Rane bolje zacjeljuju kad ih se zatvori kirurškim patentnim zatvaračem nego kad ih se šiva na uobičajeni način, izvještava Frankfurter Allgemeine Zeitung. “Kirurški patentni zatvarač ljepljiv je poput običnog flastera. Na svaku stranu rane prilijepi se jedna strana zatvarača, a potom se rana zatvori kao da povučete patent na odjeći.” U istraživanju koje je provedeno u Sveučilišnoj bolnici u Göttingenu (Njemačka) uspoređeno je zacjeljivanje rana kod dvije grupe pacijenata kojima je kirurškim putem odstranjen tumor na koži. Pacijentima iz obje grupe potkožno je tkivo sašiveno na uobičajeni način. No površinski je sloj kože kod jedne grupe zatvoren kirurškim patentnim zatvaračem, a kod druge klasičnim šavovima. Kod rana koje su bile zatvorene patentnim zatvaračem ožiljci su bili puno tanji te je bilo manje ružnih crta koje podsjećaju na prečke ljestava.

“Neki mravi uzgajaju gljive kojima se hrane i ujedno proizvode pesticid kojim uništavaju nametnike”, izvještava novinska agencija Bloomberg. Mravi rezači ne mogu probaviti lišće i druge organske tvari koje donesu u gnijezdo. To trulo bilje pohranjuju u podzemnim komorama i njime gnoje gljive kako bi što bolje rasle. Međutim, te gljive koje mravi uzgajaju napadaju vrlo sitni nametnici koji mogu smanjiti ili potpuno uništiti urod. Da bi ih zaštitili, mravi na svom tijelu uzgajaju jednu vrstu bakterija. “Kad se pojave nepoželjne gljivice [nametnici], mravi rezači trljaju o njih neke dijelove svog tijela, ostavljajući na njima pesticid”, kaže se u izvještaju.

“U Kanadi ljudi sve više odbacuju religiju”, izjavio je Yann Martel, kanadski pisac francuskog porijekla, u intervjuu za časopis Publishers Weekly. U jednom izvještaju The New York Timesa čak je rečeno da u Montrealu “posjećenost crkava tako vrtoglavo pada da je u posljednje tri godine najmanje 18 crkava zatvoreno, napušteno ili preuređeno u stambene zgrade, a u jednoj je čak otvorena pizzeria”. Marguerite Van Die, profesorica teologije sa Sveučilišta u Kingstonu (Ontario), napisala je: “Živimo u društvu u kojem religija više nema nikakav utjecaj.”

Premda se 90 posto ozona u Zemljinoj atmosferi stvara djelovanjem Sunčevih ultraljubičastih zraka, preostalih 10 posto nastaje zahvaljujući grmljavinskim olujama. Takve oluje česte su u močvarnom području Nacionalnog parka Catatumbo, koji se nalazi u državi Zulia u Venezueli. List The Daily Journal, koji izlazi u Caracasu, izvještava da se u delti rijeke Catatumbo “grmljavinske oluje javljaju 140 do 160 dana” u godini. Smatra se da nastanku munja doprinosi metan, koji nastaje razgradnjom bilja i drugih tvari u okolnim lagunama i močvarama, te oblaci koji se nalaze blizu tla i nevrijeme. Bljeskovi munja u delti Catatumba zanimljivi su i po tome što se dešavaju na tako velikoj udaljenosti da se uopće ne čuje grmljavina. To je “prirodni fenomen koji se ne može vidjeti nigdje drugdje u svijetu”, kaže se na web stranici Lost World Adventures.

Od svih gradova na svijetu najskuplje je živjeti u Tokiju, Moskvi i Osaki. To je zaključak istraživanja koje je provela organizacija Mercer Human Resource Consulting. Istraživanje je obuhvatilo 144 grada i uzelo u obzir cijene preko 200 vrsta proizvoda i usluga, uključujući i troškove stanovanja, cijenu odjeće, prijevoza, zabave, namještaja i kućanskih aparata. Polovica od 20 najskupljih gradova nalazi se u Aziji. U Europi u tom pogledu prednjači Moskva, a slijede je Ženeva, London i Zürich. New York zauzima deseto mjesto na svjetskoj ljestvici, a zanimljivo je da se nijedan kanadski grad ne nalazi među prvih 100 gradova. Najmanje životne troškove imaju stanovnici paragvajskog grada Asuncióna.

