao da će Jehova osposobiti Salamuna za zadatak koji mu je povjerio. Stoga je odlučio učiniti sve što je bilo u njegovoj moći da pomogne svom sinu te je pripremio goleme količine građevnog materijala.

9. Zašto su starija braća sretna kad mogu prepustiti svoja zaduženja mlađima? Objasni to pomoću primjera.

⁹ Starija braća ne bi se trebala obeshrabriti kad dođe vrijeme da svoja zaduženja prepuste mlađima. Naime, osposobljavanje mlađih za određene odgovornosti u najboljem je interesu Jehovine organizacije. Imenovana braća trebala bi se radovati kad se mlađi koje su poučavali osposobe za nova zaduženja. Predočimo to jednim primjerom. Dok je mali, sin promatra svog oca kako vozi automobil. Kad poraste, otac mu počne objašnjavati kako se upravlja autom. Sin s vremenom postane punoljetan te dobije vozačku dozvolu, ali otac mu još uvijek s vremena na vrijeme daje pokoji savjet o vožnji.  Budući da su sad obojica vozači, ponekad se izmjenjuju za volanom. No kad otac zađe u godine, vožnju većinom, ako ne i uvijek, prepušta sinu. Razboritom je ocu drago što se može osloniti na sina i ne inzistira na tome da on bude za volanom. Slično tome starija su braća ponosna kad vide da su osposobila mlađe za preuzimanje odgovornih teokratskih zaduženja.

10. Kako je Mojsije gledao na svoj autoritet i na čast koju je zbog njega uživao?

¹⁰ Važno je da se mi stariji čuvamo ljubomore. Zapazi kako je Mojsije reagirao kad su se neki u izraelskom taboru počeli ponašati “kao proroci kad padnu u proročki zanos”. (Pročitaj 4. Mojsijevu 11:24-29.) Jošua, Mojsijev pomoćnik, želio im je to zabraniti. Očito je smatrao da ugrožavaju Mojsijev položaj i autoritet. No Mojsije mu je odgovorio: “Zar si ljubomoran zbog mene? Nemoj biti! Volio bih da svi među Jehovinim narodom budu proroci, jer bi tada Jehova stavio svoj duh na njih!” Mojsije je vidio da Jehova vodi stvari. Nije htio čast za sebe, već je želio da i svi drugi Jehovini sluge dobiju slične duhovne darove. Jesmo li i mi poput Mojsija sretni kad drugi dobiju zaduženja koja bi u nekim drugim okolnostima možda bila povjerena nama?

11. Kako je jedan brat reagirao kad je svoje zaduženje trebao prepustiti mlađem bratu?

¹¹ U današnje vrijeme ima mnogo braće koja već desetljećima marljivo služe Jehovi i pripremaju druge za dodatne odgovornosti. Naprimjer, brat Peter bio je više od 74 godine u punovremenoj službi, a od toga je 35 godina služio u jednoj europskoj podružnici. Sve donedavno bio je nadglednik Službenog odjela. Sada to zaduženje ima Paul, mlađi brat koji je nekoliko godina surađivao s njim. Kako se Peter osjećao kad je došlo do te promjene? On je rekao: “Jako sam sretan što ima braće koja su osposobljena da preuzmu veće odgovornosti i što tako dobro rade svoj posao.”

12. Što učimo iz biblijskog izvještaja o Roboamu?

¹² Nakon Salamunove smrti na prijestolje je sjeo njegov sin Roboam. Kad je Roboamu u jednoj situaciji trebao savjet, najprije se obratio starijim ljudima. No na kraju je odbacio njihov savjet, a poslušao je mlađe muškarce s kojima je odrastao i koji su bili u njegovoj službi. Posljedice su bile katastrofalne (2. Ljet. 10:6-11, 19). Što učimo iz toga? Mudro je tražiti savjet starijih i iskusnijih te dobro razmisliti o onome što nam kažu. Iako mladi nisu dužni sve raditi točno onako kako se to nekad radilo, ne bi trebali olako odbaciti savjete starijih.

