• BROJ ZEMALJA: 57

• BROJ STANOVNIKA: 827 387 930

• BROJ OBJAVITELJA: 1 086 653

• BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA: 2 027 124

Obala Bjelokosti

Stanovnici sela Bianouana, koje se nalazi na istoku zemlje, žeđaju za istinom. Neki od njih u 6 ujutro bude objavitelje kako bi s njima proučavali Bibliju prije nego što odu raditi na polje. Drugi mole braću da s njima proučavaju navečer, nakon skupštinskih sastanaka. Jednog je dana jedna žena koja ne zna čitati zamolila našeg brata da joj da knjigu Što Biblija doista uči? Rekla je da će joj je muž čitati. Brat joj je dao knjigu i idući dan je otišao k njoj u posjet. Ta žena i njezin muž strpljivo su ga čekali. Muž nije otišao raditi na polje jer je cijelu noć ženi čitao knjigu. Sada je htio s bratom razgovarati o onom što je pročitao. S njim i njegovom ženom započet je biblijski tečaj.

Benin

Jedna velika obitelj koja živi u zabačenom kraju ove zemlje počela je proučavati Bibliju. Otac je bio pastor u tamošnjoj crkvi. Samo dva tjedna nakon što su prvi put prisustvovali tečaju, cijela je obitelj prihvatila poziv da dođu na oblasni kongres. U subotu navečer najstarija kći iznenada se razboljela i umrla. Unatoč tom tragičnom događaju, otac je u nedjelju došao na kongres. U ponedjeljak je ovako prokomentirao smrt svoje kćeri: “To je Sotona učinio kako bi nas pokolebao, ali moja se obitelj neće pokolebati!” Iznio je iz kuće svu svoju crkvenu odjeću i pribor: pastorsku haljinu, kapu, pojas, ulje za pomazanje  i štap. Isto je učinila i njegova žena, koja je također bila službenica u crkvi. “Više nismo članovi ove crkve”, objavio je pastor. Zatim je javno spalio svu tu odjeću i pribor, kao što su učinile i osobe opisane u Djelima apostolskim 19:19. Ta obitelj dobro duhovno napreduje.

Madagaskar

Godine 2006. u jednom selu koje ima oko 500 stanovnika svećenik je dobio knjigu Što Biblija uči od jedne naše sestre iz drugog sela. Pažljivo ju je pročitao i uvjerio se da je našao istinu te je članovima svoje crkve počeo govoriti o onom što je naučio. Uskoro su se on, njegova obitelj i 20 drugih ljudi ispisali iz crkve i počeli održavati sastanke, kako to Jehovini svjedoci rade diljem svijeta. K njima su došli specijalni pioniri kako bi im pomogli. Počeli su proučavati Bibliju s mnogima koji su to željeli i organizirali su redovito održavanje Skupštinskog razmatranja knjige i Razmatranja Stražarske kule. U listopadu je pet osoba postalo nekrštenim objaviteljima, a pioniri su potom organizirali održavanje javnih predavanja i Teokratske škole propovijedanja. Na sastanke u prosjeku dolazi 40 osoba, a Biblija se proučava s više od 20 osoba.

 Južnoafrička Republika

Hennie i njegova žena propovijedali su od vrata do vrata. Dok su hodali uz ogradu jedne kuće, neki oštar pas gurnuo je glavu kroz rešetke i ugrizao Henniea za ruku. Ruka mu je jako krvarila, pa su brzo otišli kući. Žena mu je očistila ranu i stavila zavoj. Hennie je nazvao liječnika i naručio se za pregled kasnije tijekom dana. Rekao je ženi da ne želi dozvoliti da ga pas zaustavi u propovijedanju, pa su se nakon otprilike sat vremena vratili na isto područje. Službu su započeli od kuće koja je bila pokraj one u kojoj je bio pas koji je ugrizao Henniea. Nakon što su posjetili stanare u nekoliko kuća, jedan ih je čovjek pozvao k sebi. Pažljivo ih je saslušao i izrazio je želju da ga ponovno posjete. S njim je započet biblijski tečaj i čovjek je ubrzo počeo redovito dolaziti na sastanke. Kad se ispisao iz Nizozemske reformirane crkve, posjetio ga je jedan stariji član crkve i ponudio mu službu đakona. No čovjek je ostao pri svojoj odluci da prestane biti član te crkve. Danas on dobro napreduje i upisao se u Teokratsku školu propovijedanja.

