JESI li zapazio da biblijski pisci uvijek iznova izražavaju svoje divljenje kad govore o Božjim osobinama i čudesnim djelima? ‘Divno sam sazdan’, izjavio je psalmist (Psalam 139:14). Prorok Izaija je napisao: “Jehova, ti si Bog moj, uzvisivaću te, slaviću ime tvoje, jer si učinio čudesa” (Izaija 25:1). Razmisli i o divljenju i strahopoštovanju koji se osjete u riječima apostola Pavla: “O dubino Božjeg bogatstva i mudrosti i spoznaje!” (Rimljanima 11:33).

Prema rječnicima hrvatskog jezika divljenje je osjećaj izazvan nečim što je lijepo, uzvišeno, iznimno po odlikama; to je stanje očaranosti, ushićenja i oduševljenja. Diviti se znači osjećati veliku ljubav i poštovanje.

Zar nije užitak promatrati malu djecu dok se širom otvorenih očiju dive nečemu što dotad nisu vidjela, osjetila ili čula? Nažalost, kako godine prolaze obično se sve manje divimo nečemu što je novo ili neobično.

Međutim, biblijski pisci koji su ranije citirani osjećali su strahopoštovanje duboko u sebi. Bio je to trajan osjećaj. A zašto je bio trajan? Oni se nisu prestali diviti Božjim djelima zato što su s cijenjenjem duboko razmišljali o njima. Psalmist se molio: “Spominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje, razmišljam o djelima ruku tvojih” (Psalam 143:5).

Kako je lijepo vidjeti ovakvo divljenje i među današnjim Božjim slugama! Diviš li se i ti Božjim djelima? Nemoj dopustiti da to bude samo prolazan osjećaj.