PRVA suvremena kompjuterska igra, Spacewar, pojavila se 1962. Cilj te igre bio je zaštititi se od asteroida i odbiti napade neprijateljskih svemirskih brodova. Nakon nje uslijedilo je mnoštvo sličnih igara. S pojavom nove generacije snažnijih kompjutera 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, kompjuterske igre postale su još popularnije. Pojavile su se avanturističke igre, kviz igre te strateške i akcijske igre. Naprimjer, jedna vrsta strateške igre traži od igrača da planira razvoj gradova i civilizacija te da upravlja tim razvojem. Mnoge igre simulacije su raznih sportova, primjerice hokeja na ledu ili golfa.

Po mišljenju mnogih neke su igre vrlo edukativne i zabavne. U nekima od njih možete pokušati prizemljiti jumbo jet, voziti trkaći automobil ili lokomotivu, skijati na dasci ili putovati po svijetu. Međutim, neke akcijske igre, kao što su takozvani shooteri odnosno pucačine, često su na udaru kritike zbog svog nasilnog sadržaja. Glavni zadatak igrača u takvim igrama sastoji se u tome da izabere oružje koje želi i potom ubija neprijatelje — ljude ili neka druga bića.

Britannia je zemlja od oko 230 000 stanovnika. U njoj žive različiti ljudi — vojnici, krojači, kovači i glazbenici. Oni ratuju, grade gradove, otvaraju trgovine, žene se, udaju i umiru. No ova zemlja ne postoji u stvarnosti. To je srednjovjekovno-fantazijski svijet u kojem se igrači putem Interneta simultano bore i komuniciraju — jedna vrsta kompjuterske igre, takozvana on-line igra, koja stječe sve veću popularnost i za koju se vjeruje da će uskoro postati pravi hit u svijetu kompjuterskih igara. Ultima Online — igra u kojoj se događaji odvijaju u zamišljenoj zemlji Britanniji — pojavila se 1997. kao prva elektronska igra koju se može igrati na Internetu. Otad su se na Internetu pojavile mnoge takve igre, a mnoge su još u pripremi.

Po čemu se ova vrsta igara razlikuje od ostalih? Po tome što raznim likovima koji se pojavljuju u njima ne upravlja kompjuter, već igrači koji istovremeno sudjeluju u nekoj igri na Internetu. U jednoj igri može sudjelovati na tisuće igrača. Naprimjer, u igri Ultima Online navodno su istodobno sudjelovali igrači iz 114 zemalja. Moguće je da na popularnost ovih igara uvelike utječe to što je putem njih moguće ostvariti društveni kontakt. Naime, igrači mogu međusobno razgovarati, čime se u njima javlja osjećaj da su dio jedne velike globalne zajednice.

Proizvođači i prodavači elektronskih igara vrlo su optimistični kada je riječ o njihovom poslovanju u budućnosti. Godine 1997. godišnji prihod američke industrije kompjuterskih igara i videoigara dostigao je iznos od 5,3 milijarde dolara, dok je u čitavom svijetu prodajom  tih igara ostvaren prihod od najmanje 10 milijardi dolara. Taj trend ne pokazuje nikakve znakove usporavanja. Čak se očekuje da će se u narednih pet godina tržište elektronskih igara povećati za 50 do 75 posto.

Prema analizama organizacije Forrester Research, on-line igre svakodnevno igra preko milijun ljudi, a očekuje se da će se zanimanje za tu vrstu igara još povećati širom primjenom broadbanda, jedne vrste priopćajnog kanala koji omogućuje izrazito brz prijenos podataka putem Interneta. Osobe koje su kao djeca provodile puno vremena igrajući kompjuterske igre ne prekidaju s tom navikom ni kada odrastu. Jedan dugogodišnji igrač kaže: “Kompjuterske igre pružaju mi mogućnost da se družim s prijateljima iz čitavog svijeta.”

Jesu li sve igre samo bezazlena zabava ili ipak kriju u sebi neku opasnost? Da vidimo.