Vrati se na sadržaj

Zašto Jehovini svedoci obeležavaju Gospodovu večeru drugačije od drugih religija?

Zašto Jehovini svedoci obeležavaju Gospodovu večeru drugačije od drugih religija?

 Gospodovu večeru, koja je poznata i kao Tajna večera i Spomen-svečanost, obeležavamo isključivo u skladu s Biblijom (1. Korinćanima 11:20). Nasuprot tome, mnoga verovanja i običaji drugih religija u vezi sa ovom proslavom ne temelje se na Bibliji.

Zašto?

 Gospodova večera se obeležava u znak sećanja na Isusa, i tom prilikom izražavamo zahvalnost za njegovu žrtvu u korist čovečanstva (Matej 20:28; 1. Korinćanima 11:24). To nije neka vrsta svete tajne, to jest religioznog obreda koji verniku daje milost i oproštenje greha. a Biblija kaže da naši gresi mogu biti oprošteni samo putem vere u Isusa, a ne putem nekog verskog obreda (Rimljanima 3:25; 1. Jovanova 2:1, 2).

Koliko često?

 Isus je zapovedio svojim učenicima da obeležavaju Gospodovu večeru, ali im nije rekao tačno koliko često to treba da čine (Luka 22:19). Neki smatraju da to treba činiti mesečno, dok drugi sedmično, dnevno, više puta na dan ili koliko god neko smatra da je potrebno. b Međutim, treba uzeti u obzir sledeće činjenice.

 Isus je uspostavio Gospodovu večeru na dan jevrejske Pashe, a tog istog dana on je i umro (Matej 26:1, 2). To nije bila slučajnost. Sveto pismo Isusovu žrtvu poredi s pashalnom žrtvom (1. Korinćanima 5:7, 8). Pasha se slavila jednom godišnje (Izlazak 12:1-6; Levitska 23:5). I hrišćani iz prvog veka su jednom godišnje obeležavali spomen na Isusovu smrt. c Jehovini svedoci takođe to čine jednom godišnje, budući da se taj običaj temelji na Bibliji.

Datum i vreme

 Kada je Isus uspostavio Gospodovu večeru, pružio nam je primer na osnovu kog možemo da utvrdimo ne samo koliko je često treba obeležavati već i kog dana i u koje vreme. Ovu svečanost je uveo 14. nisana 33. n. e., nakon zalaska sunca, prema biblijskom lunarnom kalendaru (Matej 26:18-20, 26). Jehovini svedoci svake godine na taj dan održavaju Spomen-svečanost, onako kako su to činili prvi hrišćani. d

 Iako je 14. nisan 33. n. e. bio petak, godišnjica tog datuma svake godine pada u drugi dan u sedmici. Dan u koji pada 14. nisan određujemo pomoću iste metode koja se koristila u Isusovo vreme, a ne pomoću metode koja se koristila za savremeni jevrejski kalendar. e

Hleb i vino

 Kada je uveo Gospodovu večeru, Isus je koristio beskvasni hleb i crno vino koji su preostali od pashalnog obroka (Matej 26:26-28). Po ugledu na njega, mi koristimo hleb bez kvasca ili dodatnih sastojaka i čisto crno vino, a ne sok od grožđa ili vino koje je zaslađeno, začinjeno ili pojačano dodavanjem alkohola.

 Neke religije koriste hleb s kvascem, iako se kvasac u Bibliji često koristi kao simbol greha i iskvarenosti (Luka 12:1; 1. Korinćanima 5:6-8; Galatima 5:7-9). Prema tome, samo hleb bez kvasca i drugih dodataka može biti odgovarajuć simbol Hristovog bezgrešnog tela (1. Petrova 2:22). Biblija takođe ne podupire korišćenje nefermentisanog soka od grožđa umesto vina. Neke crkve to čine zato što zabranjuju konzumiranje alkohola, iako ta zabrana nije na temelju Biblije (1. Timoteju 5:23).

Simboli, a ne doslovno telo i krv

 Beskvasni hleb i crno vino služe se tokom Gospodove večere kao simboli Hristovog tela i krvi. Ni hleb ni vino se ne pretvaraju nekim čudom u doslovno telo i krv, niti se oni koji uzimaju hleb i vino sjedinjuju s Gospodom, kao što neki smatraju. Pogledajmo šta Sveto pismo kaže o tome.

