Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Jehovini svjedoci

hrvatski

18. STUDENOGA 2016.
RUSIJA

1. DIO | Dodatak

Ekskluzivni intervjui | Riječ stručnjaka: Rusija koristi Zakon o suzbijanju ekstremizma kao krinku za progon Jehovinih svjedoka

Ekskluzivni intervjui | Riječ stručnjaka: Rusija koristi Zakon o suzbijanju ekstremizma kao krinku za progon Jehovinih svjedoka

Ovo je prvi članak iz trodijelne serije članaka.

Ruske vlasti žele raspustiti Administrativni centar Jehovinih svjedoka zbog navodne ekstremističke aktivnosti. Pođe li im to za rukom, ta bi vjerska zajednica mogla biti zabranjena u cijeloj Ruskoj Federaciji. Jehovini svjedoci uložili su žalbe na optužbe iznesene protiv njih te na zakonitost upozorenja o zatvaranju njihovog Administrativnog centra u Rusiji.

U vezi sa slučajem Jehovinih svjedoka te koracima koje Rusija općenito poduzima u borbi protiv ekstremizma vođeni su ekskluzivni intervjui s uvaženim izučavateljima religije, politolozima i sociolozima te stručnjacima za sovjetsko i postsovjetsko razdoblje.

Smatrate li da nenasilne vjerske zajednice, kao što su Jehovini svjedoci, treba proglasiti ekstremističkima i zabraniti ih diljem Ruske Federacije?

  • Prof. William Bowring

    “Ne. Po mom mišljenju, apsurdno je i nepojmljivo da se Jehovine svjedoke smatra ekstremistima” (Profesor William Bowring, profesor prava te ravnatelj programa za magistre prava i magistre društvenih ili humanističkih znanosti na području ljudskih prava, Pravni fakultet Birkbeck pri Londonskom sveučilištu; član odvjetničkih komora Middle Temple i Gray’s Inn, Velika Britanija).

  • Dr. Jekaterina Elbakjan

    “Na temelju onoga što sam saznala istražujući život Jehovinih svjedoka u Rusiji mogu reći da je to potpuno miroljubiva vjerska zajednica s dugom povijesti postojanja u Ruskoj Federaciji (više od 100 godina). Oni nemaju nikakve veze s ekstremizmom. Pa ipak, iz nekih neshvatljivih razloga sudovi ih proglašavaju ekstremistima, izjednačavaju ih sa zločincima i teroristima, a sve samo zato što se okupljaju na svojim vjerskim sastancima, razgovaraju o Bibliji i pjevaju pjesme u čast Bogu” (Dr. Jekaterina Elbakjan, profesorica sociologije i analize društvenih kretanja na moskovskom Sveučilištu rada i sociologije; članica Europskog udruženja za religijske studije; glavna urednica ruskog izdanja sljedećih djela: Westminster Dictionary of Theological Terms, Study of Religion i Encyclopedia of Religions, Rusija).

  • Dr. Roman Lunkin

    “Sudski postupci protiv Jehovinih svjedoka otkrili su dvije novosti koje karakteriziraju odnos prema religijama u 21. stoljeću: prvo, ksenofobija i odbacivanje utjecaja Zapada; drugo, optužbe protiv Jehovinih svjedoka temelje se na protuvjerskim stereotipima i argumentima koji vuku korijene iz Sovjetskog Saveza. Svi ti propusti i metode ophođenja s ‘netradicionalnim’ zajednicama vidljivi su u sudskim slučajevima koji se vode protiv Jehovinih svjedoka” (Dr. Roman Lunkin, voditelj Centra za istraživanje religije i društva na Europskom institutu pri Ruskoj akademiji znanosti u Moskvi; predsjednik Udruženja stručnjaka s područja religije i prava, Rusija).

  • Dr. Dmitrij Uzlaner

    “Najveći problem u odnosu Rusije prema religiji jest postupno stvaranje represivnog protuvjerskog državnog aparata kojemu je cilj regulirati i ograničiti aktivnosti vjernika. Ne mislim samo na nove zakone protiv ekstremizma ili prozelitizma nego i na učestalu zlouporabu moći na razini izvršne i lokalne vlasti. Spomenuti državni aparat često se koristi protiv miroljubivih vjerskih zajednica koje poštuju zakon” (Dr. Dmitrij Uzlaner, suradnik Moskovskog fakulteta društvenih i ekonomskih znanosti; urednik časopisa State, Religion and Church, Rusija).

  • Dr. Ljudmila Filipovič

    “Državne vlasti ne vole Jehovine svjedoke i zabranjuju im djelovanje samo zato što oni Božju vlast smatraju vrhovnom vlašću. Odluka u vezi s Jehovinim svjedocima već je donesena: Za njih nema mjesta u Rusiji. Sudovi tu odluku jedino trebaju upakirati u zakonske okvire” (Dr. Ljudmila Filipovič, profesorica, pročelnica Odsjeka za povijest religija i religijskih studija na Institutu za filozofiju pri Nacionalnoj akademiji znanosti; potpredsjednica Ukrajinskog udruženja istraživača religije, Ukrajina).

  • Dr. Ringo Ringvee

    “Prema nenasilnim vjerskim pokretima koji nemaju nasilnu prošlost i koji su usmjereni na pacifističke ideje ne smije se imati isti pristup i iste metode kao prema zajednicama koje promiču nasilje i vjersku mržnju te imaju terorističke namjere. Osim što je ekstreman, takav odnos nema nikakvo zdravorazumsko opravdanje. Sve države svijeta imaju puno ozbiljnijih problema od borbe protiv apolitičnih Jehovinih svjedoka koji mirno čekaju da dođe Božje Kraljevstvo” (Dr. Ringo Ringvee, savjetnik za vjerska pitanja, Estonsko ministarstvo unutarnjih poslova; izvanredni profesor komparativne religije, Teološki institut Estonske evangeličke luteranske Crkve, Estonija).

  • Sir Andrew Wood

    “Rusija nije jedina zemlja koja ima zakon o suzbijanju ekstremizma. Pojam ekstremizma sam je po sebi nedorečen i subjektivan. Nisam odvjetnik, ali volio bih da takvi zakoni jasno objasne vezu između ekstremizma i onoga što britanski zakon smatra kaznenim djelom poticanja na nasilje. Ruski su zakoni vrlo blizu tome da u primjeni postanu zakoni protiv mišljenja koje trenutna vlast, iz bilo kojeg razloga, smatra nepoželjnima. Upravo bi se tako mogao objasniti način na koji se zakoni primjenjuju protiv Jehovinih svjedoka. Ne znam ni za jedan slučaj koji bi potvrdio da Jehovini svjedoci potiču na nasilje. Oni postupaju baš suprotno” (Sir Andrew Wood, suradnik na Ruskom i euroazijskom programu, Chatham House, Kraljevski institut međunarodnih poslova; bivši veleposlanik Velike Britanije u Rusiji [1995-2000], Velika Britanija).

  • Dr. James Christie

    “Nikad nisam čuo ništa što bi me navelo na zaključak da u vjerskoj praksi Jehovinih svjedoka postoji ikakva naznaka ekstremizma” (Dr. James Christie, profesor međureligijskog dijaloga i teologije, ravnatelj Instituta za religiju i globalnu politiku Ridd te voditelj programa za teološke studije na Sveučilištu u Winnipegu; voditelj nevladine organizacije Project Ploughshares, Conrad Grebel University College, Sveučilište u Waterloou, Kanada).

  • Dr. George Chryssides

    “Postoji nekoliko problema u vezi sa zakonima koji se tiču Jehovinih svjedoka. Riječ je o ozbiljnom ograničavanju slobode vjeroispovijedi i kršenju UN-ove Opće deklaracije o pravima čovjeka, naročito članka 18, koji jasno kaže da svaki čovjek ima pravo ispovijedati svoju vjeru, nasamo ili u grupi. Riječ ‘ekstremist’ vrlo je neodređena. Isprva se primjenjivala na organizacije koje su bile odgovorne za terorizam i nasilje. Taj se opis nipošto ne može primijeniti na Jehovine svjedoke, koji se odlučno protive ratu i svakom obliku nasilja. Znam da je taj izraz u ruskom zakonu djelomično definiran kao ‘poticanje na rasne, etničke ili vjerske sukobe’. No ni taj se opis nipošto ne može primijeniti na Jehovine svjedoke. Oni su međunarodna organizacija čiji su članovi ljudi svih rasa i svakog jezika” (Dr. George Chryssides, bivši pročelnik Katedre za religijske studije na Sveučilištu u Wolverhamptonu; počasni suradnik komparativnih studija suvremenih religija na Sveučilištu York St. John i Sveučilištu u Birminghamu, Velika Britanija).

