U Marku 8:22-26 čitamo da je Isus izliječio jednog slijepca u Betsaidi. Izvještaj navodi da je Isus najprije pljunuo slijepcu na oči, a zatim ga upitao da li što vidi. Čovjek je odgovorio: “Vidim ljude, ustvari vidim nešto kao stabla koja hodaju”, što pokazuje da je bio pomalo smeten. Isus mu je zatim ponovno stavio ruke na oči i “čovjek je potpuno progledao. Ozdravio je i sve je jasno vidio.” Isus je očito postupno izliječio tog čovjeka. Zašto?

Biblija ne daje izravan odgovor, no pogledajmo što bi u ovom slučaju moglo biti objašnjenje. Nekome tko je slijep godinama — ili čak čitav život — pa odjednom progleda, to je ogromna promjena. Pojasnimo to jednim primjerom: Nekad se za rad u rudniku koristilo ponije. Oči bi im se toliko naviknule na mrak da im je po izlasku iz rudnika trebao čitav jedan dan da se ponovno priviknu na danje svjetlo. Nekome tko je slijep trebalo bi mnogo više da se privikne na takvu promjenu. U današnje vrijeme liječnici u nekim slučajevima uspijevaju kirurškim putem ukloniti uzrok sljepoće i vratiti vid slijepima. No pacijenti su poslije obično zbunjeni uslijed mnoštva informacija koje oči šalju mozgu. Mnoštvo raznih boja, oblika i prizora koje vide oko sebe toliko ih zbunjuje da čak ne mogu prepoznati predmete koji su im poznati. No mozak s vremenom nauči tumačiti informacije koje prima oko.

Moguće je da je Isus ovog slijepog čovjeka izliječio postepeno iz obzirnosti prema njemu, jer mu je iskreno želio dobro. Kad je bio izliječen, čovjek je “sve jasno vidio” — jasno je raspoznavao sve što je vidio.

Svitke se obično izrađivalo od listova dužine između 23 i 28 centimetara, a širine između 15 i 23 centimetra. Svici su bili sastavljeni od mnogo takvih listova, koji su bili poredani jedan do drugog i spojeni ljepilom ili lanenim koncem. Neki su svici bili izrađeni od duljih listova. Izaijin svitak, jedan od Svitaka s Mrtvog mora, izrađen je od 17 pergamentnih traka, a ukupna dužina mu je oko 7 metara u sadašnjem uščuvanom stanju. Svitak Izaije iz kojeg je Isus čitao u sinagogi u Nazaretu mogao je biti slične dužine (Luka 4:16, 17).

Osvrćući se na taj biblijski izvještaj, Alan Millard u svojoj knjizi Discoveries From the Time of Jesus kaže: “Čitač je lijevom rukom držao i odmotavao knjigu [svitak], a desnom je rukom držao vanjski kraj i ponovno namotavao svitak nakon što bi pročitao svaki stupac. Da bi došao do 61. poglavlja Izaije, koje je čitao u sinagogi, Isus je morao odmotati velik dio svitka i ponovno ga namotati.”

U ono vrijeme Izaijina knjiga nije bila podijeljena na poglavlja i retke kao danas. Kada je u sinagogi u Nazaretu Isus dobio u ruke svitak Izaije, trebao je pronaći mjesto u tekstu koje u našim Biblijama odgovara Izaiji 61:1, 2. Isus je lako “našao to mjesto”, što pokazuje da je jako dobro poznavao Božju Riječ.