Dana 24. svibnja 2016. Europski sud za ljudska prava donio je odluku kojom je podržao slobodu vjeroispovijedi vjerskih manjina u Turskoj. Odluka se ticala stroge primjene turskih urbanističkih propisa koja Jehovinim svjedocima onemogućuje da svoje dvorane u kojima održavaju vjerske sastanke registriraju kao objekte namijenjene bogoslužju.

Europski sud utvrdio je da se prema turskim urbanističkim propisima veća zdanja mogu registrirati kao objekti namijenjeni bogoslužju, ali to nije slučaj s objektima koje koriste manje vjerske zajednice. Time je Turska ograničila slobodu vjeroispovijedi Jehovinim svjedocima i prekršila 9. članak Europske konvencije o ljudskim pravima. * U presudi stoji da su vlasti pod krinkom poštivanja urbanističkih propisa “vjerskim manjinama, među njima i Jehovinim svjedocima, nametnule krute zahtjeve, koji se mogu izjednačiti sa zabranama”.

Urbanistički propisi ne idu na ruku vjerskim manjinama

Jehovini svjedoci u Turskoj zakonski su priznati kao vjerska zajednica. Oni već godinama, u skladu s urbanističkim propisima, pokušavaju registrirati svoje dvorane kao objekte namijenjene bogoslužju. No turske im vlasti to uporno ne dopuštaju.

Budući da Jehovini svjedoci nisu adekvatno registrirali svoje dvorane (kojih u Turskoj ima 25), postoji realna mogućnost da vlasti zatvore i zapečate te objekte. Vlasti su od kolovoza 2003. već nekoliko puta zatvorile i zapečatile dvorane Jehovinih svjedoka u gradovima Mersinu i Akçayu. Vlasti okruga Karşıyake u pokrajini İzmiru odbile su registrirati dvoranu Jehovinih svjedoka kao objekt namijenjen bogoslužju. Odluka Europskog suda od 24. svibnja tiče se dvorana Jehovinih svjedoka u Mersinu i İzmiru.

Prije 2003. turski urbanistički propisi regulirali su gradnju džamija. U njima nije bilo govora o objektima drugih vjerskih zajednica. Tijekom tog vremena lokalne su vlasti prešutno dopuštale Jehovinim svjedocima da svoje sastanke održavaju u privatnim kućama. No Turska je 2003. izmijenila odredbu 3194 svog Urbanističkog zakona kako bi ga uskladila s europskim standardom koji zabranjuje diskriminaciju vjerskih zajednica i štiti slobodu vjeroispovijedi. Između ostaloga, riječ “džamija” zamijenjena je izrazom “objekt namijenjen bogoslužju”, a lokalnim je vlastima naloženo da osiguraju zemljišta za vjerske objekte.

Teoretski govoreći, izmjene zakona trebale su omogućiti da i manje vjerske organizacije, koje nisu dio islamske zajednice, dobiju pravo da grade i posjeduju objekte namijenjene bogoslužju. No urbanističkim propisima određeno je da minimalna površina objekta odgovara prostoru u koji se može smjestiti jako velik broj vjernika te da objekt nalikuje džamiji.

Prestroga primjena zakona

Lokalne vlasti nisu predvidjele zemljišta za gradnju manjih objekata namijenjenih bogoslužju te Jehovinim svjedocima uporno odbijaju zahtjeve za izmjenu zakona. Zbog toga su Jehovini svjedoci uložili žalbe, no visoki sudovi i upravna tijela prestrogo primjenjuju urbanističke propise i odbijaju registrirati dvorane Jehovinih svjedoka kao objekte namijenjene bogoslužju.

U Mersinu i Akçayu lokalne su vlasti strogo primijenile novi zakon i zatvorile tamošnje dvorane Jehovinih svjedoka zato što nisu registrirane kao objekti namijenjeni bogoslužju. Kad su Jehovini svjedoci tražili neko alternativno rješenje, vlasti su im rekle da im ne mogu pomoći.