  • Dr. Silvio Ferrari

    “Po mom mišljenju, ruske zakonske odredbe o vjerskom ekstremizmu te njihova primjena na Jehovine svjedoke i druge vjerske zajednice najgori su primjer kontrole religije i ograničavanja slobode vjeroispovijedi zbog navodne prijetnje sigurnosti. Ta se praksa u blažem obliku može vidjeti i u drugim europskim zemljama. Najveću zabrinutost izazivaju dvije stvari: te zakonske odredbe omogućuju državi da se u velikoj mjeri upliće u nauk i organizaciju vjerskih zajednica te stvara diskriminaciju među vjerskim zajednicama” (Dr. Silvio Ferrari, doživotni počasni predsjednik Međunarodnog konzorcija pravnih i religijskih studija; suurednik časopisa Oxford Journal of Law and Religion; suosnivač Europskog konzorcija za istraživanje odnosa crkve i države; profesor prava, religije i kanonskog prava na Sveučilištu u Milanu, Italija).

  • Prof. Elizabeth Clark

    “Korištenje Zakona o suzbijanju ekstremizma kao izlike za zabranjivanje nenasilnih vjerskih zajednica poput Jehovinih svjedoka očita je zlouporaba nejasno definiranog zakona. Tužitelji i sudovi služe se širokim značenjem riječi ‘ekstremizam’ kako bi pravdali podizanje optužnice protiv bilo koje religije. Budući da nitko ne tvrdi da Jehovini svjedoci predstavljaju izravnu prijetnju, zabranom njihovog djelovanja krši se ruski Ustav i međunarodni zakon” (Profesorica Elizabeth Clark, zamjenica direktora, savjetnica za Srednju i Istočnu Europu, Međunarodni centar prava i religijskih studija pri Sveučilištu Brigham Young, SAD).

  • Dr. Zoe Knox

    “Ako je ‘ekstremizam’ poopćeno definiran kao sve ono što nije tradicionalno ili pravoslavno, onda savršeno odgovara određenim ciljevima. Široka primjena tog zakona, toliko da pogađa i Jehovine svjedoke, pokazuje što je stvarni problem — ne to da Jehovini svjedoci predstavljaju stvarnu opasnost, nego to što iskaču iz okvira tradicionalnog. I u vrijeme Sovjetskog Saveza i nakon njegovog raspada Jehovini svjedoci kontinuirano su se suočavali s takvim napadima, kako zbog utjecaja medija tako i zbog političke klime” (Dr. Zoe Knox, docentica suvremene ruske povijesti na Sveučilištu u Leicesteru, Velika Britanija).

  • Dr. Eric Patterson

    “Taj takozvani zakon o ekstremizmu očigledno je sročen tako da se može koristiti protiv vjerskih manjina, a ne terorista” (Dr. Eric Patterson, profesor i dekan Robertsonovog fakulteta političkih znanosti na Sveučilištu Regent, SAD).

  • Prof. Frank Ravitch

    “Uistinu je smiješno Jehovine svjedoke zvati ekstremistima, naravno, ako riječ ‘ekstremist’ koristimo u skladu s uobičajenim normama. To se protivi svemu što znam o teologiji i ideologiji Jehovinih svjedoka” (Profesor Frank Ravitch, profesor prava, pročelnik Katedre za pravo i religiju Walter H. Stowers, Državno sveučilište u Michiganu, SAD).

  • Dr. Alar Kilp

    “Političke krize i sukobi često se odražavaju i na religiju. Sve agilnija borba protiv ekstremizma u Rusiji motivirana je političkim, a ne vjerskim razlozima. Jehovini svjedoci u Rusiji postali su žrtve, ali ne svojom krivnjom” (Dr. Alar Kilp, predavač komparativne politike na Institutu za političke znanosti pri Sveučilištu u Tartuu; suorganizator seminara “Religija i politika u Rusiji i Istočnoj Europi”, Centar za istraživanje odnosa Europske unije i Rusije, Estonija).

  • Dr. Emily Baran

    “Ruska se država dugo protivi Jehovinim svjedocima, još od vremena Sovjetskog Saveza. Jehovini svjedoci u SSSR-u nisu željeli glasati, ići u vojsku, kupovati državne obveznice, učlaniti se u Komunističku partiju ni pružiti podršku službenoj ideologiji. Čak i kad su bili pod nevjerojatnim pritiskom da se odreknu svoje vjere, oni su se nastavili sastajati u privatnim domovima i govoriti o svojoj vjeri. Budući da nisu željeli podupirati sovjetsku vlast, desetljećima su bili žestoko progonjeni te masovno izgnani u daleki Sibir. Sovjetska država desetljećima je uhićivala i zatvarala Jehovine svjedoke te čak razdvajala djecu od roditelja. Osim toga, objavljivala je senzacionalistički propagandni materijal koji je Jehovine svjedoke prikazivao kao kriminalce, izdajice i nastrane ljude. Iako je Sovjetski Savez prestao postojati prije više od 20 godina, ne čudi što njegova ostavština u obliku sustavne netrpeljivosti i progona još uvijek ostavlja trag” (Dr. Emily Baran, docentica Ruske i istočnoeuropske povijesti na Sveučilištu Middle Tennessee, SAD).

  • Dr. Giampiero Leo

    “Potezi Rusije izgledaju mi prilično ekstremno, naročito u ovako dramatičnim vremenima, u kojima treba biti očito tko je doista ekstremist i što je doista ekstremizam. Jehovini svjedoci miroljubiv su pokret. Njihov način razmišljanja i karakter nemaju nikakve veze s nasiljem” (Dr. Giampiero Leo, potpredsjednik Odbora za ljudska prava, pokrajina Piemonte, Italija).

  • Gđa. Melissa Hooper

    “U principu, zakon je ekstreman. Sročen je tako da ga policija može iskoristiti kako bi prijetila pojedincima s vjerskim gledištima koja nisu omiljena ili koja vlasti naprosto ne vole ili kako bi takve pojedince uhitila. Takva su, naprimjer, uhićenja Jehovinih svjedoka, pripadnika drugih manjih vjera i čak ateista. Zakon se u biti koristi kako bi se zaštitila gledišta Pravoslavne crkve, koja vlasti podupiru, a kaznila gledišta koja se razlikuju od pravoslavlja ili koja se smatraju prijetnjom toj vjeri” (Gospođa Melissa Hooper, odvjetnica, voditeljica programa International Law Scholarship Project/Pillar Project, Human Rights First; bivša ravnateljica regionalnog odjela Američke odvjetničke komore u Moskvi, SAD).

  • Dr. Basilius Groen

    “Iako su Jehovini svjedoci kršćanska religija i svoja vjerovanja temelje na Bibliji, mnogi Rusi smatraju da oni nisu kršćani, da ne vole svoju domovinu (jer Jehovini svjedoci ne idu u vojsku), da su prijetnja društvu i slično. U svakom slučaju, smatram da ih se ne smije nazvati ekstremistima” (Dr. Basilius Groen, član programa UNESCO Chairs za međukulturni i međureligijski dijalog u jugoistočnoj Europi, Sveučilište Karl-Franzens; profesor liturgije i sakramentalne teologije te ravnatelj Instituta za liturgiju, kršćansku umjetnost i himnologiju na Sveučilištu u Grazu, Austrija).

  • Gosp. Eric Rassbach

    “Jehovinim svjedocima u Rusiji treba omogućiti da žive u skladu sa svojom vjerom, kao što im je to omogućeno u drugim zemljama. Temeljno ljudsko pravo da se pripada nekoj religiji te živi po njoj zaštićeno je mnogim ugovorima o ljudskim pravima te državnim zakonima, pa tako i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima te ruskim Ustavom. Jehovinim svjedocima treba u potpunosti omogućiti da uživaju to pravo” (Gospodin Eric Rassbach, zamjenik glavnog savjetnika fondacije The Becket Fund for Religious Liberty, SAD).

