U SUBOTU, 12. ožujka 2011, održana je promocija 130. razreda misionarske škole Gilead. Programu koji je osmišljen posebno za tu priliku prisustvovalo je više od 8 500 osoba, među kojima su bili prijatelji i članovi obitelji misionara. Atmosfera je odisala oduševljenjem i radošću. Svi prisutni jedva su čekali čuti mnoge poučne misli, a sigurno su i razmišljali što će novi misionari doživjeti na svojim misionarskim područjima, gdje će ljude poučavati biblijskim istinama.

Ta ohrabrujuća misao, zapisana u Izaiji 30:18, bila je tema govora koji je iznio Geoffrey Jackson, član Vodećeg tijela (upravnog odbora) Jehovinih svjedoka i predsjedavajući programa. Govornik je najprije srdačno i s dozom humora čestitao misionarima što su uspjeli preživjeti školovanje i rekao im da se ne boje jer postoji velika vjerojatnost da će preživjeti i uzbudljiv dan koji je pred njima. Zatim je na temelju Izaije 30:18-21 skrenuo pažnju na tri korisne misli koje će im pomoći u njihovoj službi.

Najprije je rekao: “Možete biti posve uvjereni da Jehova sluša vaše molitve.” Potom je pročitao 19. redak, u kojem stoji: “[Bog] će ti se doista smilovati kad začuje vapaj tvoj.” Istaknuo je da se u tom retku koristi zamjenica “ti”, a ne “vi”, što pokazuje da Jehova obraća pažnju na svaku osobu koja mu se moli. “Jehova je naš nebeski Otac i nikad nas ne uspoređuje s drugima. Ne zamjera nam ako nismo snažni kao neki naš brat ili sestra u vjeri. On s pažnjom sluša molitve svakoga od nas i uslišava nas”, kazao je brat Jackson.

Osim toga novim je misionarima naglasio kako mogu očekivati da će na svom području doživjeti i neke poteškoće. No ohrabrio ih je rekavši: “Jehova nije kazao da će nas poštedjeti svih nevolja, ali obećao je da će nam pomagati da ih prebrodimo.” U 20. je retku zapisano proročanstvo koje govori o tome da će neprijatelji napasti Izraelce te da će za vrijeme opsade tjeskoba i ugnjetavanje Božjem narodu postati dio svakodnevice, poput kruha i vode. Međutim mogli su računati na to da će im Jehova priteći u pomoć kad god ga za to zamole. Govornik je kazao da će novi misionari neminovno naići na probleme, možda čak i na one koji će ih iznenaditi. Ipak, zajamčio im je: “Možete biti sigurni da je Jehova uz vas i da će vam pomoći nositi se s bilo kojim problemom koji vas snađe.”

Na kraju je rekao da 20. i 21. redak pokazuju kako Jehova rado pruža vodstvo svome narodu te je misionarima savjetovao neka ga traže. Podsjetio ih je na to da svi kršćani mogu, takoreći, slušati Jehovin glas putem stranica Biblije i biblijskih publikacija. Stoga im je preporučio da svaki dan čitaju Bibliju, jer im o tome ovisi život.

Anthony Morris, član Vodećeg tijela, u svom je govoru objasnio što znači “bojati se Jehove” (2. Ljetopisa 19:7). Te se riječi ne odnose na morbidan strah, već na snažnu želju za ispravnim postupanjem te na iskreno i duboko poštovanje koje osjećamo prema Jehovi iz bojazni da ga ne povrijedimo. Brat Morris potaknuo je misionare: “Neka vas takav stav uvijek prati u vašoj službi.” Potom je istaknuo  dva biblijska retka koja su im lijepo mogla dočarati što to znači u praksi.

Kao prvo, dao im je na znanje koliko je važno primjenjivati savjet iz Jakova 1:19, gdje piše: “Svaki čovjek treba biti brz slušati, a spor govoriti.” Rekao je da su tijekom petomjesečnog školovanja mnogo naučili iz Biblije, ali da trebaju paziti kako se ne bi razmetali svojim znanjem. “Izuzetno je važno slušati druge”, napomenuo im je. “Slušajte suvjernike na misionarskom području u koje dođete, slušajte što vam oni koji već godinama ondje propovijedaju imaju reći o kulturi te zemlje i njenim stanovnicima. Neka vas ne bude sram priznati da nešto ne znate. U Gileadu ste mogli naučiti da se ponizan čovjek ne zanosi svojim znanjem jer je svjestan da mnogo toga tek treba naučiti.”

