Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Kako treba da gledamo na kremaciju?

Kako treba da gledamo na kremaciju?

Gledište Biblije

Kako treba da gledamo na kremaciju?

Neki ljudi misle da kremacija predstavlja vid nepoštovanja prema telu preminulog i sećanju na njega. Oni smatraju da ona ima pagansko poreklo i da vernici ne treba da je praktikuju. Drugi misle da je to potpuno prihvatljiv i dostojanstven način da se uklone posmrtni ostaci. Šta vi mislite o tome?

U BIBLIJSKA vremena običaj je bio da se preminuli sahrane. Na primer, Avraham je u jednoj pećini sahranio svoju suprugu Saru. Isusovo telo je položeno u jednu grobnicu koja je bila isklesana u steni (Postanak 23:9; Matej 27:60). Da li Biblija kaže da je sahranjivanje jedini prihvatljiv način da se uklone posmrtni ostaci? Da li ona ukazuje da su drevne Božje sluge imale nešto protiv spaljivanja pokojnika?

Da li je znak Božjeg neodobravanja?

Na prvi pogled može se činiti da mnogi biblijski stihovi ukazuju da je kremacija bila za one koji nisu bili dostojni Božje milosti. Na primer, u Mojsijevom zakonu je stajalo da ukoliko ćerka Jehovinog sveštenika postane bludnica, treba je pogubiti i nakon toga ’spaliti vatrom‘ (Levitska 20:10; 21:9). Slično tome, Izraelci su kamenovali i zatim „spalili vatrom“ Ahana i njegovu porodicu nakon što su zbog njihove neposlušnosti bili poraženi kod Gaja (Isus Navin 7:25). Neki izučavaoci smatraju da je kremacija bila određena za one koji su bili prezreni i tako je tim prestupnicima bio uskraćen pristojan pogreb.

Pored toga, kada je kralj Josija čistio Judu od idolopoklonstva, on je iz grobova izvadio kosti Valovih sveštenika i spalio ih na njihovim oltarima (2. Letopisa 34:4, 5). Da li ovi primeri pokazuju da Bog s negodovanjem gleda na osobe čiji su ostaci kremirani? Ni u kom slučaju, kao što se vidi iz sledećeg biblijskog primera.

Kada su u jednoj bici Filisteji porazili izraelskog kralja Saula, svirepo su obesili njegovo mrtvo telo, kao i tela njegova tri sina, na zid grada Vet-Sana. Međutim, kada su Izraelci iz Javisa u Galadu čuli za to sramno delo, skinuli su tela i spalili ih, a nakon toga su sahranili njihove kosti (1. Samuilova 31:2, 8-13). Na prvi pogled izgleda da ovaj izveštaj prikazuje kremaciju u negativnom svetlu. Na kraju krajeva, Saul je bio zao, borio se protiv Davida, Jehovinog pomazanika, i umro je lišen Božje milosti.

Pa ipak, zapazite ko je još umro sa Saulom. Jedan od njegovih pogubljenih sinova bio je Jonatan. On nije bio zao čovek. Baš naprotiv, bio je Davidov blizak prijatelj i saradnik. Izraelci su rekli sledeće o Jonatanu: ’On je s Bogom delovao‘ (1. Samuilova 14:45). Kada je David saznao šta su uradili ljudi iz Javisa u Galadu, pohvalio ih je i zahvalio im za ono što su učinili: „Neka vas Jehova blagoslovi, jer ste pokazali milost prema svom gospodaru Saulu.“ Očigledno da David nije imao ništa protiv što je Saulovo i Jonatanovo telo bilo spaljeno (2. Samuilova 2:4-6).

Da li je prepreka za uskrsenje?

Biblija nedvosmisleno naučava da će Jehova Bog oživeti mnoge koji su danas mrtvi (Propovednik 9:5, 10; Jovan 5:28, 29). Proročanski ukazujući na vreme kada će se mrtvi vratiti u život, biblijska knjiga Otkrivenje kaže: „More je predalo mrtvace koji su bili u njemu i smrt i grob predali su mrtvace koji su bili u njima“ (Otkrivenje 20:13). Da bi Svemoćni Bog to uradio, uopšte nije važno da li je neka osoba sahranjena, spaljena, nestala u moru, da li je bila plen zveri ili je bila uništena u eksploziji atomske bombe.

Biblija ne daje specifična uputstva šta treba uraditi s telom preminule osobe. Jehova ne osuđuje kremaciju. Naravno, sahrana treba da bude dostojanstvena i pristojna.

Međutim, ono što može uticati na odluke neke osobe u vezi sa sahranom jesu pogrebni običaji i to kako se na njih gleda u njenoj sredini. Oni koji slede biblijska merila sigurno ne žele da učine nešto čime bi spotakli svoje bližnje. Takođe, bilo bi neispravno učestvovati u običajima koji su povezani s krivim religioznim učenjima, kao što je besmrtnost duše. U svakom slučaju, šta će se nakon smrti učiniti s našim telom ili telom neke drage osobe pitanje je lične ili porodične odluke.

DA LI STE SE PITALI?

◼ Koji je verni Božji sluga bio kremiran? (1. Samuilova 31:2, 12)

◼ Kako je David postupio prema ljudima koji su spalili Saulovo mrtvo telo? (2. Samuilova 2:4-6)

◼ Šta pokazuje da osoba može biti uskrsnuta iako je bila kremirana? (Otkrivenje 20:13)

[Istaknuti tekst na 11. strani]

Biblija ne daje specifična uputstva šta treba uraditi s telom preminule osobe