  • Dr. Shawn Peters

    “Iznenađen sam i očajan kad vidim da se Jehovine svjedoke na ovaj način etiketira kao ekstremiste. Mislim da se njihovi iskreni vjerski ciljevi pogrešno tumače, i to s točno određenim ciljem, proračunato. Iako su Jehovini svjedoci posve predani ispovijedanju i širenju svoje vjere, teško da se to može protumačiti kao prijetnja ruskoj državi. Zabrana njihovog djelovanja ne doprinosi sigurnosti i javnom redu u Rusiji, ali predstavlja snažan udarac na vjersku slobodu i ljudska prava” (Dr. Shawn Peters, predavač religije i prava na Sveučilištu u Wisconsinu, SAD).

  • Prof. Robert Blitt

    “Ukratko, ne. Prije svega, taj se zaključak temelji na preširokom tumačenju značenja riječi ‘ekstremizam’, koje ne uključuje nasilje ni teške vidove mržnje — nezaobilazne elemente tog kaznenog djela. Naprotiv, postoji mogućnost da se ekstremizmom proglase svi oblici izražavanja. Kao drugo, potpuna zabrana neke organizacije značila bi da su vlasti nesposobne pronaći druge mjere kojima bi stale na kraj ekstremističkim postupcima o kojima je riječ. Kad vlasti posegnu za najradikalnijim mjerama i pribjegnu kažnjavanju, mora se provesti neovisno pravno istraživanje koje će utvrditi jesu li postupci vlasti zaista primjereni i potrebni kako bi se riješila navodna prijetnja. Vjerske zajednice poput Jehovinih svjedoka ne zaslužuju da ih se etiketira kao ekstremiste ni da se zabrani njihovo djelovanje, a manjkav pravni sustav koji sam upravo opisao omogućuje da dođe upravo do toga” (Profesor Robert Blitt, profesor prava, Sveučilište Tennessee; bivši pravni ekspert za međunarodno pravo u Američkom povjerenstvu za promicanje slobode vjeroispovijedi u svijetu, SAD).

  • “Nipošto! Mislim da je to pogrešno i da se ne uklapa u politiku koja omogućuje slobodu vjeroispovijedi” (Profesor Pasquale Ferrara, pridruženi profesor na Katedri za diplomaciju, Odsjek za političke znanosti, Libera Università internazionale degli Studi Sociali Guido Carli (LUISS); Katedra za međunarodne odnose i integraciju, Sveučilišni institut “Sophia”, Figline e Incisa Valdarno, Italija).

  • Dr. Javier Martínez-Torrón

    “Ne dijelim neka vjerovanja Jehovinih svjedoka, ali smatram da je netočno i pretjerano nazvati ih ekstremistima u onom smislu riječi u kojem to čine ruske vlasti” (Dr. Javier Martínez-Torrón, profesor prava i pročelnik Odsjeka za pravo i religiju na sveučilištu Universidad Complutense de Madrid, Španjolska).

  • Dr. Jim Beckford

    “Neki elementi unutar Ruske pravoslavne crkve u dosluhu su sa snagama reda i to koriste kako bi promicali svoje interese i uništili svaku navodnu konkurenciju” (Dr. Jim Beckford, član Britanske akademije; profesor emeritus sociologije na Sveučilištu Warwick; bivši predsjednik američkog Društva za znanstveno istraživanje religije, Velika Britanija).

  • Dr. Gerhard Besier

    “Ako je kršćanin, pravi je Rus pripadnik Ruske pravoslavne crkve. Rusi koji pripadaju ‘krivoj’ vjerskoj zajednici izolirani su i isključeni iz društva. Zbog toga se građanska prava Jehovinih svjedoka krše, i to u strašnoj mjeri” (Dr. Gerhard Besier, profesor emeritus, Europske studije, Technische Universität Dresden; predavač na Sveučilištu Stanford; ravnatelj Instituta za istraživanje slobode i demokracije Sigmund Neumann, Njemačka).

  • Dr. Mark Elliott

    “Čini mi se da se tolika netrpeljivost prema Jehovinim svjedocima ne javlja zbog njihovih učenja i njihove Biblije, nego zbog njihovog uspješnog prozelitizma. Paradoksalno je da broj Jehovinih svjedoka djelomično raste i zato što oni ‘procvjetaju u vrijeme progona’. Deportacija Jehovinih svjedoka u vrijeme Sovjetskog Saveza nije urodila plodom. Godine 1951. i 1952. oko 7 000 Jehovinih svjedoka bilo je protjerano u središnju Aziju i Sibir, ali to je na koncu doprinijelo širenju njihove poruke. Prema tome, povećanju njihovog broja u Rusiji nije doprinio samo njihov prozelitizam nego je za to nesvjesno zaslužan i sam Kremlj. Kao što su preživjeli represiju u Sovjetskom Savezu, može se očekivati da će preživjeti i sadašnju zabranu” (Dr. Mark Elliott, osnivač i urednik biltena East-West Church and Ministry Report, Sveučilište Asbury, Kentucky, SAD).

  • Dr. Régis Dericquebourg

    “Koliko ja znam, ne postoji sociološka definicija ekstremizma. To je politički pojam koji se koristi u demokratskim državama, u kojima djeluju politički centar te desnica i ljevica. No teško je pojam ekstremizma primijeniti na religiju. Postoje vjerske zajednice koje se nekih navika i postupaka drže dosljednije od ostalih religija (naprimjer, pripadnici nekih zajednica mole se više nego ostali, imaju neke prehrambene rituale ili poste) ili koje zahtijevaju da njihovi sljedbenici imaju stroža moralna mjerila nego pripadnici drugih vjera. Jehovini svjedoci upravo su takva zajednica; sastaju se češće nego članovi velikih religija, ali česta okupljanja vidljiva su i kod vrlo pobožnih Židova. Jehovini svjedoci osjećaju potrebu da šire svoja učenja propovijedajući na ulici ili od vrata do vrata. Oni imaju zahtjevnija moralna mjerila nego članovi velikih crkava te smatraju da moraju biti pošteni na svom poslu i u odnosima prema svojim bližnjima, da moraju biti vjerni bračnom partneru, ljubazni prema drugim ljudima i da ne smiju nauditi drugima. Oni ne idu u vojsku jer ne žele ubiti drugo ljudsko biće. Sve su to obilježja pobožnosti koja je intenzivnija nego u glavnim crkvama, ali ona ne predstavlja nikakvu prijetnju društvu. Jehovini svjedoci nisu fundamentalisti jer ne žele doći na vlast kako bi uveli teokraciju (po njima, teokracija će doći, ali samo u skladu s Božjom voljom). Oni ne žele uspostaviti društvo koje će slijediti njihova načela, kao što je to slučaj s radikalnim islamistima. Jehovini svjedoci naprosto jako dobro poznaju Bibliju te svoj život temelje na svom tumačenju Biblije. To je njihov izbor. Društvo samo treba utvrditi jesu li oni opasni ili nisu. Ja kažem da nisu. Jehovini svjedoci su neutralni, ne miješaju se u politiku. Što je još važnije, ne sudjeluju u fizičkim napadima” (Dr. Régis Dericquebourg, sociolog, docent, stručnjak za nove vjerske pokrete, Fakultet komparativnih studija religije i humanizma, Antwerpen, Belgija).

  • Dr. Thomas Bremer

    “Mislim da ne treba. Nisam član Jehovinih svjedoka niti sam njihov pristaša i čak se ne slažem s nekim njihovim učenjima, ali smatram da nisu ekstremisti (naravno, to ovisi što za nekoga znači riječ ‘ekstremist’). Vjerujem da Jehovini svjedoci, kao i svi drugi, trebaju imati pravo na slobodno izražavanje svojih uvjerenja” (Dr. Thomas Bremer, bivši član Centra Jordan koji se bavi naprednim istraživanjem Rusije, Njujorško sveučilište; profesor ekumenske teologije, studija istočnih crkava i studija pomirenja, Sveučilište u Münsteru, Njemačka).

