U biblijsko doba zemljoradnici su koristili ostane kako bi prilikom oranja usmjeravali tegleće životinje. Ostan je bio štap dugačak otprilike 2,5 metara koji je na vrhu imao oštar željezni šiljak. Ako životinja ne bi išla kuda ju je usmjeravao gospodar, ostan bi je ozlijedio. Na drugom kraju ostana obično je bila oštrica nalik dlijetu kojom je ratar s pluga mogao lako ukloniti zemlju, blato ili korov.

Ostani su mogli poslužiti i kao oružje. Biblija primjerice izvještava da je izraelski sudac i ratnik Šamgar pobio 600 Filistejaca “ostanom za goveda” (Suci 3:31).

U Bibliji se ostan spominje i u simboličnom smislu. Naprimjer kralj Salamun napisao je da su riječi mudrog čovjeka “nalik ostanima”, želeći kazati kako one mogu potaknuti osobu da postupa mudro (Propovjednik 12:11).

Uskrsnuli Isus također je upotrijebio taj izraz u prenesenom smislu. Poručio je Savlu, koji je bio progonitelj kršćana, da se ne “opire ostanu”. Te nam riječi mogu u mislima stvoriti sliku tvrdoglave životinje koja se opire uputama svoga gospodara. No Savao je postupio mudro i poslušao Isusov savjet te se promijenio i postao apostol Pavao.

Židovi su za sunčanih dana vrijeme određivali pomoću sunčanog sata. No kako su znali koliko je sati noću ili za oblačnog vremena? Tada su koristili klepsidru, odnosno vodeni sat. Tom su se napravom u drevno doba služili i Egipćani, Perzijanci, Grci te Rimljani.

U djelu The Jewish Encyclopedia stoji: “Mišna i Talmud koriste nekoliko izraza za klepsidru vjerojatno zato da bi se razlučile različite vrste tog sata. Ipak, svi ti izrazi prenose istu misao: polagano otjecanje vode, kap po kap. Zanimljivo je da se grčka riječ za klepsidru tvori od izraza ‘krasti’ i ‘voda’.”

Po kojem je principu radila klepsidra? Ta se naprava sastojala od dviju posuda. Voda je tekla kroz kapilarnu cijev iz jedne posude u drugu i u njoj podizala plovak koji je pak pokretao figuru što je pokazivala vrijeme označeno na stupiću s brojkama.

U rimskim vojnim taborima pomoću tog se sata mjerilo trajanje noćnih straža. Promjena straže označavala se trubom. Svatko tko je bio dovoljno blizu da čuje zvuk trube točno je znao kada svaka od četiriju noćnih straža počinje i kada završava (Marko 13:35).