Tanzanija

Tijekom akcije obrađivanja udaljenih područja u listopadu 2005. devetorica braće iz skupštine Iringa krenuli su u Pawagu, koja je od njihovog mjesta udaljena oko 75 kilometara. Čuli su da u tom području živi neki brat koji nije u kontaktu sa skupštinom te su ga otišli potražiti. Puno su se raspitivali kod ljudi i na koncu su ga pronašli. On im je rekao da u tom selu živi više od 20 godina te da je dosad mislio da je djelovanje Jehovinih svjedoka još uvijek zabranjeno u Tanzaniji. Tijekom svih tih godina svjedočio je ljudima te je rekao da su neki istinski zainteresirani za dobru vijest o Kraljevstvu. Braća iz skupštine Iringa odlučila su da će svaki put kad dođu u Pawagu ostati ondje dva tjedna kako bi se posvetila onima koji pokazuju interes za Bibliju. Godine 2006. dva stalna pionira preselila su se onamo kako bi propovijedala na tom plodnom području.  Bratu iz tog sela pružena je duhovna pomoć, a u selu sada ima devet objavitelja. Sastanke zasad održavaju pod drvetom, a u planu je gradnja male dvorane za sastanke, koja će biti sagrađena od materijala koji se koriste u tom podneblju.

Ruanda

Mlada Gentille proslavila se igranjem nogometa jer je davala puno golova. Ljudi su je zvali Manayibitego, što na jeziku kinjaruanda znači “bog golova”. Neki Talijani su zapazili njezin talent, pa su joj omogućili dodatan trening. Nakon toga su joj ponudili da dođe igrati u Italiju. Odlazak u Europu i prilika da postane svjetski poznata nogometašica bili su jako primamljiva ponuda. Međutim, Gentille je znala da će morati napustiti obitelj ako prihvati tu ponudu. Njezina je majka Jehovin svjedok, a Gentille je proučavala Bibliju, ali nikad to nije ozbiljno shvaćala. Njoj je nogomet bio najvažniji u životu. Gentille je s majkom razgovarala o ponudi koju je dobila i shvatila je da bi prihvaćanje ponude donijelo sa sobom neke duhovne opasnosti. Odlučila je da će joj odsad Božje Kraljevstvo biti na prvom mjestu u životu te je odbila ponudu. Nedavno se krstila na kongresu.

• BROJ ZEMALJA: 55

• BROJ STANOVNIKA: 893 357 181

• BROJ OBJAVITELJA: 3 367 544

• BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA: 3 236 692

Curaçao

Kad je jedan naš brat došao na biblijski tečaj kod jednog čovjeka, on mu je u ruke dao metak i upitao ga zna li što je to. Čovjek mu je objasnio da je prije nego što je brat prvi put došao k njemu nekoliko mjeseci razmišljao o samoubojstvu jer je ostao bez posla i bez obitelji. Obuzet razmišljanjem o osveti, odlučio je ubiti četvero ljudi koje je smatrao odgovornima za svoje probleme. U pištolj je stavio četiri metka, a jedan je sačuvao za sebe, ako odluči i sebi oduzeti život. No prije nego što je otišao iz kuće odlučio je zatražiti pomoć od Boga. Uključio je televizor i počeo tražiti neki vjerski program. U taj čas na vrata su mu pokucala dva Jehovina svjedoka. S vremenom su s njim počeli proučavati Bibliju. Čovjek je bacio ona četiri metka, ali je zaboravio peti. Kad ga je našao u džepu, pokazao ga je bratu i ispričao mu što se bilo dogodilo te rekao da mu se život puno promijenio otkad je počeo proučavati Bibliju. Rekao je da petero ljudi duguje život Jehovinim svjedocima. Taj čovjek sada dolazi na skupštinske sastanke.

Urugvaj

Jedna je žena pozvala u kuću dvojicu Jehovinih svjedoka koji su joj došli na vrata. Sa suzama u očima ispričala im je da se cijelu noć molila Bogu i preklinjala ga da joj obznani svoju volju. Nedavno su je posjetili pastori iz njezine crkve, ali došli su samo zato da od nje  pokupe desetinu od prilično velike svote novca koju je dobila. Bila je razočarana jer je nikad prije nisu posjetili, čak ni kad je tražila pomoć u teškim trenucima. Više od mjesec dana nije išla u crkvu. Na koncu je jednom od pastora rekla da se osjeća prevarenom zbog njihovih proturječnih učenja. Međutim, on joj nije ni pokušao objasniti ta učenja, nego joj je rekao da će na nju pasti sedam kletvi zbog toga što je napustila crkvu. Braća su objasnila ženi da pravi Bog koristi svoje anđele kako bi pronašli ljude koji traže istinu. Žena je postavljala mnogo pitanja te su s njom odmah započeli tečaj na temelju knjige Što Biblija doista uči? Kasnije je i njezin muž počeo proučavati Bibliju. Oboje su došli na obilježavanje Kristove smrti i na posebno predavanje. Duboko ih se dojmila kvaliteta pouke u dvorani Jehovinih svjedoka i jako su se iznenadili kad su vidjeli da se od vjernika ne prikuplja novac. Oboje dobro napreduju i sprijateljili su se s mnogima u skupštini.

Čile

Rt Horn je vjerojatno najjužnije mjesto na svijetu na kojem netko proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima. Tečaj se vodi sa svjetioničarevom ženom koja sa svojim mužem živi na tom udaljenom području. Dok je ta žena bila u Punta Arenasu jedna naša sestra koja služi kao pomoćni pionir vodila je s njom tečaj četiri tjedna, sve dok se žena nije odselila na rt Horn. Otada se tečaj s njom vodi preko telefona. Žena dobro napreduje.