  • Dr. Marco Ventura

    “Primjenom ruskog zakona na Jehovine svjedoke dolazi do neopravdanog ograničavanja temeljnih sloboda, što je u suprotnosti s međunarodnim zakonom o ljudskim pravima, koji štiti osobnu i kolektivnu slobodu vjeroispovijedi i vjerovanja te zabranjuje diskriminaciju na temelju vjere. Ta izjava proizlazi iz metodologije utkane u međunarodni zakon o ljudskim pravima, prema kojoj se tvrdnja o kršenju slobode vjeroispovijedi ili vjerovanja određuje po sljedećim kriterijima: (1) je li došlo do ograničavanja slobode ispovijedanja nečije vjere i (2) je li to ograničenje razmjerno naravi potrebe za ograničenjem i je li propisano zakonom” (Dr. Marco Ventura, profesor prava i religije, Sveučilište u Sieni; ravnatelj Centra za religijske studije u Zakladi Bruno Kessler; stručni suradnik na Sveučilištu u Strasbourgu, u Centru za pravo, religiju, menadžment i sociologiju, Italija).

  • Dr. Mark Juergensmeyer

    “Za svaku je osudu što se sloboda vjeroispovijedi ograničava pod krinkom suzbijanja ekstremizma. Uznemirujuće je da se takvi pokušaji kontroliranja misli nameću u društvima 21. stoljeća. Svi zaslužujemo bolje” (Dr. Mark Juergensmeyer, ravnatelj Centra Orfalea za međunarodne studije, profesor sociologije, pridruženi profesor religijskih studija na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari, SAD).

Kako biste opisali poteze kojima Rusija pribjegava u borbi protiv “ekstremizma”?

  • “U borbi protiv ekstremizma sama Rusija koristi ekstremističke metode. Ona nameće zabrane na rigorozan, prisilan i radikalan način. Diskriminatorne postupke vlasti nemoguće je objasniti, opravdati i shvatiti. Tih se odluka i postupaka čovjek može samo bojati” (Dr. Filipovič, Ukrajina).

  • “Nema čovjeka koji se toliko protivi svakom obliku terorizma i koji toliko cijeni potrebu da se osigura sigurnost kao što je to slučaj sa mnom. Međutim, iskoristiti zakonske odredbe o ekstremizmu protiv Jehovinih svjedoka, odnosno protiv vjerske zajednice koja se oduvijek uzdržava od svakog oblika nasilja, pokazuje koliko je opasno sigurnost prikazati kao metapravo koje gazi sva druga prava, uključujući i slobodu vjeroispovijedi. Zato smatram da je dužnost svih ljudi, pa i akademskih krugova, jasno osuditi te pravne korake i njihovu primjenu jer oni otvoreno prijete ravnopravnosti vjera i slobodi vjeroispovijedi” (Dr. Ferrari, Italija).

  • Dr. Derek Davis

    “Treba suzbiti one oblike terorizma koji ugrožavaju ljudske živote. Suzbijanje svega drugog zapravo je svojevrstan oblik ekstremizma. Prema tome, očigledno je da je ruski agresivni progon miroljubive grupe kao što su Jehovini svjedoci doista ekstreman” (Dr. Derek Davis, odvjetnik i bivši ravnatelj Instituta za crkveno-državne studije J. M. Dawson, Sveučilište Baylor, SAD).

  • “Kao što sam ranije rekao, riječ ‘ekstremist’ vrlo je neodređena i svatko je može primijeniti kako želi. Ruske mjere bih opisao kao pretjerane i neprikladne, a Europski sud za ljudska prava već je zaključio da ruske vlasti krše slobodu vjeroispovijedi. Naravno da su ekstremističke organizacije kao ISIS ozbiljna prijetnja i da treba poduzeti korake kako bi se ograničile njihove aktivnosti. Međutim, Jehovini svjedoci ni na koji način ne predstavljaju takvu prijetnju. Neumjesno je ograničavati djelovanje Jehovinih svjedoka pravdajući taj postupak tvrdnjom da su oni prijetnja slična onoj koju predstavljaju terorističke organizacije” (Dr. Chryssides, Velika Britanija).

  • “Nedavne dopune ruskog Zakona o suzbijanju ekstremizma znače kraj za vjersku slobodu u Rusiji, a nedavni događaji s Jehovinim svjedocima pokazuju da se te dopune koriste kako bi se okončale aktivnosti vjerskih manjina. Iz povijesne perspektive, sadašnja ograničenja misionarskih aktivnosti nalikuju ograničenjima iz doba Sovjetskog Saveza” (Dr. Ringvee, Estonija).

  • Dr. William Schmidt

    “Kao što je svima dobro poznato, sklonost ekstremizmu mogu imati ne samo grupe nego i pojedinci. Ekstremizam je oblik političkog, a ne vjerskog djelovanja. U Ruskoj Federaciji postoje zakonska ograničenja koja se primjenjuju ako neka vjerska zajednica pribjegne takvom djelovanju. Ako se pojave slučajevi (ekstremističkog djelovanja), naravno da počinitelja treba kazniti — ta je norma u skladu sa zakonom. Postoji li opasnost da se neka religija inkriminira s obrazloženjem da je uključena u ekstremističke aktivnosti? Postoji, naročito ako se to čini na temelju selektivne primjene i proizvoljnog tumačenja zakonskih odredbi te ako se u sudskoj praksi koriste nestručne (lažne) analize vještaka” (Dr. William Schmidt, glavni urednik djela Eurasia: the spiritual traditions of the peoples; profesor, Državni i savezni odnosi, Ruska predsjednička akademija nacionalne ekonomije i javne uprave, Rusija).

  • “Prihvatljivo je koristiti zakone o suzbijanju ekstremizma ako se time štiti bespomoćne i ako se to čini na uravnotežen način. S druge strane, korištenje takvih zakona u svrhu ograničavanja sloboda nenasilnih vjerskih zajednica, kao što su Jehovini svjedoci, potpuno je neprihvatljivo” (Dr. Leo, Italija).

  • “Nekako od 2012. u ruskoj je politici došlo do zaokreta, tako da jača konzervativizam koji gotovo da uzrokuje nazadovanje države. Zakoni su sve stroži te ograničavaju razna politička i građanska prava. Ruski Zakon o suzbijanju ekstremizma toliko je širok i nedorečen da se gotovo svakoga može optužiti za ekstremizam. Ne treba planirati teroristički napad da bi se nekoga optužilo za ekstremizam. Dovoljno je izreći kritiku na račun nekog lokalnog birokrata u društvenim medijima ili sudjelovati u političkom sastanku. Zakoni koji se tiču religije samo su jedan primjer tog sve raširenijeg trenda” (Dr. Uzlaner, Rusija).

  • “Ruske odredbe (ali i azerbajdžanske) u vezi s religijom čine se prilično ekstremnima jer u Europi malo koja zemlja ima službeni popis zabranjenih vjerskih knjiga ili se politički i pravno obračunava s ekstremističkom prirodom vjerskih tekstova” (Dr. Kilp, Estonija).

  • “Nezakonita borba protiv ekstremizma, koja je usmjerena na religiju, počela se zahuktavati nakon što je 2002. usvojen Zakon o suzbijanju ekstremizma. Otada je politika suzbijanja ekstremizma postala oružje za borbu protiv ‘netradicionalnih’ vjera. Široka primjena izraza ‘ekstremizam’ sucima daje temelj za donošenje odluka kojima vjersku literaturu proglašavaju ekstremističkom, često iz razloga koji se suprote zdravom razumu. Od sredine 2000-ih Zakon o suzbijanju ekstremizma u Rusiji primjenjuje se na vjere koje nisu pravoslavne i muslimanske, i to na prilično tragikomičan način” (Dr. Lunkin, Rusija).

  • “Rusija želi spriječiti širenje svih vjerskih zajednica ili ideja osim službeno prihvaćenih varijeteta četiriju tradicionalnih religija. Na udaru su vjere poput Jehovinih svjedoka i svi protestanti koji evangeliziraju svoju vjeru” (Prof. Bowring, Velika Britanija).

