Prije 20 godina eritrejske su vlasti uhitile trojicu mladića i zatvorile ih u kažnjenički logor Sawa, gdje se nalaze do današnjeg dana, i to u vrlo nehumanim uvjetima. Protiv njih nikad nije podignuta optužnica. Osim toga, nikad nisu dobili priliku da se brane na sudu. Zašto im se nanosi takva nepravda?

Paulos Eyasu, Negede Teklemariam i Isaac Mogos dospjeli su u zatvor zato što su uložili prigovor savjesti na služenje vojske. Zašto su to učinili? Zbog svojih snažnih vjerskih uvjerenja. Da su ti Jehovini svjedoci bili formalno optuženi zbog odbijanja služenja vojske, bila bi im izrečena točno određena zatvorska kazna, nakon čega bi se mogli vratiti kućama. Međutim, nije bilo tako. Njih su trojica u zatvoru provela cijelu mladost. Paulos sada ima 41 godinu, Negede 40, a Isaac 38. Lišeni su prilike da se skrase i osnuju obitelj, da olakšaju starost svojim roditeljima ili da odaberu vlastiti životni put. Lišeni su i prilike da štuju Boga u zajedništvu sa svojim suvjernicima.

Otkad su uhićeni, 24. rujna 1994, Paulos, Negede i Isaac pretrpjeli su mnoga zlostavljanja, čak i mučenje u logoru Sawa. No posljednjih je godina zlostavljanje prestalo, a oni su zbog svoje nepokolebljive odluke da ostanu dosljedni svojim vjerskim uvjerenjima na koncu zadobili poštovanje zatvorskih čuvara.

I drugi Jehovini svjedoci zatvoreni su u nehumanim uvjetima

Nigdje drugdje u svijetu Jehovini svjedoci ne podnose tako okrutan progon kao u Eritreji. U vrijeme pisanja ovog članka u eritrejskim zatvorima nalazi se 73 Jehovinih svjedoka. Među njima ima čak i žena, djece te ostarjelih. Mnogi od njih kaznu izdržavaju u surovim uvjetima u pustinji. Nemaju dovoljno hrane ni vode, a zatvorski čuvari s njima se ophode krajnje bešćutno. U zloglasnom logoru Sawa zatočeni su mnogi Jehovini svjedoci. Trojica od njih ondje su duže od deset godina. Međutim, niti jedan Jehovin svjedok zatvorsku kaznu ne izdržava tako dugo kao Paulos, Negede i Isaac.

Međunarodna zajednica traži od Eritreje da prekine vjerski progon

Međunarodna zajednica itekako je svjesna nepravednog i okrutnog postupanja eritrejskih vlasti prema Jehovinim svjedocima i drugim vjerskim manjinama.

  • Od 2004. američki State Department Eritreju svrstava među “zemlje čije vlasti zatvaraju oči pred kršenjem slobode vjeroispovijedi ili sudjeluju u takvom diskriminirajućem postupanju, koje se provodi sustavno, kontinuirano te krajnje brutalno”.

  • UN-ovo Vijeće za ljudska prava izrazilo je duboku zabrinutost zato što “eritrejske vlasti obespravljuju građane svoje zemlje”. Vijeće je od vlasti te zemlje zatražilo “da ubuduće poštuju slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi”, na koju svaki čovjek ima pravo.

  • U svom godišnjem izvješću za 2014. Američka komisija za promicanje slobode vjeroispovijedi u svijetu napisala je: “Sloboda vjeroispovijedi naročito je ugrožena (...) Jehovinim svjedocima.”

  • Nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch u svom je svjetskom izvješću za 2013. navela da eritrejske vlasti i dalje uhićuju, zatvaraju i muče pripadnike “nepriznatih” vjerskih zajednica te da su “Jehovini svjedoci osobito česta meta zlostavljanja”.

  • U prosincu 2005. Afrička komisija za ljudska prava usvojila je Rezoluciju o kršenju ljudskih prava u Eritreji. U njoj je pisalo da Eritreja treba “svim svojim građanima zajamčiti pravo na nepristrano suđenje, slobodu mišljenja i izražavanja te pravo na mirno okupljanje”.

Philip Brumley, pravni zastupnik Jehovinih svjedoka, govorio je u ime svih svojih suvjernika kad je rekao: “Iskreno se nadamo da će eritrejske vlasti pustiti iz zatvora sve zatočene Jehovine svjedoke, uključujući i trojicu muškaraca koji su lišeni slobode već 20 godina, i da će konačno prekinuti progon naših suvjernika.”