 Kostarika

U ovoj zemlji ima oko 10 000 Guaymi Indijanaca, a većina ih živi u Sixaoli, gradiću koji je smješten blizu granice s Panamom. Priličan broj tih autohtonih stanovnika pokazuje istinsko zanimanje za Bibliju. Kako bi se udovoljilo duhovnim potrebama tih ljudi, Zajednica je na to područje poslala mladi bračni par koji služe kao specijalni pioniri. Oni su počeli učiti jezik tih ljudi. Uz pomoć 26 braće i sestara koji su Guaymi Indijanci dosad su već puno naučili. Obilježavanje Kristove smrti prvi je put održano na jeziku guaymi, a sastanku su prisustvovale čak 264 osobe. Otada stalno raste broj osoba koje se zanimaju za istinu. Naprimjer, na sastanke grupe za razmatranje knjige koja se sastoji od 13 objavitelja u početku je dolazilo oko 20 osoba. Sada se taj broj povećao na 40. Zbog toga su se osnovale još dvije grupe za razmatranje knjige.

Panama

Ramiro, profesor tjelesnog odgoja, počeo je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima 2004. U to vrijeme imao je šest razreda, tako da je nastavu držao svega 12 sati tjedno, a predviđena satnica iznosila mu je 24 sata tjedno. Stoga mu je ravnatelj škole rekao da će ostalih 12 sati odrađivati tako da tim istim razredima predaje vjeronauk. “Samo im pričaj o Bogu, Isusu i Bibliji”, rekao mu je ravnatelj. Ramiro je učenicima predavao ono što je sam učio o Bibliji. Te je godine učenicima od šestog do osmog razreda, kojih je ukupno bilo 150,  držao nastavu na temelju knjige Spoznaja koja vodi do vječnog života. Iduće godine, kad je objavljena knjiga Što Biblija doista uči?, Ramiro je toliko napredovao da je postao nekršteni objavitelj. I dalje je predavao vjeronauk, a te se godine služio knjigom Što Biblija uči. Broj učenika povećao se na 160 i bili su raspoređeni u šest razreda. Kakvi su bili rezultati toga? Ramiro i drugi objavitelji iz skupštine sada vode biblijske tečajeve s nekoliko učenika. Roditelji nekih učenika primijetili su da se njihova djeca bolje vladaju otkad im Ramiro drži nastavu, pa su mu izrazili zahvalnost za to što čini. Neki su roditelji došli na skupštinske sastanke, pa čak i na neke od naših većih skupova. Ramiro se krstio u studenom 2006. i revno koristi svaku priliku kako bi ljude poučavao o biblijskim istinama.

Gvatemala

U gradu Guatemali naš brat Jeremy išao je na biblijski tečaj s jednim mladićem. Mladić je živio u jednoj uskoj uličici. Jeremy je pokucao na vrata. Otvorila je sestra tog mladića i rekla da joj brat nije kod kuće. Dok je Jeremy bio pred vratima prišla su mu dva mladića. Jedan od njih je izvadio pištolj, prislonio ga Jeremyu na glavu i rekao: “Unajmili su me da te ubijem.” (Jeremy je kasnije saznao da pljačkaši to govore kako bi zastrašili ljude od kojih traže novac.) Jeremy priča: “Djevojka je zatvorila vrata, a ja sam upitao tu dvojicu: ‘Što želite?’  Nato je jedan od njih rekao: ‘Što radiš ovdje?’ Odgovorio sam mu da propovijedam Jehovinu Riječ. Mladić je grubo odvratio: ‘Onda reci meni to što imaš reći!’ Bio sam napet i nisam znao što učiniti. Otvorio sam torbu i izvadio Bibliju. Nato je mladić koji je imao pištolj počeo plakati zbog toga što je činio loše stvari za koje je znao da nisu u redu. Molio me da mu pomognem. Pogledao je što imam u torbi i izvadio iz nje jedan Probudite se!, a taj je broj govorio o novcu. Tada mi je drugi mladić počeo pretraživati džepove, tražeći novčanik, ali onaj koji je imao pištolj rekao mu je: ‘Ostavi ga! Ne kopaj mu po džepovima.’ Zatim mi je zahvalio i zagrlio me, a potom su otišli. Nakon toga sam osjetio veliko olakšanje te sam zahvalio Jehovi što me izbavio.”

Dominikanska Republika

Jedna sestra koja je po zanimanju ortodont otišla je na jednodnevni seminar o zubnim implantatima. Na seminar je došlo više od 250 zubara. Svi su se mogli prijaviti za odlazak na stručno usavršavanje u Europi koje je bilo prilično skupo, no moglo je biti pozvano samo osam zubara. Na kraju dana našoj je sestri bilo rečeno da su je izabrali da ode na to usavršavanje, i to besplatno. Naša sestra se iznenadila i rekla: “Hvala vam što ste mi dali tu priliku, ali ja se nisam prijavila za to i ne mogu prihvatiti tu velikodušnu ponudu. Ja sam Jehovin svjedok i ništa mi nije važnije od duhovne dobrobiti moje obitelji. Takvo usavršavanje zahtijeva puno vremena i truda, a ja se ne bih mogla posvetiti tome onoliko koliko bih trebala jer tri puta tjedno imam biblijske sastanke koji su mi jako važni. Osim toga, koliko bi mi vrijedilo stručno usavršavanje i dodatni stupanj obrazovanja ako bi moja dva maloljetna sina postali narkomani ili se počeli loše ponašati zbog toga što nisam provodila vrijeme s njima?”