  • “Borba Rusije protiv manjina poput Jehovinih svjedoka ponajprije je diskriminatorna. Ona se krije u dugoj tradiciji socijalne, političke i vjerske netrpeljivosti prema manjinama koje nisu pravoslavne vjere. Sve su one žrtveni jarci. I Francuska je na vrhu liste država u kojima se provodi ‘lov na sekte’. Francuska je željela uništiti Jehovine svjedoke namećući im ogroman porez, no oni su slučaj predali Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu te su na koncu dobili parnicu. Sud je naložio Francuskoj da plati enormnu visoku odštetu i kamate francuskoj podružnici Jehovinih svjedoka jer ih je država diskriminirala tako što im je uskraćivala zakonsko priznanje i izuzeće od plaćanja poreza na donacije koje daju njeni članovi” (Dr. Dericquebourg, Belgija).

  • “Rusija bi se trebala boriti protiv pravog ekstremizma, onoga koji potiče na nasilje ili mu pribjegava. Umjesto toga ona primjenjuje drakonske mjere na većinu vjerskih zajednica. Drakonske su kad se uzme u obzir kazna u odnosu na težinu kaznenog djela te na što odnosno na koga su usmjerene. Naprimjer, kazna od 15 000 dolara može uništiti malu vjersku zajednicu ili neprofitnu organizaciju. Jedna od odredbi traži da organizacije budu zakonski registrirane najmanje 15 godina ako žele dovesti nekog stranca koji bi služio kao vjerski vođa ili misionar” (Dr. Patterson, SAD).

  • “Borba protiv zločina, pa tako i protiv terorizma i ekstremizma kad se odnose na djela protiv društva i čovječnosti, svakim danom postaje sve važnija. Međutim, jedno je boriti se protiv pravog zločina, a nešto sasvim drugo koristiti pojmove iz Kaznenog zakona da bi se otvoreno diskriminiralo ljudsko pravo na slobodu savjesti, koje je usko povezano sa slobodom vjeroispovijedi. Mnogi pravnici i drugi stručnjaci u Rusiji smatraju da je neustavno i protuzakonito izraz ‘ekstremizam’ primjenjivati na pojedine vjerske manjine. No kad iz različitih razloga korupcija stane na mjesto zakonskih odredbi, onda se, kao što dobro znamo, počnu zanemarivati sva prava, pa tako i ljudska prava i slobode” (Dr. Elbakjan, Rusija).

  • Dr. Hocine Sadok

    “Najspornija točka u ruskom Zakonu o suzbijanju ekstremizma jest sam izraz ekstremizam. To nije pravni, nego politički pojam. Europska konvencija o ljudskim pravima kaže da država može nametnuti ograničenja na slobode koje ta konvencija jamči, naprimjer na slobodu vjeroispovijedi ili slobodu izražavanja, i to onda kad je ta mjera neophodna zbog ‘nacionalne sigurnosti, sigurnosti građana, dobrobiti države, zaštite reda i mira te sprečavanja zločina, zaštite zdravlja ili morala, zaštite prava i sloboda drugih, očuvanja javnog reda’ i tako dalje. Prema tome, međunarodni zakon državama dopušta da ograniče javne slobode ako uvide da postoji osnovana prijetnja. Stoga nije nužno donositi posebne zakone protiv ekstremizma kako bi se ostvarili ciljevi koje Konvencija smatra zakonitima. Posebno je problematično to što ruski zakon nije jasno definiran. Što, prema ruskom zakonu, značiti biti ekstremist? Ponavljam da je to zapravo politički pojam, koji vlastima omogućava da ograniče slobode svih koje smatraju nepoželjnima. Kad tako gledate na stvar, jasno je da se ruski zakon kosi s duhom i uredbama Konvencije” (Dr. Hocine Sadok, predavač prava i voditelj Odsjeka za socijalnu ekonomiju i poslovno pravo, Université de Haute Alsace, Francuska).

  • “Borba protiv ekstremizma zahtijeva održavanje kompleksne ravnoteže između interesa vlasti i osobnih sloboda, a ne potpuno ograničavanje ljudske slobode. U svom nastojanju da suzbije ekstremizam Rusija je potpuno zakazala upravo u uspostavljanju te nezaobilazne ravnoteže. Što je još važnije, pristup koji država koristi za definiranje ekstremizma i kazneni progon ekstremista očito služi njenim uskogrudnim interesima. Zakon može ruske građane zaštititi od nekih stvarnih prijetnji, no on ujedno omogućava vlastima da na jednostavan način ograniče ili potpuno ušutkaju pojedince i grupe koje iz bilo kojeg razloga smatraju nepoželjnima ili na njih gledaju kao na prijetnju tradicionalnim ruskim duhovnim vrijednostima. Rusija je, između ostalog, uspjela sačuvati i dopuniti zakon o ekstremizmu zato što je zapravo odbacila smislene demokratske procese, a zakazali su i razni vanjski faktori, primjerice druge države i međunarodna tijela, jer nisu prepoznali pravo stanje stvari niti su nešto poduzeli u vezi s tim” (Prof. Blitt, SAD).

  • “Nažalost, Rusija bi mogla napraviti istu grešku s Jehovinim svjedocima koju je SAD napravio 1940-ih. U to vrijeme mnogi su Amerikanci Jehovine svjedoke smatrali ekstremistima jer im savjest nije dopuštala da polože prisegu vjernosti svojoj državi. U početku su vlasti, pa i američki Vrhovni sud, kažnjavali Jehovine svjedoke zbog njihovog nonkonformizma. To je vodilo do strašnog fizičkog nasilja nad Jehovinim svjedocima. No vlasti su kasnije ipak promijenile mišljenje o pitanju savjesti. S vremenom je većina Amerikanaca i američkih sudova počela prihvaćati činjenicu da je vjerska raznolikost, uključujući i Jehovine svjedoke, dobra za društvo” (Gospodin Rassbach, SAD).

  • “Ruski pravni sustav s velikom slobodom tumači izraze širokog značenja kao što su ‘ekstremizam’, ‘ekstremist’, ‘ekstremistička aktivnost’, ‘ispovijedanje vjere’, ‘misionarska aktivnost’ te tvrdnje o ‘ispravnosti’ ili ‘superiornosti’ nečije religije ili sustava vjerovanja. Službeni dokumenti ne sadrže konkretne i jasne definicije, a pravila o podnošenju i procjeni dokaza toliko su neodređena da ekstremizam u kontekstu religije ne mora obuhvaćati misao o prijetnji ili primjeni nasilja. Zbog toga policija, suci i pravni stručnjaci imaju odriješene ruke da taj izraz tumače kako žele. Zanimljivo je da su ruske vlasti zanemarile zahtjev UN-ovog Odbora za ljudska prava (zaključna zapažanja od 28. travnja 2015) da ‘razjasne neprecizne i nedorečene definicije izraza “ekstremističke aktivnosti” te da u definiciju uključe elemente nasilja ili mržnje’, da postave jasne i precizne kriterije ‘o tome koji se materijali mogu svrstati u ekstremističke’, ali i da poduzmu ‘sve što je moguće kako bi se spriječilo proizvoljno tumačenje zakona’ te da ‘revidiraju službeni popis ekstremističke literature’” (Dr. Ventura, Italija).

  • Gđa. Catherine Cosman

    “Ruski Zakon o suzbijanju ekstremizma donesen je 2002, a do 2007. proširen je te obuhvaća nenasilne aktivnosti i zagovaranje gledišta, pa tako i vjerskih. Ako ruske vlasti pod krinkom zakona počnu svakoga kažnjavati, postoji opasnost da se ograniči sloboda miroljubivih ljudi koji naprosto žele istraživati vjerske i druge ideje koje u Rusiji nisu omiljene. Naprimjer, muslimane koji svoju vjeru ispovijedaju izvan objekata koji su po zakonu za to namijenjeni ruski sudovi najčešće osuđuju jer su navodno u sukobu s ruskim Zakonom o suzbijanju ekstremizma čija je primjena preširoka. Kad bi vlasti bile istinski tolerantne i kad bi se uvela nova sudska praksa, došlo bi do reforme zakona o vjeri i ekstremizmu, a to bi doprinijelo još većoj vjerskoj i etničkoj raznolikosti u Rusiji. Rusija bi se trebala okaniti agresivnih metoda kojima želi uništiti raznolikost i silom je pretvoriti u sivilo i konformizam” (Gospođa Catherine Cosman, viši politički analitičar [Europa i zemlje bivšeg SSSR-a], Američka komisija za promicanje slobode vjeroispovijedi u svijetu, SAD).

