CYNTHIA, * žena koja živi u Zapadnoj Indiji, mogla je izabrati hoće li svoje novorođenče dojiti ili ga hraniti na bočicu. Odluka možda izgleda jednostavna. Na kraju krajeva, medicinski stručnjaci već desetljećima govore da je majčino mlijeko “daleko najzdravija hrana” za dojenčad. Osim toga, vjerojatnost da će umrijeti od dijareje 15 je puta veća kod djece koju majke u siromašnim krajevima hrane na bočicu nego kod one djece koju majke doje. Ustvari, Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF) izvještava da zbog rizika koji su povezani s korištenjem zamjena za majčino mlijeko svaki dan umre oko 4 000 djece.

Međutim, u Cynthinom slučaju dojenje bi dovelo do sasvim druge opasnosti. Muž ju je zarazio virusom humane imunodeficijencije (HIV), koji uzrokuje AIDS. Cynthia je nakon porođaja saznala da se svako sedmo dijete HIV-pozitivnih majki zarazi putem dojenja. * Stoga se našla pred mučnom odlukom: hoće li svoje dijete izložiti rizicima koje donosi dojenje ili pak opasnostima od hranjenja na bočicu.

U onim dijelovima svijeta u kojima epidemija AIDS-a poprima najteže razmjere 20 do 30 posto trudnica zaraženo je HIV-om. U jednoj je zemlji više od polovine testiranih trudnica bilo zaraženo. “Ove alarmantne brojke”, izvještava UN Radio, “potaknule su znanstvenike da traže rješenje najbrže što mogu.” Da bi uzvratili na tu prijetnju, šest UN-ovih organizacija udružilo je iskustvo, napor i sredstva te oformilo Zajednički program Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS, poznat kao UNAIDS. * No UNAIDS je utvrdio da rješenje problema koje nanosi AIDS nije tako jednostavno.

Prema riječima Edith White, specijalistice koja se bavi problematikom dojenja i prenošenja HIV-a s majke na dijete, zdravstveni radnici u razvijenim zemljama savjetuju HIV-pozitivne majke da ne doje svoju djecu, budući da time gotovo udvostručuju rizik da se dijete zarazi. Čini se da je upotreba hrane  za dojenčad logična alternativa. No u zemljama u razvoju — u kojima gruba stvarnost brzo izgura idealističke teorije — ovo jednostavno rješenje nije lako provesti u djelo.

Društvene prilike predstavljaju jednu od prepreka. U zemljama gdje je sasvim uobičajeno dojiti dijete, žene koje djecu hrane na bočicu time možda otkrivaju da su zaražene HIV-om. Žena može strahovati da će se nju kriviti, odbaciti, pa čak i istući, ukoliko se sazna da je bolesna. U takvim okolnostima neke žene misle da im ne preostaje ništa drugo nego dojiti dijete kako bi zatajile da su HIV-pozitivne.

Ima i drugih prepreka. Naprimjer, razmotrite slučaj 20-godišnje Margaret. Ona se, kao ni najmanje 95 posto žena koje žive u seoskim područjima Ugande, nikad nije testirala na HIV. No Margaret ima razloga za zabrinutost. Prvo joj je dijete umrlo, a drugo je slabašno i boležljivo. Margaret svoje treće dijete doji deset puta dnevno unatoč tome što je možda zaražena HIV-om. “Nemam nikakvih mogućnosti da dijete hranim hranom za dojenčad”, kaže ona. Zašto ne? Margaret kaže da je cijena dječje hrane za samo jedno dijete skoro dvostruko veća od svote novca koju prosječna obitelj u njenom selu zaradi tijekom cijele godine. Čak i kad bi se hrana mogla dobiti besplatno, još uvijek bi bio problem pronaći čistu vodu kako bi se pripremila zdrava hrana za dijete. *

Neke od tih prepreka mogu se smanjiti pod uvjetom da majke koje su zaražene HIV-om imaju odgovarajuće higijenske uvjete, dovoljne količine zamjena za majčino mlijeko i zalihe čiste vode. Je li to preskupo? Možda i jest. Pa ipak, čudno je da pribavljanje svega toga izgleda više ovisi o postavljanju prioriteta nego o samom novcu. Doista, UN izvještava da neke od najsiromašnijih zemalja u razvoju otprilike dvostruko više novca izdvajaju za vojsku nego za zdravstvo i obrazovanje.

Znanstvenici u UN-u izvijestili su da jednostavan i relativno jeftin lijek pod nazivom AZT može u značajnoj mjeri suzbiti prenošenje HIV-a s majke na dijete. Uz pomoć UNAIDS-a cijena tog liječenja spuštena je na 50 dolara. Povrh toga, znanstvenici koji se bave istraživanjem AIDS-a u srpnju 1999. objavili su da izgleda kako je nevirapin, lijek koji košta samo tri dolara, a daje se HIV-pozitivnim majkama i njihovoj novorođenčadi, čak efikasniji od AZT-a u prevenciji prenošenja HIV-a. Stručnjaci za zdravstvena pitanja kažu da bi nevirapin mogao spriječiti da čak 400 000 novorođenčadi godišnje svoj život započnu zaraženi HIV-om.

No neki kritiziraju takvo liječenje zato što se njim samo sprečava prenošenje HIV-a s majke na dijete, pa će majke s vremenom umrijeti od AIDS-a, a djeca će postati siročad. UN odvraća da je jedina alternativa, i to jadna, ostaviti djecu da se zaraze HIV-om, što bi značilo osuditi te nedužne žrtve na polaganu i tužnu smrt. Isto tako, tvrde da majke zaražene HIV-om mogu živjeti još godinama. Za primjer uzmimo Cynthiu, koju smo spomenuli na početku. Kad je 1985. rodila dijete, saznala je da je zaražena HIV-om, ali razboljela se tek osam godina nakon toga. Osim toga, premda je njeno novorođenče bilo zaraženo HIV-om, do svoje druge godine bilo je izliječeno.

Biblija daje utješno jamstvo da u skoroj budućnosti predstoji stvarno sigurna okolina i trajno rješenje za pošasti kao što je AIDS (Otkrivenje 21:1-4). Jehova Bog obećava novi svijet u kojemu “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Jehovini svjedoci žele vam prenijeti vijest o ovom trajnom rješenju. Ako želite o tome saznati više, stupite u kontakt s izdavačima ovog časopisa ili s Jehovinim svjedocima u vašem kraju.