U biblijska vremena većina je gradova bila okružena zidinama. U mnogim se gradovima kod gradskih vrata nalazio otvoren prostor gdje su ljudi dolazili kako bi se vidjeli jedni s drugima, trgovali te čuli ili ispričali novosti. Na tim je mjestima narod mogao čuti objave i proglase, a ondje su i proroci znali objavljivati svoje poruke (Jeremija 17:19, 20). U knjizi The Land and the Book stoji da se “gotovo svaka javna pogodba sklapala na gradskim vratima ili u njihovoj blizini”. U starom Izraelu ljudi su se okupljali na gradskim vratima kao što se danas u nekim mjestima okupljaju u društvenim domovima.

Primjerice Abraham je od čovjeka imenom Efron kupio zemljište za obiteljsku grobnicu “pred očima sinova Hetovih, pred svima koji su ulazili na vrata grada njegova” (1. Mojsijeva 23:7-18). A Boaz je zamolio desetoricu starješina iz Betlehema da sjednu kod gradskih vrata te je pred njima sklopio dogovor u vezi s Rutom i nasljedstvom njenog pokojnog muža, u skladu sa zakonom o djeverskom braku (Ruta 4:1, 2). Kad su gradski starješine donosili presude u sporovima, sjedili su kod gradskih vrata i ondje saslušavali tužitelje i okrivljenike, donosili odluke te izvršavali kazne (5. Mojsijeva 21:19).

“Zlato ofirsko” spominje se već u Jobovo vrijeme. U knjizi o Jobu uspoređuje se s “čistim zlatom” (Job 28:15, 16). Otprilike 600 godina nakon Jobovog vremena kralj David sakupio je “zlato ofirsko” za izgradnju Jehovinog hrama u Jeruzalemu. Njegov sin Salamun također je uvozio zlato iz Ofira (1. Ljetopisa 29:3, 4; 1. Kraljevima 9:28).

Iz Biblije saznajemo da je Salamun u Esjon-Geberu, na obali Crvenog mora, sagradio brodovlje kojim je dopremao zlato iz Ofira (1. Kraljevima 9:26). Učenjaci smatraju da se Esjon-Geber nalazio na sjevernom kraju Akapskog zaljeva, u blizini današnjih gradova Elata i Aqabe. Odande su brodovi mogli otploviti do bilo kojeg dijela Crvenog mora, ali i do udaljenih trgovačkih kolonija na obalama Afrike ili Indije, gdje se možda nalazio i Ofir. S druge strane neki vjeruju da se Ofir nalazio na Arapskom poluotoku, gdje su otkriveni drevni rudnici zlata i gdje se zlatna ruda iskopava i u današnje vrijeme.

Govoreći o tome jesu li Salamunovi rudnici zlata puka legenda, kao što to neki tvrde, egiptolog Kenneth Kitchen napisao je: “Ofir nije izmišljeno mjesto. Na jednom hebrejskom ostrakonu [krhotini glinene posude] koji potječe otprilike iz 8. stoljeća [pr. n. e.] čitko je napisana kratka potvrda: ‘Ofirsko zlato za Bet-Horon — 30 šekela’. Taj je Ofir bio stvarno nalazište zlata jednako kao i nalazišta iz kojih se dobivalo ‘amausko zlato’, ‘puntsko zlato’ i ‘kuško zlato’ koje se spominje u egipatskim zapisima — u svakom od tih slučajeva zlato je dobilo naziv po zemlji iz koje potječe ili pak po svojoj kvaliteti.”