13. Kako bi mlađi trebali surađivati sa starijima?

¹³ Ponekad mlađa braća koordiniraju aktivnosti u koje su uključena i starija braća. Iako su njihove uloge u takvim situacijama obrnute, bilo bi dobro da mlađa braća prije donošenja odluka uzmu u obzir mišljenje mudre i iskusne starije braće. Paul, koji je zamijenio Petera u ulozi nadglednika Službenog odjela, rekao je: “Odvajao sam vrijeme da pitam Petera za savjet, a poticao sam i druge u odjelu da to čine.”

14. Što učimo iz načina na koji su Timotej i apostol Pavao surađivali?

¹⁴ Timotej je godinama surađivao s apostolom Pavlom, koji je bio stariji  od njega. (Pročitaj Filipljanima 2:20-22.) Pavao je Korinćanima napisao: “Šaljem [vam] Timoteja, jer je on moje ljubljeno i vjerno dijete u Gospodinu. On će vas podsjetiti na načela kojih se držim dok služim Kristu Isusu, o kojima poučavam posvuda u svakoj skupštini” (1. Kor. 4:17). Te riječi pokazuju da su Pavao i Timotej blisko surađivali. Pavao je odvajao vrijeme da bi poučavao Timoteja načelima kojih se držao u svojoj službi, a Timotej je brzo učio. Pavao ga je jako zavolio i bio je uvjeren da je Timotej u stanju brinuti se o duhovnim potrebama kršćana iz Korinta. Time je pružio odličan primjer današnjim starješinama koji poučavaju drugu braću kako bi mogla predvoditi skupštinu.

15. Kako nam savjet koji je Pavao dao kršćanima u Rimu može pomoći kad se suočimo s promjenama?

¹⁵ Živimo u uzbudljivim vremenima. Zemaljski dio Jehovine organizacije napreduje na mnogim područjima, a napredak nužno vodi do promjena. Ako te promjene utječu i na nas osobno, budimo ponizni i pokažimo da nam je djelo Kraljevstva važnije od vlastitih interesa. Tako ćemo izgrađivati jedinstvo. Pavao je kršćanima u Rimu napisao: “Kažem svakome među vama da ne misli o sebi više nego što treba misliti, nego da misli o sebi razumno, svatko po vjeri koju mu je Bog udijelio. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, ali nemaju svi udovi istu ulogu, tako smo i mi, iako nas je mnogo, jedno tijelo u zajedništvu s Kristom” (Rim. 12:3-5).

16. Kako starija i mlađa braća te njihove supruge mogu doprinijeti miru i jedinstvu u Jehovinoj organizaciji?

¹⁶ Kakve god bile naše okolnosti, trudimo se svim srcem podupirati Jehovino veličanstveno Kraljevstvo. Starija braćo, osposobite mlađe za zadatke koje vi obavljate. Mladi, prihvatite dodatne odgovornosti, budite skromni i pokazujte poštovanje starijima. A vi, drage supruge, ugledajte se na Akvilinu ženu Priscilu, koja je vjerno pratila i podupirala svog muža kad su im se okolnosti promijenile (Djela 18:2).

17. Kako je Isus gledao na svoje učenike i za što ih je osposobio?

¹⁷ Isus nam je pružio najbolji primjer kad je riječ o osposobljavanju drugih za dodatne odgovornosti. On je znao da će njegova služba na Zemlji doći svom kraju i da će drugi nastaviti ono što je on započeo. Iako su njegovi učenici bili nesavršeni, imao je povjerenja u njih i rekao im je da će činiti djela čak i veća od njegovih (Ivan 14:12). Temeljito ih je poučio, pa su proširili dobru vijest diljem tada poznatog svijeta (Kol. 1:23).

18. Čemu se možemo nadati u budućnosti, no čemu se sada trebamo posvetiti?

¹⁸ Nakon svoje žrtvene smrti Isus je uskrsnuo na nebo, gdje je dobio nova zaduženja i ovlasti “daleko iznad svakog vrhovništva i vlasti i sile i uprave” (Efež. 1:19-21). Ako umremo vjerni Bogu prije Harmagedona, uskrsnut ćemo u pravednom novom svijetu, gdje će za sve nas biti napretek posla u kojem ćemo uživati. No sada je najbitnije da svi mi izvršavamo zadatak koji je od životne važnosti — propovijedamo dobru vijest i činimo učenike. Zato budimo svi, i mladi i stari, “zaokupljeni djelom Gospodinovim” (1. Kor. 15:58).