ISUS je saznao da je njegov dobar prijatelj Lazar jako bolestan. Naime Lazarove sestre Marija i Marta poslale su glasnika da o tome obavijesti Isusa. Glasnik je došao iz Betanije, sela u kojem su živjeli Lazar i njegove sestre. One su vjerovale da Isus može izliječiti njihovog brata iako su živjele daleko s druge strane Jordana. Znale su da je Isus već bio izliječio neke ljude koji su se u tom trenutku nalazili daleko od njega (Matej 8:5-13; Ivan 11:1-3).

Kad je glasnik došao do Isusa i prenio mu tužnu vijest, Isus nije ništa poduzeo. U Bibliji stoji: “Ostao je još dva dana u mjestu u kojem je bio” (Ivan 11:6). Znaš li zašto Isus nije požurio kako bi pomogao Lazaru?— * U nastavku ćemo reći nešto o tome.

Isus je znao da je Lazar umro, pa je rekao apostolima: “Pođimo opet u Judeju!” No oni su se tome usprotivili: “Judejci su te upravo htjeli kamenovati! Zar opet ideš onamo?” Isus im je nato rekao: “Naš je prijatelj Lazar zaspao, ali idem ga probuditi.”

“Gospodine, ako spava, ozdravit će”, odvratili su apostoli. Tada im je Isus objasnio: “Lazar je umro.” Zatim je rekao nešto što ih je sigurno iznenadilo: “Zbog vas se radujem što nisam bio ondje (...). No pođimo k njemu!”

Tada je Toma hrabro rekao: ‘Pođimo i mi, da umremo s Isusom!’ Toma je znao da će neprijatelji ponovno pokušati ubiti Isusa te da bi i apostoli mogli biti ubijeni. Usprkos tome svi su pošli s njim. Nakon otprilike dva dana stigli su u Betaniju, koja je bila udaljena od Jeruzalema oko tri kilometra (Ivan 11:7-18).

Znaš li zašto je Isusu bilo drago što nije stigao ranije?— Pa Isus je već prije uskrsavao ljude, no te su osobe bile mrtve tek nekoliko sati (Luka 7:11-17, 22; 8:49-56). Međutim Lazarovo je tijelo bilo u grobu već nekoliko dana. Nitko nije mogao osporiti činjenicu da je Lazar doista mrtav.

Kad je Lazarova sestra Marta čula da je Isus blizu Betanije, otrčala mu je u susret i rekla: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.” “Brat će tvoj ustati”, obećao joj je Isus. Marta je otrčala natrag kući i krišom rekla svojoj sestri Mariji: “Učitelj je ovdje i zove te.”

Marija je odmah otišla k Isusu. Međutim ljudi su mislili da ide na grob,  pa su pošli za njom. Kad je Isus vidio kako Marija i ostali plaču, i on je zaplakao. Ubrzo su svi stigli do groba, koji je bio zatvoren velikim kamenom. Isus je zapovjedio: “Odmaknite kamen!” No Marta mu je rekla: “Gospodine, sada već sigurno zaudara, jer je četvrti dan otkako je umro.”

Ljudi su poslušali Isusa i odmaknuli kamen. Isus je znao da će mu Bog dati moć da uskrsne Lazara i zato mu se u molitvi unaprijed zahvalio za to. Isus je “povikao na sav glas: ‘Lazare, izađi!’” I Lazar je izašao “omotan zavojima”. Tada je Isus zapovjedio: “Odmotajte ga i pustite neka ide!” (Ivan 11:19-44).

Razumiješ li sada zašto se Isus nije žurio?— Pričekao je jer je znao da će tako dati bolje svjedočanstvo o svom Ocu Jehovi. Budući da je izabrao najbolji trenutak za to, mnogi su postali vjernici (Ivan 11:45). Što možeš naučiti od Isusa?—

I ti možeš izabrati povoljan trenutak da govoriš drugima o divnim stvarima koje je Bog već učinio i koje će tek učiniti u budućnosti. Možda možeš o tome govoriti drugim učenicima ili nastavnicima. Neki su čak iskoristili priliku da na satu govore o velikim blagoslovima koje će Božje Kraljevstvo donijeti ljudima. Naravno, ti ne možeš uskrsavati mrtve, ali možeš pomoći drugima da upoznaju Boga, koji može vratiti u život naše voljene umrle i koji će to sigurno učiniti.