“Diljem svijeta ‘živi’ jezici izumiru brže nego životinjske vrste”, izvještava se u jednoj studiji koju je citirao londonski The Independent. Lingvisti procjenjuju da u svijetu ima 6 809 jezika te da 90 posto tog broja otpada na jezike kojima govori manje od 100 000 ljudi. Osim toga, postoji 357 jezika kojima govori manje od 50 ljudi te 46 jezika kojima, koliko je poznato, govori samo jedna osoba. Kolonizacija je dovela do izumiranja 52 od 176 jezika indijanskih plemena u Sjevernoj Americi te 31 jezika od ukupno 235 jezika australskih Aboridžina. Kad bi se ugroženost pojedinih jezika kategoriziralo na isti način kao i ugroženost životinjskih vrsta, bilo bi puno više jezika nego životinjskih vrsta koje bi se moglo svrstati u kategorije “ozbiljno ugrožene”, “ugrožene” ili “osjetljive”, kaže profesor Bill Sutherland sa Sveučilišta Istočne Anglije (Engleska). On dodaje: “Svi mi dobro znamo koliko su ugrožene neke vrste ptica i sisavaca, no jezici su zapravo još puno ugroženiji.”

Mnogi smatraju da do prehlade dolazi ako se čovjek nahladi. Međutim, “već više od sto godina znanstvenici ulažu izuzetno mnogo vremena i truda kako bi dokazali da to nije istina”, piše The New York Times. “No unatoč svem tom trudu, mit o povezanosti prehlade i hladnoće još uvijek postoji te čak potiče nova istraživanja.” Počevši od Louisa Pasteura, koji je započeo s istraživanjima još davne 1878, pa sve do danas provedeno je na tisuće eksperimenata s ciljem da se utvrdi da li hladnoća utječe na razvoj prehlade i ako utječe, na koji način. Ne iznenađuje da istraživači još uvijek ne mogu sa sigurnošću odgovoriti na ta pitanja. Dr. Jack Gwaltney, ml., jedan od vodećih svjetskih stručnjaka koji se bave istraživanjem prehlade, smatra da prehladu prije može uzrokovati vlaga nego hladnoća. Sve u svemu, “prehlada je prilično složena pojava — ne radi se o samo jednoj bolesti već o više sličnih bolesti, a sve se one javljaju kao reakcija na vremenske prilike, i to na način koji još uvijek nije razjašnjen”, piše Times.

“Razlozi zbog kojih ljudi postaju nesposobni za rad sve su češće psihičke, a ne fizičke naravi”, piše kanadski list Globe and Mail. Preko 180 kanadskih poduzeća sudjelovalo je u istraživanju čiji je cilj bio utvrditi kako poduzeća rješavaju problem smanjene radne sposobnosti svojih radnika. U istraživanju je “79 posto ispitanika reklo da su psihičke smetnje glavni uzrok privremene nesposobnosti za rad, a 73 posto reklo je da su takve smetnje glavni uzrok trajne nesposobnosti za rad”. Kao uzrok povećanja stresa, uznemirenosti i depresije kod zaposlenih ljudi navedeno je, između ostalog, to što ima sve više starijih radnika koji teže održavaju korak s mladima, što su radnici sve više zatrpani poslom i to što ih suvremena tehnologija tjera da budu još više vezani za svoj posao i “rade non-stop”. Prema riječima dr. Richarda Earlea iz Kanadskog zavoda za istraživanje stresa u Torontu, poslodavci mogu pridonijeti rješavanju tog problema “tako da poučavaju rukovodeće kadrove kako prepoznati i rješavati probleme psihičke prirode, ali i tako da organiziraju programe za pružanje pomoći i neke druge programe”.