GERTRUDINO iskustvo vjerojatno mnogim roditeljima zvuči poznato. Oni uočavaju znakove koji pokazuju je li njihovo dijete možda bolesno. Premda nije svaka bolest ozbiljna, roditelji si ne mogu dopustiti da zanemare simptome bolesti kod svoje djece. Ako se prepozna takve znakove i poduzme odgovarajuće korake, to može znatno utjecati na ishod situacije. Radi se o vrlo ozbiljnoj stvari.

Isto vrijedi i u drugim situacijama. Jedan primjer je katastrofa koja se dogodila u prosincu 2004. kada je tsunami poharao područja oko Indijskog oceana. Institucije u nekim zemljama, naprimjer u Australiji i na Havajima, registrirale su snažan potres na sjeveru Sumatre i prognozirale moguću opasnost od popratnih pojava. Međutim, ljudi u ugroženim područjima nisu imali prilike dobiti bilo kakvo upozorenje i reagirati na njega. Zbog toga je život izgubilo preko 220 000 ljudi.

Dok je Isus Krist bio na Zemlji, svojim je slušateljima rekao nešto vrlo poučno o promatranju znakova i potrebi da se postupa u skladu s njima. Govorio je o nečemu što je bilo vrlo važno. U Bibliji o tome čitamo: “Pristupili su mu farizeji i saduceji i, iskušavajući ga, tražili su od njega da im pokaže znak s neba. A on im je nato rekao: ‘Kad padne večer, imate običaj reći: “Bit će lijepo vrijeme, jer je nebo plamenocrveno”; a ujutro:  “Danas će biti hladno, kišovito vrijeme, jer je nebo plamenocrveno, ali tmurno.” Znate tumačiti izgled neba, ali znakove vremenâ ne možete protumačiti’” (Matej 16:1-3).

Spomenuvši “znakove vremenâ”, Isus je pokazao da su njegovi slušatelji, Židovi iz prvog stoljeća, trebali biti svjesni važnosti vremena u kojem su živjeli. Židovi su uskoro trebali doživjeti katastrofu koja će na sve njih utjecati. Nekoliko dana prije svoje smrti Isus je svojim učenicima govorio o jednom drugom znaku — znaku svoje prisutnosti. Ono što je tom prilikom rekao od životne je važnosti za sve nas danas.