• BROJ ZEMALJA: 47

• BROJ STANOVNIKA: 3 993 686 009

• BROJ OBJAVITELJA: 607 112

• BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA: 496 577

Izrael

Ella, mlada sestra koja služi kao pomoćni pionir, vidjela je neku stariju ženu kako se muči noseći veliku vreću smeća. Ella joj je pomogla i dala joj je kratko svjedočanstvo. Žena je Elli dala svoju adresu, no Ella je nikako nije mogla naći kod kuće iako ju je mnogo puta tražila. No na koncu je ženu ipak našla kod kuće. Ispalo je da ona ne čuje na jedno uho, pa zbog toga nije čula Ellu kad joj je dolazila i kucala na vrata. Ella je s njom počela proučavati Bibliju. Žena je dotad bila ateist, no počela je razvijati ljubav prema Bogu i njegovoj Riječi. Nakon dvije godine predala se Jehovi i nedavno se krstila u dobi od 92 godine.

Mongolija

Terbish, koja je u poznijim godinama, cijeli je život radila u knjižari. Kad ju je posjetila 18-godišnja pionirka Munkhzaya, Terbish joj je rekla da zbog toga što je pročitala jako puno knjiga može odmah shvatiti bilo koju knjigu, bez obzira na to pročita li je od početka ili od sredine ili pak pročita samo kraj. Međutim, Biblija je bila iznimka. Koliko god je čitala, nije ju mogla razumjeti. Odlasci u crkvu nisu joj pomogli da je razumije. Stoga je sama proučavala Bibliju i pravila bilješke uz svaki biblijski redak. Terbish je naročito zanimalo što znače riječi iz Hebrejima 11:6. Munkhzaya joj je objasnila što znači taj redak te joj je ponudila biblijski tečaj i pozvala je u dvoranu. Kad je čula gdje se nalazi dvorana Jehovinih svjedoka,  Terbish je rekla: “Je li to ona zgrada ispred koje se nalazi predivno cvijeće? Svaki put kad prolazim kraj te zgrade zastanem i divim se tom cvijeću. Možete li me upoznati s osobom koja se brine za njega?” Munkhzaya je to rado učinila. Terbish sada marljivo uči o Stvoritelju i dolazi na sastanke. Munkhzaya kaže: “Mnogo prije nego što sam ja svjedočila toj ženi, njoj je propovijedalo cvijeće.”

Japan

Zbog bolova u nogama 78-godišnja Hiroko više ne može propovijedati onako kako je to prije činila. Molila se Bogu za pomoć i našla je jednu autobusnu stanicu na kojoj uvijek ima mnogo ljudi. Ondje može sjediti po pola sata. S osmijehom na licu pokazuje zanimanje za ljude. Stanica se nalazi u blizini bolnice, pa ako vidi da ljudi nose lijekove, Hiroko ih upita kako su. Onima koji čitaju vozni red pomaže da se snađu, a onima koji nisu iz tog dijela grada objašnjava kako mogu doći onamo kamo žele. Sasluša ljude kad oni pričaju, a potom im ponudi časopise. Neke ljude redovito viđa, pa tako vrši ponovne posjete.

Mijanmar

Lazaru je nekad krijumčario drogu. Osim toga, sam je konzumirao drogu, ubijao i imao sve vrste poroka. Međutim, kad mu je jedna pionirka pokazala u Bibliji da se Bog zove Jehova, Lazaru je odmah prepoznao istinu i pristao na biblijski tečaj. Dugo je proučavao, ali konstantno je duhovno napredovao. Nije mu bilo lako kad je trebao u potpunosti prekinuti s prijašnjim životom. Kad je kriminalcima s kojima je dotad radio rekao da više  neće raditi s njima, oni su se uplašili jer je Lazaru znao sve o njihovim poslovima s drogom. Stoga su poslali nekoliko ubojica da ga ubiju, ali Lazaru im je svima uspio umaknuti. S vremenom se preselio u drugi kraj te su se on i njegova žena krstili.

Tajvan

Nekoliko objavitelja zastalo je pred prodavaonicom kave koja je imala neobično ime — “Ezrina knjiga”. Jedan je brat iz znatiželje upitao vlasnika zašto je prodavaonicu nazvao po Ezri. Čovjek mu je odgovorio da se oduvijek divi Ezri zbog toga što je revno služio pravom Bogu. Rekao je da je mnogo godina išao u crkvu, ali nedavno je prestao ići jer je njegova žena Vijetnamka pa ne razumije propovijedi. Brat mu je obećao da će se vratiti i donijeti im Bibliju na vijetnamskom jeziku. Istog dana poslijepodne donio im je tu Bibliju, što je jako obradovalo tog čovjeka i njegovu ženu. Započet je biblijski tečaj s cijelom njihovom obitelji.

