Idi na sadržaj

Idi na kazalo

“Od smrti sam jači”

“Od smrti sam jači”

“Ne stoj nad mojim grobom i ne plači. Ja nisam ondje. Od smrti sam jači.”

● Ovi su stihovi prepjev jedne pjesme koja je vrlo poznata u zemljama engleskog govornog područja. Ona se pripisuje raznim pjesnicima. Neki čak tvrde da je riječ o molitvi koju pri sahrani svojih pokojnika tradicionalno izgovaraju Indijanci iz plemena Navaho.

Prije nekoliko godina ta je pjesma u Japanu postala veliki glazbeni hit, no njezini su stihovi zbunili mnoge Japance. Naime, oni često posjećuju obiteljske grobnice kako bi odali počast umrlim članovima svoje obitelji jer vjeruju da oni i dalje ondje žive. No budući da pjesma kaže kako pokojnik nije u grobu, mnogi se pitaju: “Gdje su onda mrtvi?”

Budisti u Japanu od davnina održavaju posebne pogrebne obrede i bdjenja uz preminule. No većina budista ne zna odgovor na pitanje: Gdje se nalaze mrtvi? Ne znaju odgovoriti niti na neka druga pitanja, kao što su: Da li i pripadnici drugih religija i naroda nakon smrti odlaze na isto mjesto? Zašto se mrtvi ne javljaju živima?

Mnogi smatraju da je nemoguće saznati odgovore na ta pitanja te da je potraga za njima uzaludna. No vi se možda ipak pitate: “Što se s nama događa kad umremo?” Gdje se može naći odgovor na to pitanje? Biblija kaže da je Bog prvog muškarca i ženu stvorio savršenima te ih smjestio u predivan vrt. Da su bili poslušni Bogu, mogli su vječno živjeti u raju na Zemlji. No oni su se pobunili protiv Boga.

Stoga ih je on kaznio. Istjerao ih je iz raja i uskratio im pravo na život. Objasnio im je što će biti posljedica njihove neposlušnosti kad im je rekao: “Prah ste i u prah ćete se vratiti.” Prvi je čovjek bio stvoren od praha te se na koncu — nakon smrti — vratio u prah. Isto se događa i sa svim njegovim potomcima (1. Mojsijeva 2:7; 3:19).

Jedan grobar iz japanskog grada Kofua rekao je: “Pepeo i kosti pokojnika stavljam u otvorene urne. Nakon pet godina one budu poluprazne. Nakon deset godina u mnogima više ne bude ničega.” Naše se tijelo sastoji od elemenata koji se nalaze u zemlji te se nakon smrti s vremenom razgradi i pretvori u prah. Što onda ostane od čovjeka?

Iako čovjek koji umre više nije ničega svjestan, naš Stvoritelj, koji zamjećuje čak i kad ugine maleni vrabac, s ljubavlju čuva u sjećanju nas ljude (Matej 10:29-31). Kao što je obećao, on će nas uskrsnuti — probudit će nas iz smrtnog sna i vratiti u život (Job 14:13-15; Ivan 11:21-23, 38-44).

Ako biste voljeli saznati nešto više o toj temi, slobodno pišite izdavačima ovog časopisa, koji će vam rado pružiti dodatne informacije, ili posjetite našu internetsku stranicu www.watchtower.org.