GOVOREĆI o tome što ju je u početku privuklo k istini, Lisa * je rekla: “Najviše me se dojmila dobrota i ljubaznost braće i sestara koje sam upoznala.” Slično je bilo i s Anne, koja je rekla: “Dobrota koju su mi drugi pokazivali značila mi je puno više od samih učenja.” Danas obje te sestre vole čitati Bibliju i duboko razmišljati o njoj, ali dobrota koju su im iskazali Jehovini sluge ostavila je na njih posebno dubok dojam.

Kako ljudima oko sebe možemo pokazivati dobrotu i tako dirnuti njihovo srce? U ovom članku vidjet ćemo kako to možemo činiti svojim riječima i svojim postupcima. Zatim ćemo razmotriti kome sve trebamo pokazivati dobrotu.

U 31. poglavlju Mudrih izreka govori se o dobroj ženi kojoj je na jeziku “zakon dobrote” (Izr. 31:26). Taj je “zakon” potiče da pazi ne samo na to što govori nego i na koji način govori. Muževima i očevima isto tako na jeziku treba biti “zakon dobrote”. Većina roditelja dobro zna da grube i oštre riječi mogu negativno utjecati na njihovo dijete. Ako se roditelji obraćaju djetetu hladno i otresito, ono vjerojatno neće dobro reagirati. No ako s djetetom razgovaraju na lijep i topao način, prije će mu doprijeti do srca i potaknuti ga da ih sluša.

Bez obzira na to imaš li djecu ili ne, svojim načinom govora možeš drugima pokazivati dobrotu. Kako? Zapazi što se za osobu koja se vodi “zakonom dobrote” kaže u Mudrim izrekama 31:26: “Kad otvara usta, govori mudre riječi.” To znači da ona mudro bira svoje riječi i pazi na ton svog glasa. Prije nego nešto kažemo, bilo bi dobro da se upitamo: Hoću li time doliti ulje na vatru ili ću smiriti napetu situaciju? (Izr. 15:1). Da, jako je mudro da stanemo i razmislimo prije nego nešto kažemo.

Jedna druga izreka kaže: “Nepromišljene riječi probadaju poput mača” (Izr. 12:18). Ako razmišljamo o tome kako naše riječi i ton glasa mogu utjecati na druge, manja je opasnost da će nam iz usta izletjeti nešto nepromišljeno i neljubazno. “Zakon dobrote” spriječit će nas da u komunikaciji s drugima koristimo grube riječi i oštar ton (Efež. 4:31, 32). Pomoći će nam da negativne misli i govor zamijenimo lijepim i ljubaznim riječima te toplim i prijateljskim tonom glasa. Jehova nam je dao izvrstan primjer kad je tješio svog uplašenog slugu Iliju. Anđeo koji je govorio u Jehovino ime obratio se proroku tihim i blagim glasom (1. Kralj. 19:12). No dobrota se ne očituje samo u našim riječima, nego i u djelima. Što to konkretno znači?

Po uzoru na Jehovu, i mi se trudimo pokazivati dobrotu ne samo svojim riječima nego i djelima (Efež. 4:32; 5:1, 2). Lisa, koju smo citirali ranije, sjeća se kako su joj u jednoj situaciji Jehovini svjedoci pokazali dobrotu. Ona kaže: “Kad smo se moja obitelj i ja morali na brzinu iseliti iz stana, dva bračna para iz skupštine uzela su dopust na poslu kako bi nam pomogla spakirati  se. A ja u to vrijeme još nisam ni proučavala Bibliju!” To dobro djelo jako je dirnulo Lisu i potaknulo je da bolje upozna istinu.

I Anne, koju smo spomenuli u uvodu, također je jako cijenila dobrotu koju su joj pokazali Jehovini svjedoci. Ona kaže: “Ljudi su me puno puta razočarali i prevarili, pa sam postala skeptična i nepovjerljiva prema drugima. Kad sam upoznala Jehovine svjedoke, dovodila sam u pitanje njihove motive. Pitala sam se: Zašto se zanimaju za mene? No sestra koja je sa mnom proučavala iskreno mi je pokazivala dobrotu i zato sam s vremenom stekla povjerenje u nju.” Do čega je to dovelo? Anne kaže: “Kasnije sam se opustila i počela sam se više koncentrirati na ono što učim.”