Indija

U jednom gradu u kojem Jehovini svjedoci doživljavaju velike probleme kad idu u službu propovijedanja, pet sestara dobilo je zatvorsku kaznu od četiri dana zbog toga što su propovijedale. Upraviteljica zatvora u početku je bila gruba prema njima i zabranila im je da u zatvoru propovijedaju kršćanstvo. Međutim, iz dana u dan promatrala je njihovu blagost i dobrotu te je počela mijenjati svoj stav prema njima. Sestre su s drugim zatvorenicama i upraviteljicom dijelile voće i drugu hranu koju su im braća donosila. Jedne noći upraviteljica je čula kako sestre razgovaraju o mislima iz knjige Približi se Jehovi. Ubrzo im se pridružila u razgovoru te je sjela na stolicu ispred ulaza u njihovu ćeliju. Na dan kad su sestre trebale izaći iz zatvora umrla joj je rođakinja. Sestre su je tješile pričajući joj o nadi u uskrsnuće.

Ranije je jedna druga upraviteljica upitala sestre kakav su prekršaj počinile. Jedna joj je sestra objasnila da je njihovo  propovijedanje bilo pogrešno protumačeno kao nezakonito obraćanje ljudi na drugu vjeru. Upraviteljicu se dojmilo ono što je čula te je rekla: “Iako se nalazite u zatvoru, vi pričate tako smireno. Ja sam nagla osoba, pa me sram pred vama. Molim vas, upozorite me kad počnem grubo govoriti i naučite me da govorim kao vi. Ne razumijem zašto takve dobre osobe stavljaju u zatvor.” Kad god je imala vremena otišla je do sestara i rekla im: “Pričajte mi o Bibliji. To mi donosi olakšanje u srcu.” Dobra vijest iz Biblije ostavila je dubok dojam i na dvije zatvorenice, koje su bile optužene za ubojstvo. Sestre su oprezno svjedočile njima i drugim zatvorenicama. Otkad su izašle iz zatvora sestre se trude na prikladan način pružati pomoć tim zainteresiranim osobama koje su upoznale u zatvoru.

Indonezija

Specijalna pionirka Resmawati upravo je bila završila sa službom i htjela poći kući kad ju je neka žena pozvala k sebi kako bi razgovarale o Bibliji. Nakon tri dana Resmawati je ponovno otišla k toj ženi. Ona se ovaj put rasplakala i počela pričati o tome kako je muž zlostavlja. Resmawati joj je pročitala Hebrejima 4:12 i objasnila da proučavanje Biblije može puno toga promijeniti.  Ispričala joj je Tonyevo iskustvo koje je bilo navedeno u Kalendaru Jehovinih svjedoka za 2003. Žena se zainteresirala i zamolila Resmawati da joj donese taj kalendar, i ona joj ga je donijela kad ju je idući put posjetila. Počele su proučavati knjigu Što Biblija uči. Prilikom idućeg posjeta muž te žene rekao je da bi i on volio s njima proučavati tu knjigu. Pročitao je Tonyevo iskustvo na kalendaru i ono ga se duboko dojmilo. Igrom slučaja, i on se zvao Tony, a razmišljao je i ponašao se isto kao i Tony s kalendara prije nego što je upoznao istinu. Kad je pročitao iskustvo na kalendaru rekao je svojoj ženi i djeci: “Pa ja se zovem Tony! Kako su ti propovjednici saznali moje ime i pisali o meni?” Žena mu je odgovorila: “Jehovini svjedoci ne znaju tvoje ime. A čak i da ga znaju, nisu ga mogli preko noći staviti na kalendar, a posebno ne na kalendar za 2003. umjesto za 2007!” Zapazivši da joj se muž odjednom zainteresirao za istinu, taktično ga je upitala: “Bi li volio biti poput Tonya s kalendara?” Na njeno iznenađenje, muž joj je odgovorio: “Volio bih pokušati.” Poput Tonya s kalendara, Tony iz Indonezije oslobodio se svojih poroka, ošišao dugu kosu i doveo u red svoj cjelokupni izgled. Cijela obitelj sada proučava Bibliju.

Malezija

Na nekim dijelovima Bornea braća na internetu promatraju satelitske slike krajolika kako bi pronašla kuće ljudi koji ondje žive. U njihovom izvještaju stoji: “To nam pomaže da pronađemo kuće koje se nalaze u kišnim šumama. Događa nam se da kad dođemo do onoga što nam je na slici izgledalo kao krov kuće shvatimo da je to zapravo natkriveni obor za koze, pa se dobro nasmijemo na račun toga što smo propovijedali kozama i ‘jarcima’. No neki krovovi doista budu krovovi kuća u kojima žive ljudi. Nikad prije nismo obrađivali to gorsko područje. Budući da su kišne šume guste, a puteve je teško pratiti, satelitske slike pomažu nam da nađemo ljude.”

