Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Jehovini svjedoci

hrvatski

5. STUDENOGA 2014.
KIRGISTAN

Kirgistanski Vrhovni sud podržao slobodu vjeroispovijedi

Kirgistanski Vrhovni sud podržao slobodu vjeroispovijedi

Četvrti rujna 2014. vrlo je značajan dan za Jehovine svjedoke u Kirgistanu i sve ostale građane te zemlje koji cijene slobodu vjeroispovijedi. Tog je dana Ustavno vijeće Vrhovnog suda Republike Kirgistana ustvrdilo da su određeni dijelovi Zakona o vjerskim zajednicama (2008) * neustavni. U odluci Suda stajalo je da Jehovini svjedoci imaju pravo slobodno ispovijedati svoju vjeru u južnom dijelu Kirgistana, gdje im se tijekom protekle četiri godine stalno uskraćuju zakonska prava.

Jehovini svjedoci u Kirgistanu zakonski su registrirani 1998. i u cijeloj su zemlji uživali određenu mjeru vjerske slobode. No otkad je 2008. donesen Zakon o vjerskim zajednicama, policija na jugu Kirgistana opetovano je upadala na vjerska okupljanja Jehovinih svjedoka. Zašto je to radila? Zato što je djelovanje Jehovinih svjedoka u tom dijelu Kirgistana smatrala protuzakonitim budući da nisu registrirali lokalna pravna tijela. Osim toga, Državno povjerenstvo za vjerska pitanja pogrešno je primjenjivalo neke odredbe Zakona o vjerskim zajednicama (2008) kako bi u južnom dijelu Kirgistana spriječilo zakonsku registraciju Jehovinih svjedoka. Odlukom Vrhovnog suda od 4. rujna uklonjene su te pravne zapreke.

Zanimljiv razvoj događaja

Zakon o vjerskim zajednicama (2008) zabranjuje “djelovanje vjerske zajednice” ako ta zajednica nije registrirana (članak 8(2)). Državno povjerenstvo za vjerska pitanja iskoristilo je tu odredbu kako bi zabranilo djelovanje Jehovinih svjedoka u desetak kirgistanskih gradova u kojima ta vjerska zajednica nema zakonski registrirano pravno tijelo. Da bi se svako lokalno pravno tijelo registriralo, gradskom vijeću treba predati ovjereni popis s imenima 200 osnivača (članak 10(2)). Tek nakon što gradsko vijeće odobri taj popis, Državnom povjerenstvu za vjerska pitanja može se podnijeti zahtjev za registraciju. To je Jehovine svjedoke dovelo u nezavidan položaj — da bi legalizirali svoja vjerska okupljanja, morali su se, prema zahtjevu Državnog povjerenstva za vjerska pitanja, registrirati u svakom pojedinom gradu, ali to nisu mogli ostvariti jer gradska vijeća nisu odobravala popise njihovih osnivača. Dakle, Jehovini svjedoci nikako nisu mogli ispuniti zakonske uvjete za registraciju. To je Državnom povjerenstvu za vjerska pitanja i lokalnim vlastima poslužilo kao izgovor pod kojim su ometali djelovanje Jehovinih svjedoka. Zbog tih problema Jehovini svjedoci žalili su se Ustavnom vijeću Vrhovnog suda tražeći izmjenu spornih zakonskih odredbi.

Ustavno vijeće Vrhovnog suda u svojoj je odluci navelo da su “sve vjerske zajednice pred zakonom jednake te da se ni prema jednoj osobi ili skupini osoba koja pripada određenoj vjerskoj zajednici ne smije postupati pristrano u usporedbi s pripadnicima drugih vjerskih zajednica”. Sud je zaključio da članak 10(2) — kojim je određeno da gradska vijeća odobravaju popis osnivača vjerskih zajednica — nije u skladu s kirgistanskim Ustavom. Nadalje Sud je utvrdio da se članak 8(2) tog istog zakona pogrešno primjenjuje. Naime, pravo na slobodu vjeroispovijedi jamči da sve vjerske zajednice mogu slobodno ispovijedati vjeru u cijelom Kirgistanu ako je to navedeno u njihovom statutu. A u statutu Vjerske zajednice Jehovinih svjedoka u Kirgistanu iz 1998. stoji da ta zajednica djeluje u cijeloj toj zemlji. Što zaključci Vrhovnog suda znače za Jehovine svjedoke u Kirgistanu? Oni jasno pokazuju da pripadnici te vjerske zajednice sada mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru u cijeloj zemlji.

Odluka koja je žrtvama nepravde olakšala život

Odluka Ustavnog vijeća Vrhovnog suda od 4. rujna 2014. oduševila je Jehovine svjedoke u južnom dijelu Kirgistana. Tu odluku naročito cijene Oksana Korjakina i njena majka Nadežda Sergjenko, koje žive u gradu Ošu. I jedna i druga bile su u kućnom pritvoru od ožujka 2013. zbog optužbi da su navodno počinile zločin dok su s drugima razgovarale o svojoj vjeri. Unatoč očitim dokazima njihove nevinosti Oksana i Nadežda optužene su da su iznudile novac trima starijim ženama.

U rujnu 2014. održano je suđenje u Gradskom sudu grada Oša, a 7. listopada 2014. Oksana i Nadežda oslobođene su optužbi. Sud je donio odluku da se njima dvjema treba platiti puna naknada zbog prijašnje nepravedne sudske presude, zatvaranja i kućnog pritvora. Sud je priznao da su te dvije Jehovine svjedokinje bile žrtve vjerskih predrasuda i diskriminacije te da su osuđene na temelju pogrešne tvrdnje da je djelovanje Jehovinih svjedoka u Ošu zabranjeno zato što ta vjerska zajednica nema registrirano pravno tijelo u tom gradu. U zaključnoj riječi Oksana i Nadežda osvrnule su se na odluku Ustavnog vijeća od 4. rujna kojom se legalizira djelovanje Jehovinih svjedoka u Ošu i cijelom Kirgistanu.

Oksana Korjakina i Nadežda Sergjenko

Poštivanje ljudskih prava — međunarodna obveza

Republika Kirgistan potpisala je Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i time se obvezala da će građanima svoje zemlje poštivati prava i temeljne slobode — slobodu vjeroispovijedi, slobodu okupljanja i slobodu izražavanja. Ustavno vijeće Vrhovnog suda Republike Kirgistana svojim je nedavnim odlukama podržalo slobodu vjeroispovijedi i tako pokazalo da nepokolebljivo podupire ljudska prava i temeljne slobode koje poštuje i međunarodna zajednica. Jehovini svjedoci u Kirgistanu, kojih ima gotovo 5 000, zahvalni su vlastima što su im omogućile slobodno ispovijedanje vjere. Jednako tako, oni cijene napor koji su državne institucije uložile kako bi obranile i podržale temeljne slobode koje su dragocjene svim građanima Kirgistana.

^ odl. 2 Puni naziv tog zakona glasi “Zakon Republike Kirgistana o slobodi vjeroispovijedi i vjerskim zajednicama u Republici Kirgistanu”.