RIM: U petak 24. studenoga 2017. liječnici, bioetičari i pravnici okupili su se na Sveučilištu u Padovi, koje je među najstarijim sveučilištima u Italiji. Ondje je održana konferencija o kontroliranoj uporabi krvi pod naslovom “Kad odrasli pacijenti odbijaju transfuziju krvi: Koje su metode liječenja dostupne?” Konferencija je održana pod pokroviteljstvom više od 25 talijanskih znanstvenih društava i udruženja te talijanskog Ministarstva zdravstva.

Transfuzija krvi općenito se smatra bezopasnom i vjeruje se da jedino ona može spasiti život pacijentu podvrgnutom složenoj operaciji ili liječenju. No to su gledište osporili mnogi predavači. Jedan od njih, dr. Luca Weltert, kardiotorakalni kirurg u bolnici European Hospital u Rimu, rekao je: “Danas smo mogli čuti da transfuzija može biti štetna i da je u mnogim slučajevima nepotrebna.”

Dr. Weltert i drugi liječnici koji su sudjelovali na konferenciji do tog su zaključka došli na temelju svog iskustva te dokaza zabilježenih u znanstvenim studijama koje ističu povezanost transfuzije krvi i veće stope smrtnosti, obolijevanja, dužeg bolničkog liječenja i drugih ozbiljnih zdravstvenih rizika koji prijete osobama koje dobiju transfuziju. a

Ti znanstveni dokazi te visoka cijena transfuzije krvi potaknuli su Svjetsku zdravstvenu organizaciju da 2010. ukaže na potrebu za pristupom PBM (patient blood management). Riječ je multidisciplinarnom i multimodalnom pristupu brige za pacijenta u kojem se posebna pažnja pridaje zdravlju i sigurnosti pacijenta, kojim se želi postići bolji ishod operacija te znatno smanjiti uporaba transfuzije krvi. Svjetska zdravstvena organizacija u svom je zaključku potaknula sve 193 države članice Ujedinjenih naroda da usvoje strategije PBM-a.

Profesorica Stefania Vaglio, predstojnica Zavoda za transfuzijsku medicinu Sveučilišne bolnice Sant’Andrea u Rimu, dosta je govorila o novostima koje donosi primjena PBM-a te rekla da je zdravstvena skrb prije ovisila o krvi davatelja, a sada se to “potpuno promijenilo jer težište više nije na krvi davatelja, nego na pacijentovoj vlastitoj krvi”. Jedan od ciljeva PBM-a jest “smanjiti gubitak krvi koliko je to god moguće tako da pacijent bude u središtu postupka, (...) da se liječenju obrati veća pažnja i da se čini sve što je moguće kako bi se ostvario taj cilj”. Profesorica Vaglio također je objasnila da tehnike očuvanja pacijentove vlastite krvi “vode do kvalitetnijeg liječenja”.

Dr. Tommaso Campagnaro, specijalist opće kirurgije u Sveučilišnoj bolnici u Veroni, potvrdio je da izbjegavanje transfuzije krvi donosi mnoge koristi. Na temelju analize podataka koji sežu sve do 1990-ih, a odnose se na pacijente podvrgnute složenim abdominalnim kirurškim zahvatima, došao je do sljedećeg zaključka: “Pacijenti koji nisu dobili transfuziju imali su manje komplikacija i manju stopu smrtnosti od onih koji su je dobili.”

Dr. Campagnaro i još neki predavači javno su zahvalili Jehovinim svjedocima jer su liječnici na njihov poticaj razvili alternative transfuziji krvi. Anna Aprile, izvanredna profesorica medicinskog prava na Sveučilištu u Padovi, rekla je: “Hvala Jehovinim svjedocima, koji su otvorili pitanje o pravu na odbijanje transfuzije i tako pomogli svima da razmisle o tom problemu i uhvate se u koštac s prevelikim korištenjem krvi.”

Na konferenciji u Padovi govore su iznijeli stručnjaci iz raznih grana medicine, naprimjer anesteziologije, kardiologije, ginekologije, hematologije, onkologije i ortopedije. Govori su vodili do sljedećeg zaključka: Medicinske ustanove i organizacije, zakonodavci i javnost trebaju otvorena uma pristupiti strategijama PBM-a, i to u svjetlu sve većeg broja objavljenih podataka i iskustava stručnjaka.

Dr. Weltert je rekao: “U suvremenom kirurškom liječenju operacija disekcije aorte najzahtjevnija je operacija na ljudskom tijelu. (...) Ako nju možemo obaviti bez krvi, onda možemo i sve drugo.”