• BROJ ZEMALJA: 47

• BROJ STANOVNIKA: 732 610 687

• BROJ OBJAVITELJA: 1 533 790

• BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA: 749 911

Mađarska

Jedna 12-godišnja sestra priča: “Krstila sam se prije devet mjeseci, a već tri mjeseca služim kao pomoćni pionir. Majka mi puno pomaže. Mnogi me pitaju kako uspijevam služiti kao pomoćni pionir kad još idem u školu, ali ja mislim da bih teže izvršavala svoju službu kad ne bih išla u školu. Školske odmore koristim za svjedočenje. Redovito razgovaram o Bibliji s petero učenika iz moje škole. S dvije učenice proučavam Bibliju. Osjećam da mi Jehova na taj način daje svoj blagoslov. Meni pionirska služba nije teret, nego izvor radosti. Moja majka je stalni pionir, a i ja to želim biti jednog dana. Želim služiti Jehovi u punovremenoj službi.”

Velika Britanija

Susan je 2001. počela proučavati Bibliju i proučavala je oko dvije godine. Za to vrijeme pokušavala je prestati pušiti, ali to joj je bilo jako teško. Pokušala je mnogo puta, no nije uspjela. Zbog toga je prestala proučavati, ali i dalje je išla na skupštinske sastanke. Nakon četiri godine Susan je osjetila da mora pokušati duhovno napredovati, pa je skupštinu zamolila za pomoć. Ponovno je počela proučavati i puno su joj pomogle misli iz knjige Približi se Jehovi. Podrobno je razmotrila koliku ljubav Jehova pokazuje prema nama i kako mi možemo pokazati ljubav prema njemu. To je jako utjecalo na njezin život. U roku od osam tjedana potpuno je prestala pušiti.  Susan osjeća da joj je proučavanje te knjige pomoglo da nauči oslanjati se na Jehovu. Dobro je napredovala te se predala Jehovi i potvrdila svoje predanje krštenjem u vodi na Oblasnom kongresu “Slijedimo Isusa!”

Estonija

Sedamnaestogodišnja srednjoškolka Helgi živjela je odvojeno od svojih razvedenih roditelja. Zainteresirala se za istinu te je počela proučavati Bibliju. U početku je rijetko dolazila na sastanke jer je mnogo vremena provodila pjevajući u jednom muzičkom sastavu. No s vremenom je sve bolje razumjela istinu i sve ju je više cijenila, pa je počela praviti promjene u svom načinu života. Objasnila je članovima svog sastava zašto ne može s njima vježbati navečer u dane kad ima sastanke. Upisala se u Teokratsku školu propovijedanja i napredovala te postala nekršteni objavitelj. Prijavila se na natjecanje u pjevanju u kojem se pobjedniku za nagradu obećavao ugovor s jednom poznatom diskografskom kućom. Na natjecanje su se  mogle prijaviti osobe iz cijele zemlje. Mnogo ih je otpalo u prvom krugu natjecanja, no Helgi se odmah dopala sucima i prošla je u drugi krug. Međutim, taj se dio natjecanja održavao u isto vrijeme kad je trebala održati svoju prvu točku u Teokratskoj školi propovijedanja. Što da učini? Njezina majka, koja nije Jehovin svjedok, predložila joj je da otkaže tu točku ili da je zamijeni za neku drugu točku u drugom terminu. Helgi joj je rekla da se ne radi samo o tome hoće li održati tu točku ili neće nego to zapravo pokazuje što joj je najvažnije u životu — duhovne stvari ili materijalne. Ozbiljno je razmislila o tome i odlučila da neće otići na natjecanje, nego će održati točku u Teokratskoj školi. Tako je Helgi održala tu točku, a majka je poštovala njezinu odluku.

Kasnije je jedan televizijski izvjestitelj došao na Oblasni kongres “Slijedimo Isusa!” kako bi snimio prilog o kongresu i krštenju. Kad je vidio da Helgi ulazi u bazen za krštenje, snimio je njezino krštenje i potom ju je intervjuirao. Iste večeri taj se prilog emitirao u vijestima. U prilogu su prikazali Helgin nastup u prvom krugu natjecanja, zatim snimku njezinog krštenja i na kraju dio intervjua u kojem sa širokim osmijehom na licu kaže: “Ovo mi je najbolja odluka u životu.”

Bugarska

Ivelin služi kaznu u zatvoru Belene. On je napisao pismo podružnici Jehovinih svjedoka, u kojem je stajalo: “Ovdje u zatvoru slučajno sam našao Stražarsku kulu, pa bih vas htio puno toga pitati. Pokajao sam se za svoje grijehe i želim promijeniti svoju osobnost tako da to svi vide. Htio bih vas zamoliti za nešto što će vam možda biti teško učiniti. Zapravo, teško mi je vjerovati da bi se to uopće moglo dogoditi. Možete li me pismenim putem poučavati o Jehovi Bogu? Ne znam hoću li dobiti vaš odgovor, ali već to što znam za Jehovu donosi mi radost u životu. Htio bih više naučiti o tome, i to ne samo ja nego i drugi  zatvorenici. Ako mi ne budete mogli pisati, molim vas imajte na umu da ću ja jednog dana izaći odavde i stupiti u kontakt s vama!” Braća su brzo reagirala i sada se s Ivelinom i još devetoricom zatvorenika iz tog zatvora vode biblijski tečajevi.

