Jov 4:1-21

  • Elifasov prvi govor (1-21)

    • Ismeva Jova zbog njegove čestitosti (7, 8)

    • Prenosi šta mu je jedan duh rekao (12-17)

    • Bog „ne veruje svojim slugama“ (18)

4  Tada je Elifas+ Temanac rekao:  2  „Ako se neko usudi da ti nešto kaže, hoćeš li imati strpljenja da ga saslušaš? Jer ko se može suzdržati da ništa ne kaže?  3  Ti si sam učio mnogei jačao si slabe.  4  Svojim rečima si podizao svakoga ko je posrnuoi jačao si one kojima su kolena klecala.  5  Ali sad je tebe to snašlo i ti si klonuo,tebe je to pogodilo i obeshrabrio si se.  6  Zar ti strahopoštovanje prema Bogu ne uliva pouzdanje? Zar ti tvoja vernost Bogu*+ ne pruža nadu?  7  Razmisli, molim te: Da li je ikada nedužan čovek poginuo? Kad su to čestiti izginuli?  8  Koliko sam video, oni koji oru* zloi seju nevolju, to i žanju.  9  Od Božjeg daha ginu,od provale njegovog gneva nestaju. 10  Čuje se lavlja rika i glas mladog lava,ali i snažnim lavovima se lome zubi. 11  Lav umire kad nema plena,a lavići se razilaze. 12  A meni je reč u tajnosti došlai neki šapat došao je do mojih ušiju. 13  Noću, kad ljudi utonu u dubok san,imao sam vizije koje su me uznemirile. 14  Počeo sam snažno drhtati,sve su mi se kosti ispunile strahom. 15  Neki duh je prošao ispred mog licai sav sam se naježio. 16  Tada je stao,ali nisam shvatio šta je to. Neka prilika je bila pred mojim očima.Bila je tišina, a onda sam začuo glas: 17  ’Može li smrtni čovek biti pravedniji od Boga? Može li čovek biti čistiji od svog Tvorca?‘ 18  On ne veruje svojim slugama,i traži greške svojim anđelima*. 19  Kako li tek gleda na one koji žive u glinenim kućama,kojima je temelj u prašini,+koje je kao moljca lako zdrobiti! 20  Ujutru su živi, a uveče su samo prah.Nestaju zauvek i niko na to ne obraća pažnju. 21  Ne padaju li poput šatora kome je uže izvučeno? Umiru ne stekavši mudrost.

Fusnote

Ili: „besprekornost“.
Ili: „smišljaju“.
Ili: „glasnicima“.