DVIJE mlade žene hodale su poslovnom četvrti u gradu Baguiu, na Filipinima. Primijetile su pokretni stalak za literaturu, ali nisu stale kako bi ga bolje pogledale. Helen, sestra koja je stajala pokraj stalka, srdačno im se osmjehnula. Mlade žene produžile su dalje, ali u mislima im je ostao Helenin topao osmijeh.

Kasnije, dok su se autobusom vozile kući, primijetile su velik natpis jw.org na jednoj od naših dvorana. Sjetile su se da su taj natpis ranije vidjele na stalku za literaturu. Sišle su s autobusa i pogledale raspored održavanja sastanaka za različite skupštine koji se nalazio na ulazu u dvoranu.

Nedugo zatim njih su dvije došle na sastanak. I koga su ugledale kad su ušle u dvoranu? Helen! Odmah su se sjetile da je to upravo ona žena koja im se srdačno nasmiješila. Helen kaže: “Kad su mi prišle, malo sam se zabrinula jer sam pomislila da sam možda učinila nešto krivo.” No one su joj objasnile da su joj prišle zato što su je ranije vidjele kako stoji pored stalka.

Te su mlade žene uživale u sastanku i bilo im je ugodno družiti se s braćom i sestrama. Kad su primijetile da drugi čiste nakon sastanka, upitale su mogu li im se i one pridružiti. Jedna je u međuvremenu otišla iz zemlje, a druga je počela dolaziti na sastanke i proučavati Bibliju – i to sve zbog jednog osmijeha!