Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Jehovini svjedoci

hrvatski

Dvorana u Brjanki, Luganska oblast, koja je Jehovinim svjedocima oduzeta 26. ožujka 2015.

13. PROSINCA 2016.
UKRAJINA

Na istoku Ukrajine još se uvijek gazi sloboda vjeroispovijedi

Ljudi koji žive na istoku Ukrajine svakodnevno se suočavaju sa situacijama koje izazivaju osjećaj straha i neizvjesnosti te im otežavaju život. I Jehovini svjedoci koji žive u tom dijelu Ukrajine itekako osjećaju posljedice sukoba. Nije riječ samo o nesigurnosti nego i o vjerskoj diskriminaciji koja svakim danom uzima sve više maha. Naoružane skupine zauzele su neke dvorane Jehovinih svjedoka. Jehovinim svjedocima rekli su da je Pravoslavna crkva jedina religija koja smije postojati na istoku Ukrajine i da namjeravaju “istrijebiti Jehovine svjedoke”.

Oduzimanje dvorana Jehovinih svjedoka

U razdoblju od lipnja 2014. do studenoga 2016. skupine naoružanih muškaraca nasilno su zauzele 18 dvorana Jehovinih svjedoka te ih koristile za svoje potrebe. Većina dvorana oduzeta je tijekom 2014, kad su sukobi bili na vrhuncu, no s nekim dvoranama to se dogodilo relativno nedavno.

Uništena dvorana Jehovinih svjedoka u Gorlovki (Simferopoljska 9)

Dana 22. srpnja 2016. u jutarnjim satima Jehovini svjedoci u Gorlovki okupili su se u dvorani na adresi Vitčiznijana 105A, a onda su na njihov sastanak upali naoružani ljudi i naredili im da istog trena odu iz dvorane. Nakon toga su isprevrtali dvoranu i odnijeli sav namještaj i ostalu opremu. U toj dvorani već se odigrao isti scenarij 29. studenoga 2014, ali naoružana skupina brzo je napustila objekt. Jehovini svjedoci ondje su počeli opet održavati svoje vjerske sastanke sve dok 22. srpnja 2016. ponovno nisu bili istjerani iz svoje dvorane.

Tri dana kasnije naoružana skupina upala je u još jednu dvoranu u Gorlovki, ovaj put na adresi Simferopoljska 9. Pripadnici te skupine uzeli su sve iz dvorane, čak i radijatore, te srušili ogradu oko nje. Skupštine koje su nekad održavale sastanke u toj dvorani morale su za to pronaći neko drugo mjesto.

I dalje održavaju vjerske sastanke

Neke skupštine Jehovinih svjedoka koje su bile istjerane iz svoje dvorane sada sastanke održavaju u malim grupama kako ne bi privlačile pažnju na sebe. Drugi Jehovini svjedoci putuju na sastanke koji se održavaju izvan zone pogođene sukobima iako je prijevoz skup i često nije adekvatan. Oni koji zbog svoje dobi ili lošeg zdravlja ne mogu putovati slušaju sastanke telefonom.

Jehovini svjedoci na istoku Ukrajine očito moraju uložiti dosta truda da bi se sastajali sa svojim suvjernicima. No to nije sve. Oni imaju i drugih problema, naprimjer moraju se nositi s neprijateljstvom ljudi iz njihove okoline. Ilija Kobel, glasnogovornik Jehovinih svjedoka u Ukrajini, kaže: “Jehovini svjedoci, kao i svi ostali ljudi koji žive u blizini tampon zone, emocionalno su iscrpljeni zbog česte pucnjave i eksplozija. Nalaze se u ekonomskim problemima jer cijene divljaju, a oni imaju male prihode. No unatoč svemu tome Jehovini svjedoci i dalje se sastaju sa svojim suvjernicima.”

Neke dvorane vraćene su Jehovinim svjedocima

Jehovini svjedoci sretni su što opet mogu koristiti šest dvorana koje su im prije bile oduzete. Ti su objekti bili oštećeni, ali pripadnici te vjerske zajednice izvršili su potrebne popravke kako bi ponovno bili prikladni za održavanje vjerskih sastanaka. Sedma dvorana koja je Jehovinim svjedocima bila nasilno oduzeta toliko je oštećena da se više ne može koristiti.

Jedna skupština u Luganskoj oblasti svoju je dvoranu morala napustiti u rujnu 2014. i mogla ju je ponovno koristiti tek godinu dana nakon toga. Anatolij Danko, jedan od starješina u toj skupštini, ispričao je kako su se on i njegovi suvjernici osjećali tijekom tog razdoblja. On kaže: “U takvim trenucima skupština vam postane poput obitelji. Nakon što smo dugo bili razdvojeni, imali smo osjećaj da smo se vratili kući.”

Nisu stali ni na čiju stranu

Jehovini svjedoci u cijelom su svijetu poznati po političkoj neutralnosti. Oni ni u jednom sukobu ne zauzimaju strane. Tako postupaju i pripadnici te vjerske zajednice koji žive na istoku Ukrajine. Oni s nadom očekuju vrijeme kad će njihove obitelji i njihovi bližnji živjeti u miru te moći slobodno štovati svog Boga.