Izlazak 33:1-23

  • Bog ukorava Izraelce (1-6)

  • Šator sastanka izvan logora (7-11)

  • Mojsije moli Jehovu da vidi njegovu slavu (12-23)

33  Jehova je još rekao Mojsiju: „Pođi odavde s narodom koji si izveo iz Egipta. Idite u zemlju za koju sam se zakleo Avrahamu, Isaku i Jakovu da ću je dati njihovom potomstvu.+ 2  Poslaću pred vama+ anđela i isteraću Hanance, Amoreje, Heteje, Ferezeje, Jeveje i Jevuseje.+ 3  Idite u zemlju u kojoj teče med i mleko.+ Ja neću ići s vama jer ste vi nepokoran* narod,+ pa bih vas putem mogao istrebiti.“+ 4  Kad je narod čuo te oštre reči, počeo je da jadikuje. Niko nije stavio na sebe svoj nakit. 5  Jehova je rekao Mojsiju: „Kaži Izraelcima: ’Vi ste nepokoran narod.+ Mogao bih u trenu da prođem kroz vaš logor i da vas uništim.+ Zato nemojte stavljati nakit na sebe dok ne odlučim šta ću učiniti s vama.‘ “ 6  Tako su kod gore Horiv Izraelci prestali da nose* nakit. 7  Mojsije je odneo svoj šator izvan logora, razapeo ga malo dalje od njega i nazvao ga šator sastanka. Ko god je hteo da nešto pita Jehovu,+ odlazio je van logora do šatora sastanka. 8  Kad god bi Mojsije pošao u šator, svi u narodu bi ustali i stajali na ulazu u svoj šator, gledajući za Mojsijem dok on ne bi ušao u šator. 9  Čim bi Mojsije ušao u šator, stub od oblaka+ bi se spustio i stajao na ulazu u šator dok je Bog razgovarao s Mojsijem.+ 10  Kad bi narod ugledao stub od oblaka kako stoji na ulazu u šator, svi bi se poklonili na ulazu u svoj šator. 11  Jehova bi razgovarao s Mojsijem licem u lice,+ baš kao što čovek razgovara s drugim čovekom. Kad bi se Mojsije vraćao u logor, njegov sluga i pomoćnik Isus,+ Navinov sin, ostao bi kod šatora sastanka. 12  Mojsije je rekao Jehovi: „Ti mi kažeš: ’Vodi ovaj narod‘, ali nisi mi otkrio koga ćeš poslati sa mnom. Još si mi rekao: ’Znam te po imenu* i stekao si moju naklonost.‘ 13  Molim te, ako sam stekao tvoju naklonost, obznani mi svoje puteve+ da bih te bolje upoznao i da bih i dalje imao tvoju naklonost. Nemoj zaboraviti da je ovaj narod tvoj narod.“+ 14  A on mu je rekao: „Ja ću lično poći* s tobom+ i daću ti da imaš mir.“+ 15  Na to mu je Mojsije rekao: „Ako ti lično ne pođeš s nama, nemoj ni da nas vodiš odavde. 16  Po čemu će se znati da smo ja i tvoj narod stekli tvoju naklonost? Zar ne po tome što ćeš ti ići s nama?+ Po tome ćemo se ja i tvoj narod razlikovati od svih drugih naroda na zemlji.“+ 17  Jehova je odgovorio Mojsiju: „Učiniću i ovo što si tražio, jer si stekao moju naklonost i znam te po imenu.“ 18  Na to je Mojsije rekao: „Molim te, pokaži mi svoju slavu.“ 19  On mu je odgovorio: „Proći ću ispred tebe da vidiš svu moju dobrotu i obznaniću ti svoje ime Jehova.+ Pokazaću naklonost onome kome želim da pokažem naklonost i smilovaću se onome kome želim da se smilujem.“+ 20  Zatim je rekao: „Ali nećeš videti moje lice, jer čovek ne može mene videti i ostati živ.“ 21  Jehova je još rekao: „Blizu mene je mesto gde možeš da staneš na stenu. 22  Kad u svojoj slavi budem prolazio pored tebe, staviću te u pukotinu u steni i zaklanjaću te rukom dok ne prođem. 23  Posle toga ću skloniti ruku i videćeš me s leđa. Ali moje lice ne može se videti.“+

Fusnote

Doslovno: „tvrdovrat“.
Doslovno: „poskidali“.
Ili: „Izabrao sam te“.
Doslovno: „Moje lice će poći“.