  • “Većina antiekstremističkih zakona koji se primjenjuju na religiju proizlazi iz kulturološke centralizacije koju Ruska pravoslavna crkva tako energično zagovara” (Dr. Besier, Njemačka).

  • “Istina je da se Rusija suočava s nasiljem iza kojeg stoji vjerski ekstremizam, ali ona sve više poseže za protuekstremističkim pravnim mjerama kako bi ograničila i neomiljene vjerske zajednice, a ne samo grupe koje su povezane s nasilnim ponašanjem” (Prof. Clark, SAD).

  • “Ruski pravni poredak stubokom je zakazao u dva važna pogleda. Prilično opširan ruski Ustav, koji štiti slobodu vjeroispovijedi, smatra se vrhovnim zakonikom, a ruski Ustavni sud dužan je odlučiti jesu li neki postupci ili pravne odredbe u skladu s tim vrhovnim ruskim zakonikom. No to se u praksi ne poštuje. Ruski sudovi pod utjecajem su izvršne vlasti, bilo federalne bilo regionalne, a ona zapravo nije odgovorna pred Zakonom. Kao drugo, spektar tumačenja ruskih zakona vrlo je širok, a tumačenja se često mijenjaju. Zakon o suzbijanju ekstremizma ne sadrži jasnu definiciju ekstremizma. Stoga izvršna vlast, bez obzira na kojoj razini bila, može manje-više tumačiti zakone onako kako se njoj sviđa” (Sir Andrew Wood, Velika Britanija).

  • “Rusija ima puno pravo, a ustvari i dužnost, boriti se protiv stvarnog ekstremizma. No etiketirati kao ekstremiste neomiljene vjerske zajednice koje ne predstavljaju prijetnju fizičkoj sigurnosti drugih ljudi samo je po sebi prilično ekstremno. Mislim da trenutna ruska vlast nije jako zabrinuta za prave ekstremiste jer ih drži pod kontrolom. Mislim da se puno više boji svake grupe koja izmiče njenoj kontroli. Budući da Jehovini svjedoci vjernost Bogu stavljaju ispred svega, mislim da trenutna vlast koristi etiketu ‘ekstremist’ kako bi kontrolirala tu vjersku zajednicu. Isto tako, mislim da Ruska pravoslavna crkva ima svoje prste u tome da kršćanske manjine koje propovijedaju svoju vjeru drži na distanci” (Prof. Ravitch, SAD).

  • “Zbog ruskog zakona i njegove primjene temeljnih su prava lišeni mnogi pojedinci i organizacije, naprimjer oni koji otvoreno govore svoje mišljenje. Čak i ako je neko mišljenje doista pogrešno, čovjek mora imati pravo izraziti ga. Zabrana može biti opravdana samo u rijetkim slučajevima, kada je ugrožen život drugih ljudi ili narušen javni red i mir. To nije slučaj s Jehovinim svjedocima” (Dr. Bremer, Njemačka).

Prema ruskom zakonu, vjernici mogu biti proglašeni ekstremistima ako tvrde da je njihova religija najbolja i jedina ispravna. Bi li to zaista trebao biti pravni temelj za određivanje ekstremizma?

  • “Ne bi. To je iracionalno i nerazumno te predstavlja kršenje odredbi o ljudskim pravima, koje se Rusija obvezala poštovati. U to spada 9. članak Europske konvencije o ljudskim pravima i 18. članak Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima” (Prof. Bowring, Velika Britanija).

  • Prof. Garrett Epps

    “Nipošto. Ne znam ni za jedno načelo međunarodnog zakona po kojem bi se ikoga moglo proglasiti ekstremistom jer vjeruje u ispravnost svoje religije” (Profesor Garrett Epps, profesor prava, Pravni fakultet pri Sveučilištu u Baltimoreu; dopisnik Vrhovnog suda za list The Atlantic, SAD).

  • “Prije svega, ta je ideja evidentno apsurdna. Da se taj zakon provodi nepristrano, u Rusiji bi sve religije bile zabranjene. Sve religije tvrde da zastupaju istinu i svi vjernici smatraju da je njihova religija prava. Da nije tako, zar postojanje religija ne bi bilo besmisleno? Ovaj zakon pravni je izgovor da se ruskoj državi dopusti diskriminacija vjerskih manjina, a poglavito Jehovinih svjedoka” (Dr. Baran, SAD).

  • “Mislim da svatko vjeruje da je njegova religija bolja od drugih. U suprotnom bi prešao u neku drugu. Jehovini svjedoci nesumnjivo vjeruju da jedino oni imaju istinu, ali i drugi oblici kršćanstva te druge vjere tvrde da su samo one u pravu. Uvjerenje osobe da je njena religija bolja od ostalih i da samo ona ima istinu treba prihvatiti kao izraz slobode vjeroispovijedi, što potvrđuje i Opća deklaracija o ljudskim pravima” (Dr. Chryssides, Velika Britanija).

  • “Šokantno je da stručnjaci mogu proglasiti ekstremističkim upravo ono što je osnova vjerske aktivnosti, temelj života bilo koje zajednice vjernika uvjerenih da samo oni imaju istinu. Svaka vjerska zajednica ima svoje tumačenje istine i, na temelju toga, svojih svetih knjiga. Naravno da je to ‘nepomirljivo s vjerovanjima drugih vjerskih zajednica’” (Dr. Lunkin, Rusija).

  • “Takvo je gledište nečuveno! Vjernici žive po nauku vjere koju su izabrali jer smatraju da je on istinit i bolji od nauka drugih vjera. Stavovi Rusije prave lakrdiju od svih religija” (Dr. Davis, SAD).

  • “Uz vrlo malo iznimki, sve su religije uvjerene da su njihova učenja o Bogu istinita. Nitko ne kaže: ‘Druga je religija bolja od naše’” (Dr. Bremer, Njemačka).

  • Dr. Aidar Sultanov

    “Smatram da je to retoričko pitanje i da ne treba odgovor. Naravno, svaki vjernik želi da se i drugi spase i da ne tumaraju u tami zavedeni pogrešnim idejama; upravo zbog toga vjernici ne odustaju od tvrdnje da je njihova religija prava” (Dr. Aidar Sultanov, pravni stručnjak i aktivist za ljudska prava, Rusija).

  • “Kao što sam rekao, ekstremizam nije pojam vezan uz sociologiju religije. Da bi se procijenilo ugrožava li neka vjerska zajednica javni red i sigurnost zemlje, mora se ispitati što ona radi, a ne što vjeruje. Ako svojim postupcima ne krši zakon, ne može je se osuditi. Vjerska zajednica ima pravo reći što smatra najboljim. Uostalom, i političari za sebe govore da su najbolji pa ih nitko zbog toga ne proglašava ekstremistima. U životu nisam sreo političara koji kaže da laže i da je njegova stranka lošija od ostalih. Svaka vjerska zajednica tvrdi da najtočnije tumači Sveto pismo. Vlasti se trebaju baviti protuzakonitim ili nasilnim postupcima koje bi neke skupine mogle počiniti ili koje već čine” (Dr. Dericquebourg, Belgija).

  • “Nove dopune zakona koje zabranjuju ispovijedanje vjere posve su nerazumne. To je svakome jasno. Ako se vjernicima brani da vjeruju kako je jedino njihova religija prava i da to na miran i obziran način govore drugima, onda je to ozbiljno ograničavanje slobode vjeroispovijedi” (Dr. Ferrari, Italija).

