GODINE 1735. na uglednoj pariškoj Akademiji znanosti vodila se žustra rasprava o tome kakvog je Zemlja točno oblika. Pristaše Isaaca Newtona došli su do zaključka da Zemlja ima oblik kugle koja je na polovima lagano spljoštena. Pristaše Cassinijevih teorija tvrdili su da je Zemlja spljoštena na ekvatoru.

Stoga su 1736. na put krenule dvije ekspedicije koje su trebale izmjeriti zakrivljenost Zemlje. Jedna se ekspedicija zaputila u Laponiju, prema Sjevernom polu, a druga u današnji Ekvador, koji se nalazi na ekvatoru. * Istraživanje je pokazalo da su Newtonovi pristaše bili u pravu.

Godine 1936. je povodom 200. godišnjice te francuske ekspedicije u blizini Quita, glavnog grada Ekvadora, podignut jedan spomenik. Prema procjeni francuskih znanstvenika iz 18. stoljeća, on se nalazi na nultom stupnju geografske širine, odnosno na ekvatoru. Otada bezbroj turista dolazi vidjeti ovaj spomenik, koji je nazvan Središte svijeta. Na tom mjestu u isto vrijeme jednom nogom mogu stajati na jednoj polutki Zemlje, a drugom nogom na drugoj. No je li doista tako?

Zapravo i nije. Prema nedavnim otkrićima ekvator se nalazi nešto dalje. Zanimljivo je da je pravi položaj ekvatora već bio poznat ljudima koji su tu živjeli mnogo stoljeća prije dolaska francuskih znanstvenika! Kako to?

Godine 1997. na vrhu brda Catequille otkrivene su naizgled beznačajne ruševine polukružnog zida, koji se nalazi nešto sjevernije od Quita. Pomoću satelitske tehnologije, odnosno Globalnog sustava za pozicioniranje (GPS), istraživač Cristóbal Cobo otkrio je da jedan kraj tog zida dodiruje sam ekvator. *

Netko bi lako mogao zaključiti da je to što zid dodiruje pravi ekvator puka slučajnost. No linija koja povezuje dva kraja zida u odnosu na ekvator nalazi se pod kutem od 23,5 stupnjeva, što je gotovo identično stupnju nakrivljenosti Zemljine osi! * Osim toga, jedan kraj te linije usmjeren je prema mjestu gdje u vrijeme solsticija u prosincu Sunce izlazi, a drugi kraj prema mjestu gdje ono u vrijeme solsticija u lipnju zalazi. Uslijedila su i daljnja otkrića.

Istraživači su pomoću teodolita na vrhu Catequille zapazili da su piramide u Cochasquíju, koje potječu iz doba prije Inka, poredane pod kutem koji se podudara s putanjom izlaženja Sunca u vrijeme solsticija u lipnju. * Otkriveno je da se i Pambamarca, jedno drugo arheološko nalazište, nalazi pod kutem koji se podudara s putanjom izlaženja Sunca u vrijeme solsticija u prosincu.

Je li moguće da je Catequilla bila središte astronomskih promatranja? Jesu li i druga  mjesta sagrađena prema astronomskim proračunima do kojih se ovdje došlo?

Kako su na karti postupno zabilježena mjesta koja su se podudarala s astronomskim proračunima, na njoj se počeo formirati simbol osmerokutne zvijezde. Taj se simbol može naći na drevnim keramičkim predmetima i često se tumači da je jednostavan prikaz Sunca, koje su obožavali davni stanovnici ove zemlje. Proučavanje glinenih ostataka pronađenih na Catequilli pokazalo je da oni datiraju unazad skoro tisuću godina. Domorodačka plemena i dan-danas svoje tapiserije i odjeću ukrašavaju tim simbolom, kao što su to očito činili njihovi preci. No za njihove pretke taj je simbol vjerojatno značio puno više od običnog prikaza Sunca.

Projekt Quitsa-to, koji vodi Cristóbal Cobo, uključuje prikupljanje dokaza da su se domoroci u davnoj prošlosti bavili astronomskim izračunavanjima. * Otkriveno je više od deset arheoloških nalazišta i mnogi drevni gradovi koji su na karti oko ekvatora poredani točno prema astronomskom simbolu zvijezde s Catequillom kao središtem.

Naročito je zanimljivo što se mjesto dotad neotkrivenih arheoloških nalazišta sada moglo predvidjeti. Kako? U rujnu 1999. sudionici projekta Quitsa-to predložili su da se u Altamiri, dijelu Quita koji se nalazi na jednoj od stranica astronomske zvijezde pod kutem od 23,5 stupnjeva, provedu iskopavanja. Na tom je mjestu pronađeno veliko groblje te mnogi glineni predmeti iz kolonijalnog perioda, perioda Inka i onog prije njih.