Portugal

Jana, koja služi kao specijalni pionir, priča: “Jednom kad sam izašla iz podzemne željeznice ugledala sam nekog Kineza i odlučila prenijeti mu dobru vijest. Iznenadio se kad je čuo da govorim kineski. Rekao mi je da ide u bolnicu jer njegova žena uskoro treba roditi carskim rezom. On i njegova žena nisu znali portugalski, pa je bolnica od njih tražila da pronađu prevoditelja. Čovjek je bio očajan i zamolio me za pomoć. Idući dan kirurzi su me zamolili da odjenem odjeću kakvu oni nose kako bih mogla biti uz tu ženu tijekom operacije. Tijekom zahvata držala sam ženu za ruku, a ona je postavljala mnogo pitanja o Bibliji i o našem djelovanju. Rodila je krasnu djevojčicu i bila mi je toliko zahvalna za pomoć da me zamolila da odaberem ime za njezinu kćer. Malo sam razmislila i odabrala ime Sara. Ženi se jako svidjelo to ime i htjela je saznati nešto više o Sari koja se spominje u Bibliji i o Bogu kojem je ona služila. Kad smo izašli iz bolnice ponudila sam tom bračnom paru biblijski tečaj. Dotad su njih dvoje odbijali razgovor s Jehovinim svjedocima, ali budući da sam ženi pomogla dok je bila na operaciji brzo su promijenili svoj negativan stav. Odmah su prihvatili moju ponudu i sada dolaze na sastanke.”

Slovačka

Muž i žena koji su specijalni pioniri upoznali su dvojicu mladića iz Afganistana. Oni su tijekom svog kratkog boravka u Slovačkoj pokazali zanimanje za Bibliju. Ti su se pioniri nekoliko puta našli s njima i dali su im Bibliju i knjigu Što Biblija doista uči? Osim toga, pokazali su im kako se proučava Biblija, tako da je mogu proučavati sami, a i s drugima.

• BROJ ZEMALJA: 30

• BROJ STANOVNIKA: 36 829 259

• BROJ OBJAVITELJA: 96 691

• BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA: 51 122

Novi Zeland

Paul, naš brat, jednog je poslijepodneva propovijedao od kuće do kuće. Na jednim je vratima nekoj ženi ponudio brošuru, a ona mu je nato kazala kako joj je rođakinja nedavno rekla da bi joj bilo dobro da upozna istinu. Tako je ona tog jutra uputila molitvu Jehovi, obraćajući mu se po imenu, i molila ga je da je netko posjeti. “Tri sata kasnije”, kaže Paul, “ja sam joj došao na vrata. Osim toga, našao sam je u vrijeme kad inače nije kod kuće.” Žena je radosno prihvatila biblijski tečaj i dobro napreduje.

Australija

Armando i Elvira, mladi bračni par, žive u Istočnom Timoru, za koji brine australska podružnica. Područje u kojem žive bilo je 2006. izloženo stalnim napadima jedne druge etničke skupine, pa su bili primorani pobjeći kako bi spasili život. Pobjegli su u izbjeglički logor, ponijevši sa sobom samo dvije stvari — Armandovu Bibliju i brošuru Što Bog zahtijeva od nas? Kad su ponovno došli u kontakt s braćom, Armando i Elvira počeli su proučavati dvaput tjedno i dolaziti na skupštinske sastanke. Osim toga, Armando je svjedočio svojoj obitelji, koja živi u jednom seocetu koje je četiri i pol sata udaljeno od Dilija. Kad se njegova obitelj zainteresirala za dobru vijest, pobrinuo se da ih posjete pioniri iz Baucaua, koji je sat i pol udaljen od sela u kojem oni žive, kako bi im pružili  daljnju pomoć. Više od 20 osoba okupilo se kako bi slušalo pionire. Armandov je otac u ime svih koji su se okupili rekao da su spremni riješiti se vjerskih slika i kipova, ali je upitao hoće li i dalje biti zaštićeni od zlih duhova. Pioniri su im zajamčili da će im Jehova pomoći. Svi su se riješili slika i kipova. Sada više od 25 ljudi iz tog sela proučava Bibliju. Armando bi se uskoro trebao krstiti, a Elvira dobro napreduje.

