U takvoj situaciji skupština će smatrati da je prethodni brak bio okončan kad se muškarac ponovno oženio, a novi će brak smatrati pravovaljanim. Da bismo razumjeli razloge na kojima se temelji taj zaključak, razmotrimo što je Isus rekao o razvodu i ponovnom stupanju u brak.

U Mateju 19:9 Isus je objasnio što je pred Bogom jedini opravdani razlog za raskid braka. Rekao je: “Tko se god razvede od svoje žene, osim zbog bluda, i oženi se drugom, čini preljub”. Iz Isusovih riječi učimo (1) da je blud, odnosno spolni nemoral, jedini biblijski temelj za razvod braka i (2) da onaj tko se razvede od svoje žene a da nema biblijski temelj za to i ponovno stupi u brak, čini preljub. a

Znače li Isusove riječi da je čovjek koji je počinio spolni nemoral i razveo se od svoje žene s biblijskog gledišta slobodan ponovno stupiti u brak? Ne nužno. Kad u braku dođe do preljuba, nedužni bračni partner odlučuje o tome hoće li oprostiti nevjernom partneru ili neće. Ako žena odluči da više ne želi biti sa svojim nevjernim mužem i zakonski se razvede od njega, oboje su slobodni ponovno stupiti u brak nakon što brakorazvodna parnica bude okončana.

S druge strane, nedužni bračni partner možda ima iskrenu želju sačuvati brak i spreman je oprostiti preljub. No što ako muž koji je počinio preljub ne prihvaća ženinu želju za pomirenjem te se zakonski razvede od nje iako ona želi ostati s njim u braku? Budući da mu je žena spremna oprostiti i ostati s njim u braku, on s biblijskog gledišta nije slobodan ponovno se oženiti. Ako bi odlučio oženiti se drugom ženom iako s biblijskog gledišta nije slobodan za brak, ponovno bi počinio preljub, zbog čega bi opet trebao biti pozvan pred pravni odbor (1. Kor. 5:1, 2; 6:9, 10).

Ako se muškarac koji s biblijskog gledišta nije slobodan za brak ponovno oženi, kako skupština gleda na prethodni brak i na taj novi brak? Jesu li, prema Bibliji, on i njegova prijašnja žena još uvijek u braku? Može li nedužna osoba još uvijek odlučiti hoće li oprostiti preljub ili pak odbaciti svog bivšeg bračnog partnera? Hoće li skupština novi brak smatrati preljubničkim?

Prije je skupština na novi brak gledala kao na preljubnički sve dok je nedužni bračni partner bio živ i ako u međuvremenu nije ponovno stupio u brak ili počinio spolni nemoral. Međutim, kad je Isus govorio o razvodu i ponovnom stupanju u brak, nije se usredotočio na nedužnog bračnog partnera. Naprotiv, objasnio je da čovjek koji se razvede od svoje žene, a nema biblijski temelj za to, i potom se oženi drugom ženom čini preljub.  U tom slučaju razvodom i ponovnim stupanjem u brak, što je Isus izjednačio s preljubom, prekida se prethodni brak.

Kad se muž razvede od svoje žene i oženi se drugom, njegova bivša žena, koja je nedužna, više nije u mogućnosti oprostiti mu ili ga odbaciti. Stoga na njoj više nije teret odluke o tome hoće li oprostiti bivšem mužu ili ga odbaciti. Osim toga, gledište skupštine o novom braku ne ovisi o tome je li nedužni bračni partner s vremenom umro, ponovno stupio u brak ili počinio spolni nemoral. b

U prethodnom primjeru muž je počinio preljub, što je dovelo do razvoda. No što ako muž nije počinio preljub, ali se razveo i potom ponovno oženio? Ili što ako muž nije počinio spolni nemoral prije razvoda, ali je to učinio nakon razvoda i zatim se ponovno oženio iako mu je njegova bivša žena bila spremna oprostiti? U svim tim slučajevima razvodom i ponovnim stupanjem u brak, što je zapravo preljub, okončava se prethodni brak. Novi je brak zakonski pravovaljan i to se mora poštovati. U skladu s tim, u engleskom izdanju Stražarske kule od 15. studenoga 1979., na 32. stranici pisalo je: “Muškarac je sada stupio u novi brak i zato ga ne može naprosto okončati i vratiti se bivšoj ženi. Naime, prethodni brak okončan je razvodom, preljubom i ponovnim stupanjem u brak.”

Ovo novo objašnjenje ne potkopava svetost braka i nipošto ne umanjuje ozbiljnost preljuba. Muškarac koji se razvede od svoje žene a da nema biblijski razlog za to i potom se oženi drugom ženom iako s biblijskog gledišta nije slobodan za brak, počinio je preljub i starješine ga zbog toga trebaju pozvati pred pravni odbor. (Ako je žena s kojom je stupio u taj novi brak kršćanka, i nju treba pozvati pred pravni odbor jer je počinila preljub.) Iako se taj novi brak neće smatrati preljubničkim, muškarac neće moći biti imenovan za neku odgovornu službu u skupštini još mnogo godina, sve dok ne prestane biti na lošem glasu zbog grijeha koji je počinio i dok ponovno ne stekne poštovanje drugih. Prije nego što mu starješine povjere bilo kakvu službu u skupštini, trebaju uzeti u obzir i situaciju u kojoj se sada nalaze njegova bivša žena, koju je možda prevario na podmukao način, te njihova maloljetna djeca, koju je on možda napustio (Mal. 2:14–16).

Dakle, kršćanin koji se razvede iako nema biblijskog temelja za razvod i zatim ponovno stupi u brak suočava se s ozbiljnim posljedicama. Zbog toga je jako važno da kršćani usvoje i podržavaju Jehovino gledište o svetosti braka (Prop. 5:4, 5; Hebr. 13:4).