Ta paradoksalna situacija očita je diljem Turske. Jehovinim svjedocima i drugim ne-islamskim vjerskim zajednicama s manjim brojem vjernika onemogućuje se registracija objekata koje oni koriste u vjerske svrhe. Vlasti u 27 gradova i mjesta širom Turske odbile su svih 46 zahtjeva Jehovinih svjedoka kojima su pokušali ishoditi zakonsku registraciju svojih dvorana. Osim toga, zakon ne dopušta skupštinama Jehovinih svjedoka izuzeće od određenih plaćanja na koje registrirani objekti namijenjeni bogoslužju imaju pravo, naprimjer izuzeće od plaćanja poreza te struje i komunalnih usluga.

Jehovini svjedoci traže pomoć Europskog suda

Prije nego što su uložili žalbu Europskom sudu za ljudska prava, Jehovini svjedoci iscrpili su sve pravne mogućnosti koje su im se pružale u Turskoj. Državno vijeće, najviši upravni sud u Turskoj, nikad nije udovoljilo zahtjevu koji su Jehovini svjedoci uložili kako bi svoje dvorane zakonski registrirali kao objekte namijenjene bogoslužju. Naprotiv, čak je poništilo odluku prvostupanjskog suda koja je išla u prilog Jehovinim svjedocima.

Zato su Jehovini svjedoci uložili dvije žalbe Europskom sudu (jednu 2010, a drugu 2012) u kojima traže da Sud razmotri je li Turska prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima. U skladu s već postojećim presedanima, Europski sud istaknuo je koliko je važno da se urbanističkim propisima dopusti manjim vjerskim zajednicama da imaju objekte namijenjene bogoslužju.

Europski sud za ljudska prava izjavio je da “manje vjerske zajednice, kao što su Jehovini svjedoci, teško mogu zadovoljiti uvjete spornih propisa te zbog toga ne mogu dobiti adekvatne objekte namijenjene bogoslužju”. Sud je zaključio: “Turski sudovi nisu uzeli u obzir specifične potrebe manjih vjerskih zajednica. (...) Budući da imaju relativno mali broj vjernika, Jehovini svjedoci ne trebaju objekt specifičnog izgleda. Dovoljna im je jednostavna prostorija u kojoj će održavati svoje vjerske sastanke i poučavati se svojim vjerovanjima.”

Odluka Europskog suda potvrdila je da je Turska ograničila vjersku slobodu Jehovinih svjedoka jer ne želi registrirati njihove dvorane kao objekte namijenjene bogoslužju. Ahmet Yorulmaz, predsjednik Udruženja Jehovinih svjedoka u Turskoj, rekao je: “Sretni smo što je Europski sud donio ovakvu odluku. Nadamo se da će nam turska vlada sada omogućiti da svoje dvorane registriramo kao objekte namijenjene bogoslužju i da će lokalnim vlastima naložiti da nam u skladu s urbanističkim propisima omoguće da dobijemo adekvatne vjerske objekte. Poštivanjem odluke Europskog suda Turska će napraviti još jedan korak k potpunoj zaštiti slobode vjeroispovijedi.”

Hoće li Turska stati na kraj vjerskoj diskriminaciji?

Pravni status Jehovinih svjedoka u Turskoj posljednjih se desetak godina poboljšao. Godine 2007. turske vlasti registrirale su vjersku zajednicu Jehovinih svjedoka * nakon što su to odbijale učiniti više od 70 godina.

Jehovini svjedoci u Turskoj zahvalni su što su vlasti poduzele određene korake kako bi svojim građanima zajamčile slobodu vjeroispovijedi. Nadaju se da će najnovija odluka Europskog suda za ljudska prava potaknuti Tursku da podrži slobodu vjeroispovijedi, koju jamči i turski Ustav i međunarodno pravo. Jehovini svjedoci iskreno se nadaju da će Turska postupiti u skladu s odlukom Europskog suda te da će njihovih 25 dvorana registrirati kao objekte namijenjene bogoslužju. Tako bi oni i u budućnosti mogli doći do više dvorana koje će koristiti za svoje vjerske sastanke.

^ odl. 3 Članak 9 nosi naslov “Sloboda misli, savjesti i vjere”.

^ odl. 19 Udruženje Jehovinih svjedoka u Turskoj registrirano je 31. srpnja 2007.