PREDRASUDE mogu imati mnogo uzroka. No dva najpoznatija svakako su (1) želja za pronalaženjem žrtvenog janjeta i (2) ogorčenost izazvana nepravdama nanesenim u prošlosti.

Kako smo već spomenuli u prethodnom članku, ljudi su skloni okriviti nekog za nesreće koje im se događaju. Kad istaknute osobe u društvu dovoljno dugo optužuju neku manjinsku skupinu, ljudi to s vremenom prihvate kao istinu i u njima se razviju predrasude. Navest ćemo jedan uobičajeni primjer. U zapadnim se zemljama u vrijeme ekonomske krize često za nezaposlenost optužuje strane radnike, mada oni često rade poslove koje većina tamošnjeg stanovništva ne bi radila.

No ne proizlaze sve predrasude iz želje za time da se pronađe žrtveno janje. Korijeni nekih predrasuda mogu sezati daleko u prošlost. “Nije pretjerano reći da je trgovina robljem položila temelj rasizmu i preziru prema pripadnicima crne rase”, navodi se u izvještaju UNESCO Against Racism. Trgovci robljem nastojali su opravdati svoju sramotnu trgovinu ljudima, tvrdeći da su Afrikanci niža bića. Iste takve neutemeljene predrasude ljudi su kasnije počeli gajiti i prema svim drugim koloniziranim narodima, što se ni do današnjeg dana nije promijenilo.

Tlačenje i nepravde koje su se kroz povijest događale u čitavom svijetu još i danas potiču brojne predrasude. Naprimjer, neprijateljstvo između katolika i protestanata u Irskoj potječe još iz 16. stoljeća, kad su engleski vladari proganjali i protjerivali katolike. Zvjerstva koja su počinili takozvani kršćani u križarskim ratovima još uvijek nisu zaboravljena među muslimanima na Bliskom istoku. Neprijateljstvo između Srba i Hrvata na Balkanu još je više ojačalo nakon zvjerstava počinjenih nad civilima u Drugom svjetskom ratu. Svi ovi primjeri pokazuju da dugotrajno neprijateljstvo može osnažiti predrasude.

Srce malog djeteta ne poznaje predrasude. Dapače, istraživanja pokazuju da se djeca često rado igraju s djecom druge rase. No u dobi od 10 odnosno 11 godina dijete bi moglo izbjegavati pripadnike drugog plemena, rase ili religije. Naime, tijekom godina u kojima se formira njegova osobnost dijete usvaja niz pogrešnih stavova koji na njega mogu utjecati čitav život.

Kako ono usvaja te stavove? Negativne stavove koje čuje ili primjećuje dijete najprije usvaja od roditelja, a potom od prijatelja ili učitelja. Kasnije na njegovo razmišljanje mogu utjecati i susjedi, novine, radio ili televizija. Premda ono vjerojatno vrlo malo zna o ljudima koje ne voli, odrast će s uvjerenjem da su oni građani drugog reda kojima se ne može vjerovati. Možda ih čak i zamrzi.

Sve veća mogućnost putovanja i razvoj trgovine u mnogim su zemljama omogućili veći kontakt između ljudi različitih kultura i narodnosti. Unatoč tome, mnogi koji su razvili  snažne predrasude obično ne odstupaju od njih. Oni tisuće ili čak milijune ljudi svrstavaju u istu kategoriju, prihvaćajući kao gotovu činjenicu da svi oni posjeduju iste loše karakterne osobine. Svako neugodno iskustvo s makar jednom osobom koja pripada toj skupini smatra se dodatnom potvrdom takvog razmišljanja. No pozitivna iskustva obično se zanemaruje, smatrajući ih samo izoliranim slučajevima.

Premda većina ljudi u pravilu osuđuje predrasude, malo je kome uspjelo izbjeći njihov utjecaj. Ustvari, mnogi koji gaje duboke predrasude ne bi nikada za sebe rekli da su takvi. Drugi pak kažu kako nije ni važno gaje li ljudi predrasude ili ne, naročito ako svoje mišljenje drže za sebe. Pa ipak, predrasude nisu nimalo beznačajne jer one vrijeđaju druge i izazivaju podjelu među ljudima. One proizlaze iz neznanja i često rađaju mržnju. Pisac Charles Caleb Colton (1780?-1832) jednom je rekao: “Neke osobe mrzimo zato što ih ne poznajemo, a ne želimo ih upoznati zato što ih mrzimo.” Međutim, ako su predrasude nešto što se usvaja, onda to znači da ih se može i odbaciti. No kako?