U DANAŠNJEM društvu mnogo je onih koji se osjećaju usamljeno. Usamljenost pogađa ljude svih dobi, rasa, društvenih slojeva i vjeroispovijedi. Jeste li i vi nekad bili usamljeni? Jeste li sada usamljeni? Zapravo, svi mi s vremena na vrijeme osjećamo potrebu za društvom — za nekim tko će nas saslušati, utješiti, pokazati razumijevanje za naše najdublje misli i osjećaje te nas razumjeti kao osobu. Svima nam je potreban netko tko će pokloniti pažnju našim osjećajima.

No to što je netko sam ne mora značiti da je i usamljen. Netko može biti duže vrijeme sam i uživati u onome što radi, a da se pritom ne osjeća nimalo usamljeno. Za razliku od takvih osoba, neki naprosto ne mogu biti sami. Prema jednom rječniku, riječ sam označava nekoga tko je izdvojen ili odvojen od drugih, ali ne nužno i nesretan zbog toga, dok se izraz usamljen često odnosi na nekoga tko je bolno svjestan svoje samoće i čezne za društvom. Osoba koja je usamljena žalosna je, nesretna i sjetna. Njeno srce žudi za nekom iskrenom i dragom osobom koja će je utješiti kako bi ponovno bila sretna. No taj se izraz ponekad odnosi i na fizičku izoliranost koja je stvar osobnog izbora.

Usamljenost je snažna emocija koja može biti veoma bolna. Onaj tko je usamljen osjeća prazninu. Osjeća se izolirano i odbačeno od svih drugih ljudi. U takvom stanju osoba može biti vrlo ranjiva i uplašena. Jeste li se i vi nekad tako osjećali? Zbog čega se netko osjeća usamljeno?

 Problemi, životne okolnosti i prilike različito utječu na ljude. Možda osjećate kako vas drugi odbacuju zbog vašeg fizičkog izgleda, rase ili vjerske pripadnosti. Promjena okoline — možda preseljenje u drugu školu, promjena radnog mjesta ili preseljenje u drugi dio grada, drugi grad ili zemlju — može u vama probuditi osjećaj usamljenosti zbog toga što ste ostavili svoje stare prijatelje. Gubitak roditelja ili bračnog druga na neke ljude djeluje tako da se možda još godinama nakon toga osjećaju usamljeno. Isto tako, kako starimo, tako se krug naših prijatelja i poznanika mijenja i smanjuje, a neki čak ostanu posve sami.

No ni brak nije uvijek utočište od usamljenosti. Nesporazumi ili razlike u osobnosti mogu uzrokovati napetosti u obitelji, što stvara osjećaj nesigurnosti ili čak može dovesti do toga da se bračni drug ili djeca izoliraju od ostalih članova obitelji. No osim usamljenosti koja je posljedica smrti drage nam osobe, razvoda ili fizičke i emocionalne izoliranosti, postoji još jedna vrsta usamljenosti koja može snažno utjecati na nas. To je usamljenost koja se javlja kada naš odnos s Bogom slabi, zbog čega osjećamo da mu više nismo toliko bliski.

Jeste li se nekada našli u nekoj od spomenutih situacija? Je li moguće pobijediti usamljenost?