Kao drugo, istaknuo je redak iz Mudrih izreka 27:21: “U loncu talioničkom čisti se srebro i u peći zlato, a pohvala je ispit za čovjeka.” Objasnio je da pohvala može ispitati čovjekov karakter slično kao što vatra može ispitati kvalitetu srebra i zlata. Na koji način? Pohvala može u nama probuditi ponos i razoriti blizak odnos s Jehovom ili nas može potaknuti da postanemo svjesni toga koliko je Jehova učinio za nas te osnažiti našu želju da uvijek postupamo po njegovoj volji. Brat Morris savjetovao je misionarima da se trude biti ponizni te da svaku pohvalu koju prime smatraju prilikom da dokažu kako se “boje Jehove”.

Guy Pierce, koji je također član Vodećeg tijela, održao je glavni govor s tim naslovom. Kazao je da mnogi ljudi odlaze u razne zemlje širom svijeta želeći na neki način pomoći svojim bližnjima. Većina njih svojim radom nastoji iskorijeniti bolesti ili pak ostvariti neki politički cilj. “No vi ste dobili drugačiji zadatak”, rekao je novim misionarima.

Tijekom svog školovanja misionari su razmatrali brojne biblijske izvještaje koji govore o liječenju bolesnih i uskrsavanju mrtvih. Kad je Isus uskrsnuo jednu djevojčicu, njeni su roditelji bili “izvan sebe od ushićenja” (Marko 5:42). Presretni su bili i oni kojima je na čudesan način vratio vid. Tim je čudima Krist želio pokazati kakvi blagoslovi čekaju ljudski rod u novom svijetu koji će uskoro biti uspostavljen. “Veliko mnoštvo” pravednih ljudi, koji će preživjeti uništenje ovog zlog svijeta, očekuje predivna budućnost (Otkrivenje 7:9, 14). I oni i njihovi voljeni umrli koji će biti uskrsnuti, uživat će u savršenom zdravlju. Vjerojatno ne možemo ni zamisliti kakva će radost tada vladati!

Brat Pierce istaknuo je jedan zanimljiv detalj: iako izlječenje može jako obradovati nekoga tko dugo vremena pati od neke mučne bolesti, postoji puno važnija vrsta liječenja. Bolesni koje je Isus izliječio s vremenom su se opet razboljeli. Oni koje je vratio u život kasnije su ponovno umrli. Svi slijepi kojima je vratio vid na koncu su zaspali smrtnim snom te im je njegovo izlječenje koristilo samo privremeno. Stoga možemo reći da je puno važnija bila duhovna pomoć koju je Isus pružao ljudima. Misionari imaju isti zadatak — pomagati ljudima da se pomire sa svojim nebeskim Ocem i izgrade blizak odnos s njim. Važno je imati na umu da će samo oni koji su u prisnom odnosu s Bogom dobiti priliku da žive vječno. “Služba kojom pomažemo ljudima da duhovno ozdrave donosi slavu našem Bogu”, rekao je govornik. “Pored toga ona će i vama donijeti mnogo radosti.”

“Hoćete li dobro iskoristiti dan?” To važno pitanje postavio je Robert Rains, koji služi u Odboru podružnice u Sjedinjenim Državama. Potaknuo je misionare da svaki dan na svom misionarskom zadatku mudro koriste vrijeme, oslanjaju se na Božju Riječ kad god ih obuzmu brige te da se s punim povjerenjem mole Jehovi.

“Hoćete li se i u novim okolnostima držati stare zapovijedi?” Mark Noumair, nastavnik u Gileadu, iznio je govor s tim naslovom.  Pročitao je 1. Ivanovu 2:7, 8, gdje je apostol Ivan spomenuo izraze “stara zapovijed” i “nova zapovijed”. Oba izraza odnose se na istu zapovijed: Kristovi sljedbenici trebaju nesebično ljubiti jedni druge i biti spremni žrtvovati se za svoju braću (Ivan 13:34, 35). Ta je zapovijed bila stara u tom pogledu što ju je Isus desetljećima ranije dao svojim učenicima, ali bila je i nova zato što su kršćane zadesile nove kušnje, pa su trebali pokazivati ljubav na nove načine. I misionari će se u zemljama u koje dođu naći u novim okolnostima i trebat će naučiti pokazivati ljubav na nove načine. Što im može pomoći u tome?

