Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Kako se nositi s mucanjem

Kako se nositi s mucanjem

“Kad zamucam, uhvati me trema, pa počnem još više mucati. Imam osjećaj kao da se nalazim u velikoj jami iz koje ne mogu izaći. Jednom sam se za pomoć obratio psihologinji, a ona mi je rekla da bih trebao naći djevojku jer će mi spolni odnosi pomoći da steknem više samopouzdanja! Ne trebam ni spomenuti da više nikad nisam otišao k njoj. Samo želim da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam” (Rafael, 32 godine)

ZAMISLITE kako je to kad vas svaki put kad želite kupiti autobusnu kartu oblije hladan znoj zato što u takvim prilikama obično zapinjete u govoru, ponavljajući prvi slog riječi koju želite izgovoriti. To se događa otprilike svakoj stotoj osobi na svijetu jer diljem svijeta ima oko 60 milijuna ljudi koji mucaju. * Drugi im se često izruguju ili ih podcjenjuju. Neki ih čak smatraju manje inteligentnima zato što komplicirane riječi često zamjenjuju jednostavnijima, koje im je lakše izgovoriti.

Što uzrokuje mucanje? Može li se ono izliječiti? Može li onaj tko muca išta učiniti kako bi govorio tečnije? Što drugi mogu učiniti kako bi pomogli takvim osobama?

Znamo li što uzrokuje mucanje?

U drevno doba neki su vjerovali da mucanje uzrokuju zli duhovi, koje treba istjerati. U srednjem vijeku smatralo se da je jezik glavni krivac za taj problem. Kako su ga “liječili”? Usijanim željezom i ljutim začinima! U kasnijim stoljećima liječnici su osobama koje su mucale rezali živce i mišiće na jeziku te su im čak odstranjivali krajnike. No nijedna od tih bolnih metoda nije postigla željeni cilj.

Suvremena istraživanja ukazuju na to da mucanju vjerojatno pridonosi više faktora, a ne samo jedan. Naprimjer jedan od faktora mogao bi biti način na koji osoba reagira na stres. Drugi faktor možda je genetsko nasljeđe, jer otprilike 60 posto osoba koje mucaju ima rođake koji također imaju taj problem. Znanstvenici su na temelju dijagnostičkih snimki mozga zaključili da se u mozgu osobe koja muca proces govorenja odvija drugačije nego kod ostalih ljudi. Može biti da neki “počnu govoriti prije nego što im mozak kaže kako riječi treba izgovoriti”, rekao je dr. Nathan Lavid u svojoj knjizi Understanding Stuttering. *

Stoga glavni uzrok mucanja ne mora nužno biti psihološke prirode, kao što se nekad mislilo. “Drugim riječima, na mucanje ne utječe način razmišljanja osobe koja muca i ne može je se naprosto uvjeriti da počne tečno govoriti”, piše u knjizi No Miracle Cures. Ipak, kod osoba koje mucaju mogli bi se pojaviti psihološki problemi koji su posljedica tog poremećaja. Naprimjer mogle bi razviti strah od određenih situacija, kao što je govorenje pred većim brojem ljudi ili razgovaranje na telefon.

Kako pomoći onima koji mucaju?

Zanimljivo je da ljudi koji mucaju obično mogu pjevati, šaptati, razgovarati sami sa sobom ili sa svojim kućnim ljubimcima, recitirati u zboru ili oponašati druge, a da pritom vrlo malo ili uopće ne mucaju. Štoviše, 80 posto djece koja mucaju s vremenom prestane mucati. No što je s ostalih 20 posto?

Danas postoje govorne terapije kojima se može poboljšati tečnost govora. Neke tehnike uključuju opuštanje vilice, usana i jezika te disanje iz dijafragme. Pacijente se isto tako može poučiti “tehnici mekog početka govora”, odnosno da najprije naprave nekoliko manjih udisaja pomoću dijafragme, a zatim lagano izdahnu nešto zraka pa tek onda počnu govoriti. Osim toga uči ih se da produljuju samoglasnike i neke suglasnike dok govore. S poboljšanjem tečnosti postupno se povećava i brzina govora.

Te se tehnike mogu naučiti za samo nekoliko sati. No da bi se one uspješno primijenile u vrlo stresnim situacijama, ponekad je potrebno na tisuće sati vježbanja.

Kada bi trebalo započeti s govornim vježbama? Je li mudro naprosto čekati da dijete samo od sebe prestane mucati? Statistički podaci pokazuju da manje od 20 posto djece koja pet godina mucaju prestane mucati bez stručne pomoći. U knjizi No Miracle Cures piše: “Kod djece u dobi od šest godina malo je vjerojatno da će prestati mucati bez govornih vježbi.” U nastavku se kaže da bi stoga “djeca koja mucaju trebala posjetiti logopeda što je prije moguće”. Procjenjuje se da od 20 posto djece koja nastave mucati i u kasnijoj dobi otprilike 60 do 80 posto njih pozitivno reagira na terapiju. *

Važno je imati realna očekivanja

Logoped Robert Quesal, koji i sam ima problema s mucanjem, kaže da za većinu onih koji mucaju nije realno očekivati da će uspjeti savršeno tečno govoriti u svim okolnostima. Rafael, koji je spomenut u uvodu, nije uspio potpuno prestati mucati, ali je naučio tečnije govoriti. Rekao je: “Taj problem posebno dolazi do izražaja kad moram čitati ili govoriti pred većim brojem ljudi ili kad sam u društvu neke lijepe žene. Prije sam bio jako nesiguran u sebe jer su mi se ljudi smijali. No u zadnje vrijeme nastojim prihvatiti sebe onakvog kakav jesam i ne pridavati preveliku pažnju problemu koji imam. Kad zapnem na nekoj riječi i počnem mucati, samo se nasmijem i trudim se opustiti te nastavim govoriti.”

Ono što Rafael kaže u skladu je s onim što navodi Američka zaklada za pomoć osobama koje mucaju, naime da “često nije toliko važno uložiti više truda koliko je važno nadvladati strah od mucanja”.

Mnoge osobe koje su se borile s tim problemom nisu dopustile da to umanji kvalitetu njihovog života. Neki od njih čak su stekli svjetsku slavu, naprimjer fizičar Sir Isaac Newton, britanski državnik Winston Churchill i američki glumac James Stewart. Drugi su razvili neke druge vještine koje ne zahtijevaju govorenje, kao što je sviranje nekog instrumenta, slikanje ili znakovni jezik. Oni koji mogu nesmetano govoriti trebali bi cijeniti velik trud osoba koje mucaju. Stoga dajmo sve od sebe kako bismo im pružili podršku i ohrabrili ih.

^ odl. 3 Više od 80 posto osoba koje mucaju muškog su spola.

^ odl. 7 Iako novije teorije o uzrocima mucanja i odgovarajućim terapijama imaju nekih zajedničkih elemenata, ne podudaraju se u svemu. Probudite se! ne zagovara nijedno gledište niti terapiju.

^ odl. 13 U nekim bi slučajevima logopedi mogli preporučiti onima koji mucaju da koriste elektronske naprave koje djeluju tako da osoba koja muca čuje svoje riječi kratko nakon što ih izgovori ili im prepisati lijekove kojima se umanjuje tjeskoba povezana s govorenjem.