Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Timgad – zaboravljeni grad otkriva svoje tajne

Timgad – zaboravljeni grad otkriva svoje tajne

NEUSTRAŠIVI istraživač nije mogao vjerovati svojim očima! Usred Alžirske pustinje ugledao je rimski slavoluk djelomično zakopan u pijesak. Kad je 1765. došao do tog otkrića, Škot James Bruce nije ni slutio da zapravo stoji na ruševinama najvećeg rimskog naselja ikada sagrađenog u sjevernoj Africi — na ruševinama drevnog grada Tamugadija, koji se danas zove Timgad.

Preko stotinu godina kasnije, 1881, francuski arheolozi počeli su iskopavati dobro sačuvane ostatke tog grada. Došli su do zaključka da su njegovi stanovnici živjeli vrlo lagodno i da su uživali u raskoši iako je grad bio sagrađen u sušnom i surovom kraju. No zašto su uopće Rimljani sagradili bogatu koloniju na takvom mjestu? Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo tom drevnom gradu i njegovim stanovnicima?

SKRIVENE POLITIČKE NAMJERE

Kad su Rimljani u 1. stoljeću proširili svoju vlast na sjevernu Afriku, naišli su na žestok otpor nekih nomadskih plemena. Kako su uspostavili mir sa starosjediocima? Vojnici koji su pripadali legiji koja se zvala III. Augusta najprije su podigli mnoštvo utvrđenih vojnih logora i stražarskih postaja na prostranom planinskom području na teritoriju današnjeg sjevernog Alžira. Kasnije su sagradili grad Timgad, ali s posve drugačijom namjerom.

Prema službenoj verziji, Rimljani su osnovali Timgad kao koloniju vojnih veterana, ali zapravo su ga sagradili kako bi slomili otpor domorodačkih plemena. Njihov se plan pokazao uspješnim. Lagodan život u Timgadu ubrzo je privukao pažnju starosjedilaca koji su dolazili u grad kako bi prodavali svoju robu. Budući da su u Timgadu mogli živjeti samo rimski građani, mnogi starosjedioci dobrovoljno su se pridružili III. Augusti i obvezali se na vojnu službu u trajanju od 25 godina kako bi sebi i svojim sinovima osigurali pravo na rimsko građanstvo.

Neki Afrikanci nisu se zadovoljili samo statusom rimskog građanina, nego su se potrudili i da dođu na istaknute položaje u Timgadu ili u drugim kolonijalnim gradovima. Lukav plan koji su Rimljani skovali kako bi asimilirali lokalno stanovništvo pokazao se toliko uspješnim da je za samo pedesetak godina grad uglavnom naseljavalo starosjedilačko stanovništvo sjeverne Afrike.

 KAKO JE RIM OSVOJIO SRCA AFRIKANACA

Tržnica s prekrasnim kolonadama i kamenim stolovima na kojima se prodavala roba

Kako su Rimljani uspjeli tako brzo osvojiti srca afričkih domorodaca? Prije svega, propagirali su jednakost među građanima, načelo koje je zastupao rimski državnik Ciceron. Zemlja se dijelila ravnopravno između rimskih veterana i građana afričkog porijekla. Grad je bio planski građen — uske ulice sjekle su se pod pravim kutom i tvorile blokove kuća koji su bili široki i dugački 20 metara. Takav ujednačen i pravilan raspored kuća i ulica sigurno se sviđao stanovnicima Timgada.

Kao i u mnogim drugim rimskim gradovima, stanovnici su se sastajali na gradskom trgu, odnosno forumu, na kojem je bila smještena tržnica. Na forumu je vladala velika vreva, a stanovnici su ondje mogli čuti najnovije vijesti ili se kockati. Starosjedioci koji su živjeli u obližnjim planinama u kojima nije bilo vode i gdje je vladala velika vrućina sigurno su zamišljali kako tijekom vrućeg dana hodaju u sjeni kolonada ili se pak opuštaju uz žubor vode u jednom od mnogih javnih kupališta, u kojima je ulaz bio besplatan. Možda su maštali o tome kako s prijateljima razgovaraju u blizini vodoskoka oko kojih se širi ugodna svježina. Sve to sigurno im se činilo predivno.