  •   Da je Isus zapovedio svojim učenicima da piju njegovu krv, onda bi im rekao da prekrše Božji zakon koji zabranjuje uzimanje krvi (Postanak 9:4; Dela apostolska 15:28, 29). To ne može biti slučaj, jer Isus nikada ne bi naveo druge da krše Božji zakon u vezi sa svetošću krvi (Jovan 8:28, 29).

  •   Da su apostoli doslovno pili Isusovu krv, on im ne bi rekao da je to krv „koja će se proliti za mnoge“, ukazujući time da će njegova žrtva tek biti prineta (Matej 26:28).

  •   Isus je prineo žrtvu „jednom zauvek“ (Jevrejima 9:25, 26). Međutim, da se hleb i vino tokom Gospodove večere pretvaraju u Hristovo telo i krv, onda bi se njegova žrtva uvek iznova prinosila.

  •   Isus je rekao: „Činite ovo meni na spomen“, a ne „meni na žrtvu“ (1. Korinćanima 11:24).

 Oni koji veruju u transsupstancijaciju, to jest da hleb i vino postaju Isusovo doslovno telo i krv, temelje ovo učenje na nekim biblijskim stihovima. Na primer, u mnogim biblijskim prevodima piše da je Isus za vino rekao: „Ovo [je] krv moja“ (Matej 26:28, Daničić–Karadžić). Međutim, drugi prevodi kažu: „Ovo predstavlja moju krv.“ f Kao što je to često činio, Isus je poučavao koristeći metafore (Matej 13:34, 35).

Ko uzima simbole?

 Kada Jehovini svedoci obeležavaju Gospodovu večeru, samo mali broj njih uzima hleb i vino. Zašto je to tako?

 Isus je svojom prolivenom krvlju sklopio „novi savez“ koji je zamenio savez između Jehove Boga i drevnog izraelskog naroda (Jevrejima 8:10-13). Oni koji su uključeni u taj savez uzimaju simbole na Spomen-svečanosti. Tu ne spadaju svi hrišćani već samo „oni koji su pozvani“ od Boga (Jevrejima 9:15; Luka 22:20). Oni će vladati s Hristom na nebu, a Biblija kaže da će tu čast imati samo 144000 ljudi (Luka 22:28-30; Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 3).

 Za razliku od „malog stada“ koje će vladati s Hristom, velika većina nas se nada da će biti deo „velikog mnoštva“ koje će dobiti večni život na zemlji (Luka 12:32; Otkrivenje 7:9, 10). Iako ne uzimamo simbole na Spomen-svečanosti, tom prilikom izražavamo zahvalnost za žrtvu koju je Isus dao za nas (1. Jovanova 2:2).

a U delu Cyclopedia Maklintoka i Stronga, 9. tom, strana 212, stoji da se u Novom zavetu „grčka reč μυστήριον [mistirion]“, koja se uglavnom prevodi kao sveta tajna ili tajna, „nigde ne dovodi u vezu s krštenjem, Gospodovom večerom niti bilo kojim drugim obredom“.

b Neki biblijski prevodi koriste izraz „koliko god“ u vezi s Gospodovom večerom i taj izraz neki koriste da bi ukazali koliko često treba obeležavati Gospodovu večeru. Međutim, ispravan smisao izvornog izraza u ovom kontekstu glasi „kad god“ ili „svaki put“ (1. Korinćanima 11:25, 26).

c Videti delo The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, 4. tom, strane 43-44 i Cyclopedia Maklintoka i Stronga, 8. tom, strana 836.

d Videti The New Cambridge History of the Bible, 1. tom, strana 841.

e U savremenom jevrejskom kalendaru, početak meseca nisana određuje se prema astronomskom mladom mesecu, ali ta metoda se nije koristila u prvom veku. Zapravo, mesec je počinjao kada se mlad mesec prvi put video u Jerusalimu, što može biti dan ili više nakon pojave astronomskog mladog meseca. Ova razlika je jedan od razloga zašto se datum kada Jehovini svedoci održavaju Spomen-svečanost ne slaže uvek s datumom kada savremeni Jevreji slave Pashu.

f Videti A New Translation of the Bible od Džejmsa Mofata, The New Testament – A Translation in the Language of the People od Čarlsa Vilijamsa i The Original New Testament od Hjua Skonfilda.