Zapazi da su Lisu i Anne duboko dirnuli ljubav i dobra djela braće i sestara iz skupštine i da ih je to potaknulo da upoznaju istinu. Dobrota koju im je skupština pokazala pomogla im je da razviju povjerenje u Jehovu i njegov narod.

Neki su ljudi po prirodi skloni ljubazno razgovarati i često imaju osmijeh na licu naprosto zato što je to karakteristično za kulturu iz koje potječu. To je za svaku pohvalu. Ali ako smo ljubazni samo zato što je to dio našeg karaktera ili kulture iz koje dolazimo, to ipak nije dobrota o kakvoj govori Biblija. (Usporedi Djela apostolska 28:2.)

Istinska dobrota kakvu pokazuje Bog zapravo je plod njegovog svetog duha (Gal. 5:22, 23). Zato takvu dobrotu možemo razviti jedino ako dopustimo tom duhu da djeluje na naše misli i postupke. Time pokazujemo da želimo postupati poput Jehove i Isusa. Osim toga, mi se kao kršćani iskreno zanimamo za druge. Zato nas na dobra djela potiče ljubav prema Jehovi i bližnjima. Na taj način dobrota postaje snažna vrlina koja izvire iz naše nutrine i raduje Jehovino srce.

Vjerojatno nam nije teško pokazivati dobrotu i zahvalnost onima koji su dobri prema nama ili onima koje poznajemo (2. Sam. 2:6; Kol. 3:15). No što ako mislimo da netko ne zaslužuje da mu pokazujemo dobrotu?

Razmisli o sljedećem: Jehova nam je najuzvišeniji primjer u pokazivanju nezaslužene dobrote, a njegova Riječ otkriva nešto važno o toj osobini. Izraz “nezaslužena dobrota” puno se puta koristi u grčkom dijelu Biblije. Kako nam Bog pokazuje dobrotu?

Pomisli na milijune i milijune ljudi kojima je Jehova kroz čitavu povijest pokazivao svoju dobrotu tako što im je davao ono što im je potrebno za život (Mat. 5:45). Ustvari, Jehova je nama ljudima pokazao dobrotu čak i prije nego što smo ga upoznali (Efež. 2:4, 5, 8). Naprimjer, on je cijelom čovječanstvu dao najvredniji dar koji je mogao dati – svog jedinorođenog Sina. Apostol Pavao napisao je da je Jehova dao otkupninu zahvaljujući svojoj “velikoj nezasluženoj dobroti” (Efež. 1:7). Osim toga, iako često griješimo i puno puta razočaramo Jehovu, on nas i dalje strpljivo vodi i poučava. To čini na blag i obziran način. Njegove riječi i pouke su “kao rosa, kao sitna kiša po travi” (Pnz. 32:2). Nikad mu se nećemo moći potpuno odužiti za svu dobrotu koju nam pokazuje. A iskreno rečeno, i sama naša budućnost ovisi o Jehovinoj dobroti. (Usporedi 1. Petrovu 1:13.)

Nema sumnje, Jehovina dobrota dira nas u srce i potiče nas da i mi pokazujemo tu lijepu osobinu. Umjesto da dobrotu pokazujemo samo nekima, mi po uzoru na Jehovu nastojimo biti dobri prema svima, i to svaki dan (1. Sol. 5:15). Ako uvijek pokazujemo dobrotu, grijemo sve oko sebe poput tople peći u hladnom zimskom danu. Onima koji su u našem društvu toplo je oko srca. Kad se u svemu vodimo dobrotom, mi smo pravi blagoslov za svoju obitelj, suvjernike, susjede te kolege s posla ili iz škole.

Razmisli kome bi u tvojoj obitelji ili skupštini puno značilo da mu riječima i djelima pokažeš dobrotu. Možda u tvojoj skupštini ima netko kome bi naročito dobro došla tvoja pomoć. Možda mu treba pomoć u obavljanju kućanskih poslova i uređivanju vrta ili mu redovito treba nešto donijeti iz trgovine. Osim toga, kad u službi propovijedanja naiđeš na nekoga kome treba pomoć, možeš li se ponuditi da učiniš nešto konkretno za tu osobu?

Dakle, po uzoru na Jehovu, svojim riječima i djelima pokažimo da nas u svemu vodi “zakon dobrote”.