TRINAESTO stoljeće bilo je vrijeme netrpeljivosti, predrasuda i strahovitog nasilja. Europa je pokrenula zloglasnu inkviziciju i vodila krvave križarske ratove. No u tom vremenu obilježenom strašnim krvoprolićem jedan španjolski kralj zalagao se za razvoj kulture i obrazovanja. Bio je to Alfons X, koji je nazvan i Alfons Mudri.

Smatra se da je taj kralj zaslužan za kulturni procvat koji neki nazivaju renesansom 13. stoljeća. Alfons je omogućio da se Španjolska upozna s novim spoznajama i otkrićima do kojih su došli učenjaci iz dalekih zemalja. Naročito se zanimao za umjetnost, povijest, pravo i prirodne znanosti. To je u znatnoj mjeri utjecalo na kulturni razvoj Španjolske, kao i drugih europskih zemalja. No još je značajnije to što je Alfons doprinio i širenju Božje Riječi, Biblije.

Alfons je na svom dvoru okupio mnoge učene Židove, muslimane i kršćane te osnovao akademiju u kojoj su svi oni mogli međusobno surađivati. Da bi im olakšao rad, kralj je osnovao i novčano pomagao jednu od prvih nacionalnih knjižnica na svijetu.

Alfons se i sam bavio pisanjem te je sudjelovao u prikupljanju mnogih djela iz područja prava, povijesti i prirodnih znanosti. Poticao je razvoj književnosti i poezije, u kojima je i sam bio vrlo nadaren, kao što to pokazuju njegove čuvene pjesme cantigas. * One su napisane na galješkom (galicijskom) jeziku, koji se u ono vrijeme koristio za pisanje lirskih pjesama.

Alfons je na razne načine pomagao rad Škole za prevoditelje u Toledu. “Kralj je izabirao prevoditelje i odlučivao koja će se djela prevoditi”, objašnjava se u knjizi La Escuela de Traductores de Toledo (Škola za prevoditelje u Toledu). “On je provjeravao točnost prijevoda, poticao intelektualne rasprave i financirao pisanje novih djela.”

Učenjaci iz Toleda najprije su počeli prevoditi mnoga djela koja su u to vrijeme bila dostupna na arapskom jeziku. Islamski učenjaci već su ranije bili preveli na arapski najvažnija djela grčke, indijske, perzijske i sirijske civilizacije. Tako je nastala bogata riznica znanja koja je islamskim učenjacima omogućila da nastave napredovati na području matematike, astronomije, povijesti i zemljopisa.  Učenjaci iz Toleda željeli su iskoristiti sve to znanje. Kako su to učinili? Tako što su mnoga važna arapska djela preveli na latinski i španjolski.

Vijesti o radu učenjaka iz Toleda stigle su i do drugih zemalja. Nedugo zatim u Toledo su počeli pristizati mnogi visokoobrazovani ljudi sa sveučilišta sjeverne Europe. Sve je to odigralo važnu ulogu u razvoju znanosti i književnosti na Zapadu. Ustvari, taj je veliki prevoditeljski pothvat doveo do kulturnog napretka koji je utro put renesansi.

Zahvaljujući marljivom radu prevoditelja iz Toleda liječnici su se mogli upoznati s djelima Galena, Hipokrata i Avicene, čiji je Zakonik medicine sve do 17. stoljeća bio glavni medicinski priručnik na europskim sveučilištima. Astronomi su mogli čitati Ptolemejeva djela i upoznati se s arapskom trigonometrijom te al-Hvarizmijevim astronomskim tablicama. *

Alfons je htio da ta djela budu prevedena kako bi ih moglo razumjeti što više ljudi. Zahvaljujući prevoditeljskoj djelatnosti koju je on pokrenuo španjolski je postao jezik znanosti i književnosti. Tako se s vremenom promijenilo uvriježeno mišljenje da samo latinski jezik može biti jezik znanosti i kulture.

Iskustvo koje su učenjaci iz Toleda stekli prevođenjem mnogih ranije spomenutih djela sigurno im je bilo itekako korisno kad su od Alfonsa dobili zadatak da neke dijelove Biblije prevedu na španjolski. Prema izvještaju španjolskog povjesničara Juana de Mariane, kralj je dao novac za prevođenje Biblije, nadajući se da će taj prijevod doprinijeti tome da španjolski jezik postane profinjeniji i da se obogati novim riječima. To se doista i dogodilo. Taj je prijevod Biblije uvelike doprinio razvoju španjolskog jezika.

Alfons je smatrao da je Biblija napisana za pouku svim ljudima. U predgovoru djela Crónica de España kralj je napisao: “Ako razmislimo o vrijednosti Svetog pisma, vidjet ćemo da ona leži u njegovim poukama u vezi sa stvaranjem svijeta, životom patrijarhâ, (...) obećanim dolaskom našeg Gospodina Isusa Krista te njegovom mukom, uskrsnućem i uzašašćem.”

Kralj je ujedno nadgledao pripremu opsežnog i vrlo zahtjevnog književnog djela koje je nazvao General Estoria. Ono je obuhvaćalo i španjolski prijevod nekih dijelova Biblije izvorno napisanih na hebrejskom. (Kasnije je dodan i prijevod nekih dijelova Biblije napisanih na grčkom jeziku.) To opsežno djelo, koje se naziva i Biblia Alfonsina (Alfonsova Biblija), najveće je takvo djelo nastalo u srednjem vijeku. Bilo je prepisano u mnogo primjeraka i djelomično prevedeno na portugalski i katalonski.

Srednjovjekovni prijevod Biblije koji je nastao u Alfonsovo vrijeme omogućio je da se u vrijeme duhovne tame očuva dragocjeno znanje sadržano u Bibliji. Zahvaljujući tom prijevodu poraslo je zanimanje za prevođenje Biblije na narodni jezik. U naredna dva stoljeća nastali su i neki drugi prijevodi Biblije na španjolskom jeziku.

Izum tiskarskog stroja i neumorni rad prevoditelja Biblije koji su u 16. stoljeću djelovali u Španjolskoj i drugim europskim zemljama omogućili su da se nastavi djelo koje su započeli Alfons X i njegovi suvremenici. Diljem Europe ljudi su napokon dobili Bibliju na svom jeziku. Premda je vladavina Alfonsa X bila obilježena ratovima i pobunama, njegova težnja za stjecanjem i širenjem znanja doprinijela je tome da mudrost iz Božje Riječi postane dostupna mnogim ljudima.