PROŠLO je dvije tisuće godina otkako je jedna žena rodila muško dijete u gradu Betlehemu. Malo je tamošnjih stanovnika bilo svjesno važnosti tog rođenja. No neki pastiri, koji su noću bili na polju sa svojim stadima, vidjeli su mnoštvo anđela i čuli ih kako pjevaju: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir među ljudima koji imaju njegovo priznanje” (Luka 2:8-14).

Pastiri su nakon toga pronašli Mariju i njenog muža Josipa u staji — baš kao što su im anđeli i rekli. Marija je dijete, koje je nazvala Isus, polegla u jasle (Luka 1:31; 2:12). Sada, nakon dvije tisuće godina, otprilike trećina čovječanstva tvrdi da slijedi Isusa Krista. Događaji povezani s njegovim rođenjem čine okosnicu priče koja je vjerojatno ispričana više puta nego bilo koja druga priča u ljudskoj povijesti.

U Španjolskoj, izrazito katoličkoj zemlji čiji stanovnici vole tradicionalne svetkovine, na mnogo se načina obilježava ta posebna betlehemska noć.

Jaslice su još od 13. stoljeća jedno od najistaknutijih obilježja španjolskih proslava Božića. Mnoge obitelji naprave male jaslice koje predočavaju jasle u koje je položen Isus. Glinene figurice prikazuju pastire i “tri mudraca” (ili “tri kralja”) te Josipa, Mariju i Isusa. Veće božićne jaslice s figurama u skoro prirodnoj veličini često se u vrijeme Božića postavi blizu gradske vijećnice. Po svemu sudeći, Franjo Asiški je u Italiji uveo taj običaj kako bi ljudima skrenuo pažnju na izvještaje iz Evanđelja koji govore o Isusovom rođenju. Franjevci su kasnije proširili taj običaj na Španjolsku i mnoge druge zemlje.

U španjolskom božićnom slavlju istaknutu ulogu imaju “tri mudraca”, baš kao Djed Mraz u drugim zemljama. Vjeruje se da ti mudraci 6. siječnja, na blagdan Día de Reyes (“Dan kraljeva”), daju darove španjolskoj djeci, baš kao što su, prema uvriježenom vjerovanju, Isusu donijeli darove kad se rodio. Međutim, malo ljudi zna da u Evanđeljima ne piše koliko je “mudraca” posjetilo Isusa. Osim toga, oni nisu bili kraljevi, već astrolozi, magi. * A nakon njihovog odlaska Herod je u Betlehemu pobio sve dječake “od dvije godine naniže” u pokušaju da ubije Isusa. To pokazuje da je od Isusovog rođenja do njihovog dolaska prošlo dosta vremena (Matej 2:11, 16).

 Od 12. stoljeća u nekim španjolskim gradovima priređuje se predstava koja prikazuje Isusovo rođenje, uključujući i dolazak pastira u Betlehem te kasniji posjet “mudraca”. Danas mnogi španjolski gradovi 5. siječnja održavaju cabalgatu (svečanu povorku), tijekom koje se “tri kralja” voze posebno ukrašenim vozilima kroz centar grada te promatračima dijele slatkiše. Tradicionalni božićni ukrasi i villancicos (božićne pjesme) unose živost u taj blagdan.

Mnoge španjolske obitelji na Badnjak (24. prosinca) imaju posebnu večeru. Prema tradiciji, tada se jede turrón (slatkiše od badema i meda), marcipan, sušeno voće, janjetinu, plodove mora i drugo. Članovi obitelji, čak i ako žive jako daleko jedni od drugih, poduzimaju sve što mogu kako bi se tom prilikom zajedno okupili. Jedan drugi tradicionalni obrok održava se 6. siječnja. Obitelj tada jede roscón de reyes, okrugli kolač “Kraljeva” u kojem je sakrivena sorpresa (mala figura). Sličan običaj u doba Rimljana omogućavao je robu koji bi našao skriveni predmet da bude “kralj” na jedan dan.

Kakvi god bili mjesni običaji, Božić je sada glavni svjetski praznik. The World Book Encyclopedia opisuje Božić kao “najradosnije i najaktivnije doba godine za milijune kršćana, ali i za mnoge ne-kršćane diljem svijeta”. Je li to dobar znak?

Kristovo rođenje svakako je događaj od povijesnog značenja. Anđeli su rekli da je ono nagovještaj ‘mira među ljudima koji imaju Božje priznanje’, što jasno svjedoči o važnosti tog događaja.

Pa ipak, “Kristovo se rođenje nije slavilo u ranim danima kršćanstva”, ističe španjolski novinar Juan Arias. Ako je to tako, odakle onda potječe slavljenje Božića? Kako se najbolje možemo prisjećati Isusovog rođenja i života? Sljedeći će članak odgovoriti na ta pitanja.