Isto tako, neke linije koje povezuju Catequillu i kuteve astronomske zvijezde prelaze preko mjesta na kojima su za vrijeme  španjolske kolonizacije sagrađene crkve. Cristóbal Cobo objašnjava da je vijeće Lime 1570. naredilo da se “na svim poganskim ‘guacasima’ i svetim mjestima domorodaca sagrade crkve, samostani, kapelice i podignu križevi”. Zašto je izdana ta naredba?

Španjolska je vlast ta mjesta smatrala poganskima. Zato su bila uništena, a na njima su sagrađene katoličke crkve. Budući da se crkve gradilo na mjestima gdje su se prije nalazili hramovi Sunca, domoroce je bilo lakše preobratiti na katolicizam.

Crkva svetog Franciska u starom kolonijalnom dijelu Quita nalazi se na jednoj od linija s ishodištem u Catequilli. Sagrađena je u 16. stoljeću, na mjestu gdje se nalazila građevina iz perioda prije Inka, i to tako da u vrijeme solsticija u prosincu prilikom izlaska Sunca njegove zrake prodiru kroz kupolu crkve te osvjetljavaju trokut iznad oltara. Kako se Sunce penje, zrake se spuštaju i obasjavaju lice lika nazvanog “Bog Otac”. To se događa točno u vrijeme solsticija u prosincu! Prilikom projektiranja drugih tamošnjih crkvi također se uzimala u obzir Sunčeva svjetlost kako bi se domorodačke štovatelje Sunca lakše preobratilo na katolicizam.

Kako je ta drevna civilizacija znala da je Catequilla “središte svijeta”? Postoji samo jedno mjesto na kojem predmeti za vrijeme ekvinocija u podne nemaju sjenu — ekvator. Stoga sudionici projekta Quitsa-to pretpostavljaju da su ti ljudi pažljivim promatranjem sjena mogli zaključiti gdje se nalazi ekvator.

Osim toga, brdo Catequilla ima prirodna obilježja zbog kojih je izvanredno mjesto za astronomska promatranja, što nije moglo promaći štovateljima Sunca. Visoko je 300 metara i nalazi se između istočnog i zapadnog lanca Anda. Stoga izlazak i zalazak Sunca na veličanstvenoj pozadini Anda uvijek daju jednake orijentire. Naprimjer, veličanstveni snijegom prekriveni vulkani Cayambe i Antisana izdižu se nad istočnim horizontom sa svojim 5 000 metara visokim vrhovima te su izvrsna odrednica za promatranje kretanja Sunca.

S vrha Catequille također se pruža izvanredan pogled na sve što je okružuje, a to je oko 20 drevnih gradova i oko 50 arheoloških nalazišta. Sve to može se vidjeti bez ikakvog optičkog pomagala. Osim toga, zahvaljujući tome što se ovo brdo nalazi na nultoj paraleli s njega se vide i južno i sjeverno nebo. Stoga se doista može reći da je Catequilla pravo središte svijeta, jer nijedno drugo mjesto na ekvatoru nema sve te pogodnosti niti se nalazi na 3 000 metara nadmorske visine.

Veći dio ekvatora prolazi kroz ocean ili tropsku džunglu, gdje bujna vegetacija onemogućava  promatranje neba. Osim toga, zbog nje nema postojanih orijentira prema kojima bi se mogla vršiti izračunavanja, jer se okoliš stalno mijenja kako lišće raste i otpada. Jedino Kenija ima planine u blizini ekvatora, no one nisu s obje strane okružene drugim planinama kao što je to slučaj s Catequillom. Da, Catequilla je doista specifično mjesto, naročito pogodno za astronomska promatranja.

Tko su bili ti drevni astronomi? Sudionici projekta Quitsa-to pretpostavljaju da su domorodačka plemena kao što su Quitu ili Cara prva došla do tih spoznaja. No ovaj je projekt još uvijek u povojima i mnogo toga tek treba otkriti.

Pa ipak, istraživači su došli do osnovnih saznanja o ljudima koji su u davnoj prošlosti živjeli na ovom području. Poznavanje naizglednog kretanja Sunca bilo je neophodno za sastavljanje kalendara koji su bili korisni u zemljoradnji. Budući da je Sunce prijeko potrebno za život, nije ništa čudno što su ga ti ljudi štovali. Tako su promatranje Sunca i s njim povezana izračunavanja uz svjetovni poprimila i religiozni karakter.

Snažna religioznost očito je ljude poticala da pomnjivo proučavaju nebo i nebeska tijela. Tako su kroz stoljeća sakupili ogromne količine znanja s područja astronomije, što je postalo očito tek otkako su na vidjelo došla čudesna otkrića oko Catequille.