Guam

Na otoku Saipanu, koji nadgleda podružnica s Guama, jedna sestra se ugodno iznenadila kad je saznala da je njezin muž, koji se nekad protivio istini, potajno pročitao mnoge publikacije koje je ona ostavljala po kući. Osim časopisa Stražarska kula i Probudite se! pročitao je nekoliko Godišnjaka i knjigu Tajna obiteljske sreće. Jednog je dana pozvao nju i njihovo petero djece i rekao im da imaju “važan obiteljski sastanak”. To je bilo vrlo neobično za njega. Ispostavilo se da je svojim trima kćerima htio dati neke očinske savjete o braku. Na velikom listu papira ispisao je osobine koje bi trebali imati muškarci za koje će se one jednog dana udati. Tog čovjeka koji nije Jehovin svjedok toliko se dojmila životna priča Sheile Winfield da Conceição iz Stražarske kule od 1. studenoga 2006. da je poput nje napravio popis zahtjeva kojima trebaju udovoljiti muškarci koji će oženiti njegove kćeri. Savjetovao je svojim kćerima neka se udaju samo za Jehovinog svjedoka i neka nađu muža koji će ljubiti Jehovu i znati o Bibliji više od njih. Rekao im je kako želi da sve tri u životu nađu onakvu sreću o kakvoj je čitao u tom članku. Njih je to jako dirnulo i dalo im je nadu da će njihov otac jednog dana možda služiti Jehovi zajedno s njima.

Samoa

Jedan brat i njegova supruga nedavno su iz jedne druge podružnice poslani da služe na Samoi. Na prvim vratima na koja je pozvonio u službi propovijedanja brat je ponudio knjigu Što Biblija doista uči? Iznenadio se  kad ga je žena koja je otvorila vrata pozvala u kuću. Ona je bila privrednica u mirovini. Nakon što ga je pozvala, zastala je i rekla: “Danas prijepodne imam vremena samo 45 minuta.” Takav komentar brat nikada prije nije čuo. Odmah su započeli biblijski tečaj. Brat je idući tjedan sa svojom suprugom ponovno došao k toj ženi. Kad je otvorila vrata u ruci je imala Bibliju i knjigu Što Biblija uči. Tečaj će se najvjerojatnije nastaviti.

Solomonski Otoci

Emily je jedini Jehovin svjedok i stalni pionir u svom kraju na otoku San Cristobalu. Ona proučava Bibliju s 20 osoba, između ostalog i sa svojim roditeljima. Oni i još jedna osoba postali su nekršteni objavitelji. Lance i Diane, koji su članovi međunarodnog graditeljskog tima, otišli su na dopust i vozili se 14 sati na malom pretrpanom teretnom brodu kako bi pomogli Emily oko obilježavanja Kristove smrti. Lance priča: “Kad smo stigli jedva smo čekali da se naspavamo, ali odlučili smo najprije posjetiti poglavara sela. Nakon što smo mu objasnili zašto smo došli u taj kraj, poglavar je rekao: ‘Mnogi nisu dobili tu pozivnicu. Smiju li i oni doći?’ Sa širokim osmijehom na licu rekli smo mu da bi nam bilo drago da i oni dođu.

Obilježavanje Kristove smrti je uskoro trebalo početi, a na mjestima su sjedile samo dvije žene i nekoliko djece. No primijetili smo da mnogo ljudi stoji podalje, uz drveće, pa smo brzo otišli k njima i pozvali ih da nam se pridruže. Kad je pao mrak, uključili smo mali generator te se upalilo svjetlo. Govor se nastavio i svi su pažljivo slušali.” Govoru je prisustvovalo oko 130 osoba. Među njima je bio i jedan propovjednik adventista sedmog dana,  koji je zamolio da mu damo Bibliju Novi svijet jer mu je taj prijevod bio puno razumljiviji od Biblije koju je on koristio. Na tom posebnom sastanku pet je osoba izrazilo želju da počnu proučavati Bibliju.

Papua Nova Gvineja

Dva sela u blizini jednog gradića bila su pod jakim utjecajem Katoličke crkve, pa je u njima bilo teško propovijedati. Braća su nedavno posjetila predstavnike tih sela kako bi im objasnila o čemu mi propovijedamo i zašto volimo razgovarati sa svim ljudima. Igrom slučaja, u jednom od ta dva sela upravo se održavao sastanak na temu kako pomoći mladima da poprave svoje vladanje. Braća su rekla predstavnicima sela da biblijska pouka može pomoći mladima.

Naša su braća dobila odobrenje da slobodno propovijedaju, a nekoliko je mladih počelo proučavati Bibliju. Seljani su primijetili da se ponašanje tih mladih puno popravilo otkad su se povezali s Jehovinim svjedocima i zato su se prestali protiviti našem propovijedanju. S vremenom su i njihovi prijatelji i roditelji počeli proučavati Bibliju, a među njima je bila i kći vjeroučitelja koji je ranije prijetio braći. On je rekao svojoj kćeri: “Tada sam napravio veliku pogrešku. Nadam se da će mi Bog i Jehovini svjedoci oprostiti moj grijeh.” Danas 27 osoba iz ta dva sela redovito dolazi na sastanke Jehovinih svjedoka. Krstile su se najmanje četiri osobe, koje sada služe kao pomoćni pioniri, a rade na tome da postanu stalni pioniri.