  • “To što netko govori da su njegova vjerska uvjerenja ispravna ili da je njegova religija najbolja samo po sebi nije dovoljno za optužbu o ekstremizmu. Većina religija temelji se na svojim tvrdnjama o tome što je istina, a to se često kosi s tvrdnjama drugih religija. No ta se oprečna poimanja istine mogu braniti u miru, ne narušavajući prava i slobode drugih i ne ugrožavajući javni red. Kad se ta suprotna mišljenja izražavaju bez prijetnji, poticanja na nasilje ili propagiranja ekstremnih oblika mržnje, ona tvore srž živog demokratskog društva. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima obvezuje države potpisnice da zabrane ‘zagovaranje (...) vjerske mržnje koja huška na diskriminaciju, netrpeljivost ili nasilje’, no to zagovaranje mržnje mora biti jako očito da bi se ta odredba primijenila. Osim toga, odluka neke države da poštuje tu obvezu može biti opravdana tek ako je u skladu s načelom razmjernosti i nužnosti. Velik dio dokaza o tome kako ruska vlast koristi zakone o ekstremizmu pokazuje da ona ne poklanja dovoljno pažnje načelu razmjernosti i nužnosti, a još manje pokušava shvatiti vjerska gledišta koja se etiketira kao ekstremistička” (Prof. Blitt, SAD).

  • “U pitanju nije samo sloboda vjeroispovijedi nego i sloboda govora. Prema ruskom zakonu o ekstremizmu, te bi se sankcije mogle koristiti protiv bilo koje vjerske zajednice koja je nepoželjna u očima političara ili vjerskih organizacija koje utječu na donošenje političkih odluka i koje žele ukloniti mrsku vjersku konkurenciju” (Dr. Ringvee, Estonija).

  • “Argument da je tvrdnja o ispravnosti i superiornosti nečije religije dokaz ekstremizma jasan je pokazatelj konfuzije koju izaziva ruski Zakon o suzbijanju ekstremizma. Najmanje jedna tradicionalna religija u Rusiji temelji se upravo na toj tvrdnji” (Sir Andrew Wood, Velika Britanija).

  • “Ruski zakon kaže da je čovjek kriv za govor mržnje ili nasilja već i ako zagovara svoju religiju i govori da je ona prava. No iz perspektive nacionalne sigurnosti, granicu treba povući tek kad vjernik ili grupa vjernika zagovaraju svoju vjeru na štetu drugih, drugim riječima kad govore da ih njihova religija potiče da ubijaju ljude druge vjere. Vlasti se vode pitanjem sigurnosti kad određuju gdje povući granicu. Što je poticanje na nasilje? To je kao da vičete ‘Požar! Požar!’ u kinu ili kao da neki vjerski vođa naredi nečije ubojstvo. No oni koje se prema ruskom zakonu okrivljuje ne postupaju na takav način” (Dr. Patterson, SAD).

  • “Ruski zakon krši ključnu međunarodnu odredbu o slobodi vjeroispovijedi ili vjerovanja time što nenasilno zagovaranje superiornosti neke religije prikazuje kao oblik ekstremizma. To je glavni razlog zašto Američko povjerenstvo o međunarodnoj slobodi vjeroispovijedi smatra da je taj zakon ‘velika prijetnja vjerskoj slobodi’. Osim toga, zakon zabranjuje ‘poticanje na vjerski razdor’, ali ta se odredba primjenjuje na prozelitizam vjerskih zajednica koje ne uživaju naklonost države, naprimjer Jehovinih svjedoka” (Gospođa Cosman, SAD).

  • “Zakonska odredba koja religiji zabranjuje tvrditi da ima istinu i da je bolja od drugih, što znači da ograničava forum internum i samu srž slobode vjerovanja, nipošto se ne može smatrati opravdanim” (Dr. Ventura, Italija).

  • Dr. Brian Grim

    “Sve vjerske zajednice tvrde da baš one imaju istinu, ali to samo po sebi nije opasno. Ustvari, većina religija tvrdi da isključivo one posjeduju istinu” (Dr. Brian Grim, predsjednik zaklade Religious Freedom & Business Foundation; gostujući profesor na londonskom Sveučilištu St. Mary’s; savjetnik zaklade Tony Blair Faith Foundation; suradnik na projektu za vjersku slobodu pri Sveučilištu Georgetown; suradnik na Institutu za kulturu, religiju i zbivanja u svijetu, Sveučilište u Bostonu, SAD).

  • “Sloboda vjeroispovijedi obuhvaća pravo vjernika da govore da je njihova religija prava, da je najbolja ili da jedina ima istinu. Iako to može smetati drugima, dokle god vjernici ne pokušavaju nametnuti svoja gledišta ili prisiljavati druge da ih prihvate, oni imaju pravo govoriti da su njihova vjerovanja istinita” (Dr. Carolyn Evans, dekanica, profesorska katedra Harrison Moore, Pravni fakultet u Melbourneu, suurednica časopisa Religion and International Law; suurednica časopisa Law and Religion in Historical and Theoretical Perspectives, Australija).

  • Dr. William Cavanaugh

    “Ako je ekstremizam govoriti da je nečija religija prava, onda bi većina vjernika trebala biti proglašena krivom za taj zločin”(Dr. William Cavanaugh, profesor katoličkih studija, Centar za katolicizam i međukulturnu teologiju, Sveučilište DePaul, SAD).

  • Dr. John Bernbaum

    “Zastupati ispravnost svojih vjerovanja nije znak vjerskog ekstremizma, nego predanosti svojim temeljnim vrijednostima. Ako te vrijednosti ne uključuju netrpeljivost prema drugim vjerskim uvjerenjima ili religijama, onda ih vlasti trebaju podupirati kao temeljno ljudsko pravo” (Dr. John Bernbaum, ravnatelj moskovskog Rusko-američkog instituta, SAD).

Što stručnjaci i znanstvenici misle o Jehovinim svjedocima kao građanima?

  • “Istraživala sam život Jehovinih svjedoka u nekoliko zemalja i došla do zaključka da su to miroljubivi i uzorni građani na koje se drugi mogu osloniti. Oni poštuju druge religije, a istovremeno marljivo rade na tome da osiguraju svoje pravo da vjeruju i nesmetano ispovijedaju svoja vjerska uvjerenja. Sve što čine, naročito u pravnom smislu, itekako je doprinijelo slobodi vjeroispovijedi i vjerovanja pojedinaca i mnogih drugih manjih, ali i velikih religija” (Dr. Effie Fokas, utemeljiteljica (2008-2012), stručni forum o religiji, suradnica istraživačkog centra Hellenic Observatory, Ekonomski fakultet u Londonu; suradnik udruženja Marie Curie, “Pluralizam i sloboda vjeroispovijedi u pravoslavnim zemljama Europe”, institut ELIAMEP, Grčka

  • “Jehovine svjedoke nisam upoznala samo izučavajući njihovu povijest, učenja i običaje nego i u svom svakodnevnom životu. Oni su moji susjedi, poznanici i kolege. U krugovima u kojima se ja krećem oni su na dosta dobrom glasu. Uvijek poštuju zakon. Dobro se slažu s drugim ljudima, bez obzira na to kakvi su njihovi politički nazori ili vjerska opredjeljenja. Nisu ograničeni samo na interese i potrebe članova svoje vjerske zajednice. Jehovini svjedoci ne sudjeluju u političkom životu zemlje i rezervirani su kad je riječ o iznošenju mišljenja o vlastima i njihovom procjenjivanju, ali kao građani nisu ravnodušni prema događajima u svojoj zemlji. Vjerujem da daju jako velik doprinos napretku društva, čine ga boljim i stabilnijim jer zagovaraju tradicionalne univerzalne kršćanske vrijednosti. Oni imaju dobre obitelji, vjerni su bračni partneri; vole svoje roditelje i odgovorno izvršavaju svoju ulogu u odgoju djece” (Dr. Filipovič, Ukrajina).

  • “Jehovini svjedoci u Velikoj Britaniji koje ja poznajem doprinose boljitku društva tako što pošteno rade svoj posao i ne izbjegavaju poreze, nego ih uredno plaćaju. Poslušnost zakonima za njih je vjerska obaveza, osim u manjem broju slučajeva kad se to kosi s njihovim shvaćanjem Božjeg zakona” (Dr. Chryssides, Velika Britanija).

  • “Kao izučavatelj religija istraživala sam različite vjere. Znam da Jehovini svjedoci nisu agresivni, nego su pacifisti. Članovi te vjerske zajednice poštuju načelo da ne raspravljaju o politici niti sudjeluju u njoj te se nikada ne miješaju u državna pitanja. Međutim, oni doprinose napretku društva jer pošteno obavljaju svoje poslove u raznim firmama i organizacijama, plaćaju poreze i tako podupiru državu te pomažu svojim sugrađanima kad god zatreba, naprimjer nakon neke prirodne katastrofe ili nemira” (Dr. Elbakjan, Rusija).

