ISPRVA sam bio ljut na Boga i pitao sam ga zašto me ostavio na životu. Čak sam razmišljao i o samoubojstvu. Pokušavao sam pronaći utočište u nekoliko religija, no nijedna mi nije pružila pravu utjehu ni zadovoljila moje duhovne potrebe. Ustvari, te religije nisu uopće poticale ljude da žive po biblijskim učenjima i mjerilima. Kad je 1981. umrla moja majka, odao sam se alkoholu i počeo sam kockati. Mislio sam da će mi se Bog smilovati zbog mog zdravstvenog stanja i da će mi oprostiti što se opijam. Osim toga vodio sam nemoralan način života jer sam nevjenčano živio s jednom ženom.

Kad mi je bilo 37 godina, prvi sam put razgovarao s Jehovinim svjedocima. Moja majka, koja je bila pod utjecajem negativnih glasina, uvijek je govorila da su oni najgora religija. Ipak sam ih primio u svoj dom, ali isključivo s namjerom da im dokažem da su u krivu jer sam smatrao da znam puno o Bibliji. Jako sam se iznenadio kad sam shvatio da znam relativno malo. Osim toga moji posjetitelji zadivili su me jer su na sva moja pitanja odgovarali pomoću Biblije. Uskoro sam se uvjerio da sam pronašao istinu.

Nažalost, žena s kojom sam živio nije se slagala s vjerovanjima koje sam prihvatio, pa smo se razišli. Nastavio sam dovoditi u red svoj život i mijenjati svoje stavove i način razmišljanja kako bi bili u skladu s biblijskim učenjima. Osim toga uz Božju pomoć uspio sam se psihički  i emocionalno prilagoditi teškim posljedicama nesreće koju sam doživio, i to u tolikoj mjeri da posljednjih 20 godina radosno služim kao punovremeni propovjednik. S obzirom na to da sam teški invalid, mnogi se pitaju kako to uspijevam. Velika mi je pomoć to što ne živim sam, nego sa svojim mlađim bratom Ubaldom, koji ima Downov sindrom. I on je prihvatio biblijsku istinu i zajedno sa mnom služi Jehovi.

Ubaldo i ja dobro surađujemo i brinemo se jedan za drugoga. Kad propovijedamo, Ubaldo gura moja invalidska kolica i kuca na vrata umjesto mene, a kad razgovaram sa stanarima, pomaže mi listati Bibliju i pokazuje stanarima odgovarajuću literaturu. Brine se i za moje fizičke potrebe. S druge strane ja nas uzdržavam tako što prodajem kozmetičke proizvode. Osim toga Jehovini svjedoci iz naše skupštine pomažu nam oko kuhanja, kućanskih poslova i kad trebamo ići liječniku, a Ubaldo i ja sve to jako cijenimo.

Sretan sam što služim kao starješina u kršćanskoj skupštini, a moja braća u vjeri uvijek su spremna pomoći mi istražiti biblijske teme. Glavne misli u našim publikacijama podcrtavam držeći olovku u ustima.

Kad me drugi pitaju jesam li sretan, uvijek im iskreno i od srca kažem da jesam. Imam sve razloge za to. Pronašao sam pravi smisao života i veselim se ispunjenju prekrasnog obećanja koje je Bog dao svojim vjernim slugama — predstojećem raju na Zemlji, gdje ću biti savršeno zdrav (Izaija 35:5, 6; Luka 23:43).