Jezekilj 3:1-27

  • Bog daje Jezekilju da pojede svitak (1-15)

  • Jezekilj postavljen za stražara (16-27)

    • Ko ne opomene zlog, odgovoran je za njegovu smrt (18-21)

3  On mi je rekao: „Sine čovečji, pojedi ovo što je pred tobom. Pojedi ovaj svitak, pa idi i govori Izraelcima.“+  Ja sam otvorio usta, a on mi je dao da pojedem taj svitak.  Tada mi je rekao: „Sine čovečji, pojedi ovaj svitak koji ti dajem i zasiti se njime.“ Ja sam ga pojeo i u ustima mi je bio sladak kao med.+  Zatim mi je rekao: „Sine čovečji, idi među Izraelce i prenesi im moje reči.  Ne šaljem te narodu koji govori nerazumljivim i nepoznatim jezikom, već Izraelcima.  Ne šaljem te mnogim narodima koji govore nerazumljivim i nepoznatim jezicima, čije reči ne razumeš. A kad bih te i poslao njima, oni bi te slušali.+  Ali Izraelci neće hteti da te slušaju, jer ne žele mene da slušaju.+ Svi u izraelskom narodu su tvrdoglavi i okorelog srca.+  Učiniću da budeš nepopustljiv i čvrst kao i oni.*+  Učiniću da ti čelo bude tvrdo poput dijamanta, tvrđe od kremena.+ Ne boj ih se i ne plaši se njihovog lica,+ jer su oni buntovan narod.“ 10  Zatim mi je rekao: „Sine čovečji, dobro slušaj sve reči koje ću ti reći i primi ih k srcu. 11  Idi među svoje sunarodnike u izgnanstvu*,+ pa im reci: ’Ovako kaže Svevišnji Gospod Jehova‘, bez obzira na to da li će slušati ili ne.“+ 12  Tada me je duh poneo+ i čuo sam iza sebe veliku huku i glas koji je rekao: „Neka se hvali Jehovina slava na mestu gde on prebiva!“ 13  I čuo se šum jer su se krila onih bića međusobno dodirivala.+ Čuo se i zvuk točkova odmah do njih,+ kao i velika huka. 14  Tada me je duh podigao i odneo, pa sam išao ogorčen i gnevan*, a na mene je snažno delovala Jehovina sila*. 15  Tako sam došao u Tel-Aviv kod izgnanika koji su živeli na reci Hevar+ i ostao sam tamo. Još uvek zaprepašćen,+ boravio sam među njima sedam dana. 16  Posle sedam dana došla mi je Jehovina reč: 17  „Sine čovečji, postavio sam te za stražara izraelskom narodu+ i kad čuješ moje reči, moraš ih opomenuti u moje ime.+ 18  Kad onome ko je zao kažem: ’Umrećeš‘, a ti ga ne opomeneš i ne kažeš mu ništa kako bi ga podstakao da prestane da čini zlo i da tako sačuva život,+ on će umreti zbog svojih prestupa, jer čini zlo,+ ali tebe ću smatrati odgovornim za njegovu smrt*.+ 19  Ali ako ti opomeneš onog ko je zao, a on ne prestane da bude zao i da čini zlo, on će umreti zbog svojih prestupa, a ti ćeš spasti svoj život.+ 20  Isto tako, ako pravednik prestane da čini ono što je pravedno i počne da greši*, ja ću pred njega staviti kamen o koji će se spotaći, pa će umreti.+ Ako ga ne opomeneš, on će umreti zbog svojih greha i neće se pamtiti njegova pravedna dela, ali tebe ću smatrati odgovornim za njegovu smrt*.+ 21  Ali ako opomeneš pravednika da ne greši i on prestane da greši, ostaće živ jer je prihvatio opomenu,+ a ti ćeš spasti svoj život.“ 22  Tu je Jehovina sila počela da deluje na mene* i on mi je rekao: „Ustani i pođi u dolinu, tamo ću razgovarati s tobom.“ 23  Ja sam ustao i pošao u dolinu. Tamo sam video Jehovinu slavu,+ sličnu slavi koju sam video na reci Hevar,+ i pao sam licem do zemlje. 24  Tada je duh ušao u mene pa sam ustao,+ a Bog mi je rekao: „Idi i zatvori se u svoju kuću. 25  Sine čovečji, vezaće te konopcima, tako da ne možeš da izađeš među njih. 26  Učiniću da ti se jezik zalepi za nepce i postaćeš nem, tako da nećeš moći da ih ukoravaš, jer su buntovan narod. 27  Ali kad ti se ja budem obratio, moći ćeš ponovo da govoriš* i onda ćeš im reći:+ ’Ovako kaže Svevišnji Gospod Jehova.‘ Ko hoće da sluša, neka sluša,+ a ko neće da sluša, neka ne sluša, jer su buntovan narod.+

Fusnote

Doslovno: „Dajem ti lice tvrdo kao njihovo, i čelo tvrdo kao i njihovo“.
Doslovno: „izgnanike sinova svog naroda“.
Doslovno: „gnevan u duhu“.
Doslovno: „na meni je snažno počivala Jehovina ruka“.
Ili: „od tebe ću tražiti njegovu krv“.
Ili: „od tebe ću tražiti njegovu krv“.
Ili: „da čini nepravdu“.
Doslovno: „Jehovina ruka se spustila na mene“.
Doslovno: „otvoriću ti usta“.