Nadgrobni spomenik na kojem je uklesana trijada bogova

I kazalište na otvorenom nesumnjivo je odigralo važnu ulogu u osvajanju srca Afrikanaca. Imalo je preko 3 500 sjedećih mjesta i u njega se stjecala razularena gomila posjetitelja iz Timgada i okolnih gradova. Glumci su izvodili razna kazališna djela koja su često bila puna nasilja i nemorala, pa su se gledatelji imali prilike upoznati s raskalašenom zabavom kakvu su voljeli Rimljani.

Ljude je privlačila i rimska religija. Podovi i zidovi kupališta bili su bogato ukrašeni šarenim mozaicima, koji su sadržavali prizore iz poganske mitologije. Budući da je odlazak u kupališta bio važan dio svakodnevnog života, stanovnici Timgada postupno su se upoznavali s rimskim bogovima i religijom. Rimljani su uspjeli toliko dobro asimilirati Afrikance da su ovi često ukrašavali svoje nadgrobne spomenike trijadama domorodačkih, ali i trijadama rimskih božanstava.

PREKRASAN GRAD PADA U ZABORAV

Nakon što je car Trajan 100. godine osnovao grad, Rimljani su u cijeloj sjevernoj Africi poticali proizvodnju žitarica, maslinovog ulja i vina. Tako je to područje uskoro postalo žitnica Rima jer je opskrbljivalo cijelo Carstvo tim važnim poljoprivrednim proizvodima. Timgad je pod rimskom vlašću doživio procvat, kao i drugi kolonijalni gradovi. Broj stanovnika sve je više rastao, pa se grad s vremenom proširio daleko izvan utvrđenih gradskih zidina.

Stanovnici grada i zemljoposjednici bogatili su se zahvaljujući trgovini s Rimom, ali tamošnji poljoprivrednici nisu od toga imali puno koristi. Zbog društvenih nepravdi i prevelikih poreza mali su poljoprivrednici u 3. stoljeću često dizali bune. Neki od njih, koji su se bili obratili na katoličanstvo, pridružili su se donatistima,  kršćanskoj sljedbi koja se pobunila protiv iskvarenosti u Katoličkoj crkvi. (Vidi okvir  “Donatisti ipak nisu bili ‘čista crkva’”.)

Nakon višestoljetnih vjerskih sukoba, građanskih ratova i najezda barbara Rimsko Carstvo izgubilo je prevlast u sjevernoj Africi. U 6. stoljeću arapska su plemena Timgad spalila do temelja. Tako je grad na koncu pao u zaborav i nitko nije znao za njega narednih 1 000 godina.

“TO JE ŽIVOT!”

Natpis na latinskom pronađen na forumu: “Lov, kupanje, zabava, smijeh — to je život!”

Arheologe koji su vršili iskapanja timgadskih ruševina zabavio je jedan latinski natpis koji su pronašli na forumu. Natpis glasi: “Lov, kupanje, zabava, smijeh — to je život!” Jedan je francuski povjesničar rekao da te riječi “odražavaju svjetonazor u kojem možda nedostaje želje da se nešto postigne u životu, ali koji će neki zasigurno proglasiti tajnom mudrosti”.

Zapravo, Rimljanima je takav način života bio uobičajen. Apostol Pavao, kršćanin iz 1. stoljeća, spomenuo je ljude čiji je životni moto bio: “Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti!” Rimljani su bili religiozni, ali živjeli su za trenutne užitke i nisu previše razmišljali o uzvišenijem smislu života. Pavao je upozorio sukršćane da se čuvaju takvih ljudi kada je rekao: “Ne zavaravajte se! Loše društvo kvari dobre navike” (1. Korinćanima 15:32, 33).

Stanovnici Timgada živjeli su prije otprilike 1 500 godina, ali i danas mnogi slično gledaju na život te misle samo na trenutna zadovoljstva. Oni smatraju da pogled na život kakav su imali stari Rimljani itekako ima smisla, bez obzira na posljedice. No Biblija kratko i jasno iznosi nepobitnu činjenicu: “Mijenja se lice ovoga svijeta.” Stoga nas potiče da ne koristimo svijet “u potpunosti” (1. Korinćanima 7:31).

Ruševine Timgada jasno dokazuju da tajna sretnog i smislenog života ne leži u riječima natpisa koji je dugo bio sakriven ispod naslaga pijeska u sjevernoj Africi. Naprotiv, tajna sretnog i smislenog života zapisana je u Bibliji. Ona glasi: “Svijet prolazi i želja njegova, no onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17).