MEĐU 65 milijuna stanovnika u Tajlandu nalaze se i 23 manjinske etničke skupine koje se nazivaju brdska plemena. Većina tih plemena živi u sjevernom dijelu Tajlanda, u kojem ima mnogo planina, rijeka i plodnih dolina, a koji se proteže sve do Mijanmara i Laosa.

Većina tajlandskih plemena koja žive u brdima naselila se ondje tijekom proteklih 200 godina. Pleme Karen, najveće od šest glavnih plemena, došlo je iz Mijanmara. Plemena Lahu, Lisu i Akha stigla su iz pokrajine Yunnan, gorskog kraja na jugozapadu Kine. A plemena Hmong i Mien došla su iz središnje Kine. *

Ta su plemena uglavnom emigrirala zbog ratova, pritisaka s kojima su se suočavali u društvu u kojem su živjeli ili borbe za plodnu zemlju. * Sjeverni dio Tajlanda bio je idealno utočište, jer je taj zabačeni planinski kraj većinom bio nenastanjen. Osim toga tajlandske vlasti dopustile su doseljenicima da ostanu u njihovoj zemlji. Ubrzo su sela doseljeničkih plemena postala sastavni dio planinskog krajolika, a različita plemena koja su se naselila jedno uz drugo stvorila su prekrasan mozaik kultura i jezika.

Svako brdsko pleme raspoznaje se po svojoj osebujnoj odjeći. Naprimjer žene iz plemena Akha na glavi nose pomno izrađena srebrna pokrivala, koja nalikuju elegantnim kulama, a ukrašena su resama, vezom i dukatima.  Osim toga nose i pokrivala nalik kacigi koja su načinjena od pletene žice ili metalnih pločica i ukrašena svjetlucavim gumbima, perlama ili lopticama. Žene iz plemena Mien izgledaju vrlo upečatljivo, odjevene u bogato ukrašene vezene hlače, za čiju je izradu potrebno i do pet godina. Elegantni turbani i tunike s crvenim perjastim ovratnikom koje sežu do gležnjeva te široki modroljubičasti pojasevi upotpunjuju njihovu raskošnu odoru.

Odjevene u svoju tradicionalnu nošnju, žene iz brdskih plemena nose čitav niz srebrnih ukrasa koji zveckaju i svjetlucaju, čime one zadivljenim promatračima i potencijalnim udvaračima daju na znanje kakvog su statusa i imovinskog stanja. Drugi modni dodaci mogu biti izrađeni od stakla, drva i konca.

Većina pripadnika brdskih plemena ponosi se svojim tradicionalnim običajima. Naprimjer u plemenu Karen mladi tinejdžerske dobi odijevaju se raskošnije za pogrebe nego za bilo koji drugi događaj. Zašto? Zato što pogrebima prisustvuju mnogi tinejdžeri te se nadaju da će ondje upoznati svog budućeg bračnog druga. Nakon zalaska sunca mladići i djevojke uhvate se za ruke i polagano naprave krug oko tijela preminuloga te cijelu noć pjevaju tradicionalne ljubavne pjesme.

Tinejdžeri iz plemena Hmong udvaraju se tako što na proslavi Nove godine igraju jednu posebnu igru. Mladići i djevojke koji se sviđaju jedni drugima svrstaju se u parove te stanu jedni nasuprot drugima, udaljeni nekoliko koraka. Zatim mladić i djevojka jedno drugome dobacuju meku krpenu loptu. Kad jednome od njih ispadne lopta — namjerno ili slučajno — on mora onom drugome dati neki mali ukras. Kasnije iste večeri taj ukras mogu otkupiti ako otpjevaju jednu pjesmu. Mlada osoba koja zna dobro pjevati može privući mnogo slušatelja, a usto i pospješiti izglede da osvoji srce osobe koja joj se sviđa.

U prošlosti se većina brdskih plemena bavila poljoprivredom i uzgojem stoke, a do obradive zemlje dolazili su tako što bi sjekli netaknute šume i palili vegetaciju. Time su prouzročili ozbiljne ekološke probleme. No danas se ta plemena odgovornije odnose prema zemlji, što je urodilo dobrim rezultatima.

Budući da žive u Zlatnom trokutu — području koje obuhvaća dijelove Tajlanda, Laosa i Mijanmara — mnoga brdska plemena nekad su uzgajala opijum. No zahvaljujući programima koje je sponzorirala tajlandska kraljevska obitelj i neke međunarodne organizacije s ciljem da se uzgoj opijuma zamijeni uzgojem drugih kultura, danas ta plemena uzgajaju kavu, povrće, voće i cvijeće. Osim toga mnogi od njih  pružaju različite usluge turistima koji u sve većem broju posjećuju njihov kraj te im prodaju trgovačku robu i tradicionalne suvenire.

Ipak, siromaštvo, loši sanitarni uvjeti i nepismenost mnogima od njih otežavaju život. Još neke otežavajuće okolnosti s kojima se suočavaju uključuju i propadanje prirodnih bogatstava, kulturološke promjene, rasne predrasude te zloupotrebu droge i alkohola. Da bi pobjegli od sličnih problema, njihovi su preci došli u Tajland. No gdje mogu ta brdska plemena danas pronaći utočište od takvih problema?

Mnogi pripadnici brdskih plemena pronašli su najbolje moguće utočište — pravog Boga, Jehovu. U Psalmu 34:8 stoji: “Kušajte i vidite da je dobar Jehova, sretan je čovjek kojemu je on utočište!” Jawlay, pripadnik plemena Lahu, ispričao je: “Kad sam se s 19 godina oženio, bio sam pijanica i ovisnik o drogi. Bez droge nisam mogao raditi, a bez posla nisam imao novca. Moja supruga Anothai osjećala se napušteno i zanemareno. Stalno smo se svađali.

Nakon što se rodila naša kći Suphawadee, Anothai je počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Međutim kad god bi Jehovini svjedoci došli k nama, ja bih pobjegao u šumu. No ubrzo se moja supruga počela ljepše ponašati. S poštovanjem je razgovarala sa mnom i savjesnije je obavljala kućanske poslove. Stoga kad me potaknula da počnem proučavati Bibliju, pristao sam.

Kad su mi biblijska učenja doprla do srca, postepeno sam se počeo mijenjati nabolje. S vremenom sam uz Božju pomoć uspio pobijediti svoju ovisnost. Sada je moja obitelj uistinu sretna jer smo pronašli najbolji način života! Osim toga raduje nas to što možemo drugim pripadnicima brdskih plemena prenositi vrijedna biblijska učenja.”

Jawlayove riječi podsjećaju na proročanstvo zapisano u biblijskoj knjizi Otkrivenje, gdje stoji da će se tijekom posljednjih dana ovog zlog svijeta “vječna dobra vijest” objavljivati “svakom narodu i plemenu i jeziku i puku” (Otkrivenje 14:6). Jehovinim svjedocima čast je sudjelovati u tom djelu, koje je dokaz da Bog ljubi sve ljude, pa tako i pripadnike raznolikih brdskih plemena u Tajlandu (Ivan 3:16).