Brat Noumair upozorio ih je neka ne dopuste da ih loši postupci i vladanje drugih navedu na to da budu onakvi kakvi ne bi htjeli biti, jer na takav način ruše lijepe kršćanske osobine koje su izgradili. Rekao im je da se ne povode za lošim postupanjem, već da se u takvim situacijama trude naći načina da pokažu ljubav. Budu li tako postupali, odražavat će svjetlo koje može rastjerati duhovnu tamu.

“Mudro rasporedite teret.” Taj je govor održao Michael Burnett, nastavnik u Gileadu. Ispričao je kako ljudi u afričkim zemljama nose teške terete. Na glavu stave uredno složen komad tkanine, koji se zove kata, kako ih teret ne bi žuljao i kako bi mogli držati ravnotežu. Kad ih se promatra sa strane, izgleda kao da hodaju s lakoćom. I novi misionari na svom će području morati nositi mnogo odgovornosti. Znanje koje su dobili u Gileadu može se usporediti s katom. Ako budu primjenjivali sve ono što su naučili tijekom svog školovanja, to će im pomoći da zadrže duhovnu ravnotežu i s lakoćom nose svoje odgovornosti.

Iskustva i intervjui

Tijekom školovanja polaznici Gileada išli su u propovijedanje s članovima obližnjih skupština Jehovinih svjedoka. William Samuelson, nadglednik odjela koji upravlja radom škola i tečajeva u Pattersonu, u svom je govoru s naslovom “Neka ti ruka ne počiva” ispričao što su neki polaznici škole doživjeli dok su propovijedali (Propovjednik 11:6). Nekoliko je misionara prikazalo kako su iskoristili priliku da govore o Božjem Kraljevstvu dok su putovali avionom, jeli u restoranima ili bili na benzinskim crpkama. Propovijedali su od kuće do kuće, pismima te u svakoj prilici u kojoj su se zatekli. Pokazali su iznimnu revnost i marljivost, a njihov je trud bio nagrađen.

Zatim je brat Kenneth Stovall intervjuirao trojicu braće koji već dugi niz godina služe kao misionari. Bili su to Barry Hill, koji je služio u Ekvadoru i Dominikanskoj Republici, Eddie Mobley, koji služi u Obali Bjelokosti, te Tab Honsberger, koji je služio u Senegalu i Beninu, a trenutno je u Haitiju. Govor je imao naslov “Iskušajte Jehovu da biste vidjeli hoće li vas blagosloviti” i temeljio se na riječima iz Malahije 3:10. Brat Hill ispričao je kako su se on i njegova žena trebali priviknuti na vruću ekvadorsku klimu s izrazito sušnim i kišnim razdobljima. Nisu imali tekuće vode, pa su se dvije i pol godine kupali koristeći vodu iz kanti. No nikad nisu razmišljali o tome da se vrate kući. Svoj su misionarski zadatak smatrali blagoslovom od Jehove. “Misionarska služba naš je život”, rekao je brat Hill.

Na završetku programa jedan je misionar u ime cijelog razreda pročitao dirljivo pismo u kojem su misionari izrazili zahvalnost za pouke koje su primili tijekom školovanja u Gileadu. “Naša vjera nikad nije bila jača”, stajalo je u pismu, “ali znamo da moramo još puno učiti.” Nakon podjele diploma misionari su saznali koje će zemlje postati njihov novi dom. Brat Jackson na kraju ih je ohrabrio, rekavši da mogu biti sigurni kako će im Jehova pomagati u njihovoj službi, naročito onda kad se suoče s poteškoćama. Svi prisutni bili su ojačani poučnim mislima koje su čuli na programu i otišli su s još snažnijim uvjerenjem da će Jehova uvijek biti uz njih. Nema nikakve sumnje u to da će novi misionari postići mnogo dobra u svojoj službi i time donijeti čast svome Bogu, Jehovi.