  • “Tijekom godina upoznao sam mnogo Jehovinih svjedoka, a jedna od mojih najboljih studentica, koja je magistrirala ljudska prava, bila je Jehovin svjedok. Napisala je izvrsnu disertaciju o slobodi vjeroispovijedi u Rusiji. Iz vlastitog iskustva mogu reći da su Jehovini svjedoci oličenje ljubaznosti i lijepog ponašanja te da se ne vrijeđaju zato što se ne slažem s njihovim vjerovanjima” (Prof. Bowring, Velika Britanija).

  • Gosp. Bruno Segre

    “Branio sam mnoge Jehovine svjedoke posljednjih 60 godina i iz osobnog iskustva mogu reći da sam ih, premda ne dijelim njihova gledišta o Bibliji, uvijek smatrao ljudima koje krase nadasve visoka moralna mjerila, nepopustljiva vjera i miroljubivost” (Gospodin Bruno Segre, odvjetnik; novinar, glavni urednik časopisa L’INCONTRO; počasni predsjednik Torinskog vijeća institucionalnih laika; počasni predsjednik Državnog udruženja slobodne misli “Giordano Bruno”, Italija).

  • “Nekoliko sam godina bio promatrač u skupštinama Jehovinih svjedoka jer sam o njima pisao doktorsku disertaciju te članke u znanstvenim časopisima. Mogu reći da su oni dobri i pošteni građani svoje zemlje. Ne miješaju se u politička zbivanja u svojoj zemlji, ali plaćaju poreze. Ponekad svoj doprinos društvu daju volonterski radeći kao vatrogasci ili pak pomažu žrtvama prirodnih katastrofa, naprimjer pomagali su tijekom poplava u Orangeu i Bollèneu u Francuskoj, s tim da među ljudima kojima su pomagali nisu tražili nove učenike. Naprosto su željeli pomoći postradalima. Jehovini svjedoci podupiru istraživanja vezana uz alternative transfuziji krvi. Ta istraživanja koriste i onima koji ne pripadaju njihovoj vjerskoj zajednici” (Dr. Dericquebourg, Belgija).

  • “Jehovini svjedoci na glasu su kao savjesni i uzorni građani” (Dr. Knox, Velika Britanija).

  • “Najiskrenije poštujem Jehovine svjedoke. Oni su pouzdani, miroljubivi, vjerni i ozbiljno pristupaju štovanju Boga. Znam da neki direktori i šefovi zapošljavaju baš Jehovine svjedoke zbog njihovog poštenja i dobrih radnih navika” (Dr. Davis, SAD).

  • “Kad razmislim o tome u kakvoj se situaciji nalaze Jehovini svjedoci u Estoniji, vidim da se stav javnosti izrazito promijenio posljednjih desetljeća te da više o njima ne postoje negativni stereotipi. U sekularnom društvu s puno religija na Jehovine svjedoke gleda se kao na pripadnike bilo koje druge vjere” (Dr. Ringvee, Estonija).

  • “Jehovini svjedoci miroljubivi su članovi društva u kojem žive” (Prof. Clark, SAD).

  • “Nažalost, progon Jehovinih svjedoka temelji se na vrlo primitivnoj, prizemnoj logici: Ne voli ih određeni sloj društva koji obično ne zna ništa o njihovim učenjima ni običajima. Pa ipak, mnogobrojne premetačine, istrage i zapljene njihovih knjiga i časopisa, koji su potom proglašeni ekstremističkima, nisu dokazali da Jehovini svjedoci u Rusiji krše zakon” (Dr. Lunkin, Rusija).

  • “Oni koji nisu imali priliku puno kontaktirati s Jehovinim svjedocima možda ih poznaju jedino po tome što propovijedaju od vrata do vrata, a to, budimo iskreni, nekad zna biti dosadno. Uvijek podsjetim ljude da je pravo Jehovinih svjedoka da kucaju na naša vrata dio života u demokratskom društvu. Dugujemo zahvalnost Jehovinim svjedocima što zakonski brane svoja prava na sudovima jer time dodatno štite slobodu govora” (Dr. Baran, SAD).

  • “Prvenstveno sam upoznat s Jehovinim svjedocima u Sjedinjenim Američkim Državama, a oni su itekako doprinijeli napretku društva. Zapravo su uvelike doprinijeli našem razumijevanju Prvog amandmana jer su se borili za građanska prava u glasovitim slučajevima, naprimjer u slučaju Barnette. Tko zna, možda se Rusija boji baš te povijesti koja je iznjedrila veća građanska prava” (Prof. Ravitch, SAD).

  • “Istražujući američku povijest prava, uvidio sam kako su značajan doprinos Jehovini svjedoci dali zaštiti građanskih sloboda, što je u skladu s američkim Ustavom. Njihova nesalomljiva odlučnost da ispovijedaju svoju vjeru dovela je do veće zaštite prava zajamčenih Prvim amandmanom, i to svim državljanima SAD-a. Jehovini svjedoci su na slične načine dali svoj doprinos i u drugim zemljama, a to nije koristilo samo njima samima nego i pripadnicima mnogih drugih religija” (Dr. Peters, SAD).

  • Dr. Ain Riistan

    “U mojoj zemlji, Estoniji, Jehovini svjedoci slove kao uzorni građani. Oni na pozitivan način utječu na društvo i plaćaju poreze. Pripadaju sloju društva koji poštuje zakon. Ne idu u vojsku, ali budući da postoji mogućnost civilne službe (rad u školama, bolnicama itd.), oni na taj način izvršavaju svoju dužnost prema državi” (Dr. Ain Riistan, profesor Novog zavjeta, Fakultet teologije i religijskih studija, Sveučiliše u Tartuu; docent teologije slobodnih crkvi i povijesti religija, Teološki internat u Tartuu, Estonija).

  • “U prijateljskim sam odnosima s nekoliko Jehovinih svjedoka iz Grčke. Moji bivši susjedi iz Soluna, gdje sam prije živio, bili su Jehovini svjedoci. Kamo god odem, iz principa se bunim protiv nepravednog progona Jehovinih svjedoka zato što su oni iskreni kršćani, marljivi ljudi i lojalni građani” (Dr. Groen, Austrija).

  • “Iz svog ograničenog iskustva s Jehovinim svjedocima, ponajprije u Španjolskoj, vidim da su oni dobri, pouzdani i pošteni ljudi te da se beskompromisno drže svojih učenja, što ne mora biti ništa loše ako možete racionalno diskutirati o njima” (Dr. Martínez-Torrón, Španjolska).

  • “Ljudi snažne vjere, kao što su Jehovini svjedoci, konstruktivni su građani zemlje u kojoj žive. Te se vjerske zajednice ne treba bojati. Diskriminacija Jehovinih svjedoka potpuno je neopravdana” (Dr. Bernbaum, SAD).

  • “Divim se Jehovinim svjedocima jer se uzdržavaju od nasilja te se klone idolatrije u obliku nacionalizma i štovanja zastave” (Dr. Cavanaugh, SAD).

  • “Kad razmislim o njemačkom društvu, nikad ih nisam smatrao drugačijima od ostalih ljudi. Oni su normalni ljudi i odani građani koji ni po čemu ne odskaču od ostalih” (Dr. Bremer, Njemačka).

  • “Neopravdano i pretjerano miješanje u živote Jehovinih svjedoka u Rusiji izrazito je neutemeljeno. Jehovini svjedoci u Europi i širom svijeta poznati su kao miroljubiva zajednica, koja se zalaže za opće dobro. Kao što potvrđuju nezavisna istraživanja na području povijesti i sociologije, Jehovini svjedoci s pravom su na dobrom glasu jer svoje članove uče da poštuju zakon, klone se nasilja, budu uzorni građani te da na mnoge različite načine doprinose napretku, povezanosti i blagostanju društva. Njihova je sloboda vrlo važna za borbu protiv ekstremizma u Rusiji i izvan nje” (Dr. Ventura, Italija).

Kontakt:

Međunarodni: David Semonian, Služba za odnose s javnošću, tel: +1 718 560 5000

Rusija: Jaroslav Sivulskij, tel: +7 812 702 2691