Kao što je ranije pisalo na stranici jw.org i u novinama The New York Times, Muzej vojne povijesti Bundeswehra u Dresdenu (Njemačka) ne želi predati arhivu sestre Annemarie Kusserow. Time taj muzej odbija ispoštovati njenu posljednju volju, koja je zapisana u njezinoj oporuci. No sada su pronađeni novi dokazi koji potvrđuju da ta arhiva pripada Jehovinim svjedocima, pa je naša organizacija podignula novu tužbu protiv muzeja.

Jehovini svjedoci su više od sedam godina pokušavali postići prijateljski sporazum s muzejom kako bi došli do te arhive, ali bezuspješno. Naša organizacija je zatim podignula sudsku tužbu. Nažalost, tužba je 2021. odbačena jer je, prema mišljenju suda, muzej kupio arhivu u dobroj vjeri.

Povijesno blago

Kad je imala 26 godina, Annemarie je počela brižljivo skupljati razne predmete i dokumente koji su bili povezani s Jehovinim svjedocima iz razdoblja holokausta. Čuvala ih je preko 65 godina, sve do svoje smrti 2005. godine. Ponekad se zbog toga čak našla u životnoj opasnosti. Ono što je ostavila u nasljeđe budućim naraštajima, a posebno svojim suvjernicima, na međunarodnom nivou prepoznato je kao povijesno blago.

Annemarie je skupljala tu arhivu jer je željela da što je moguće više ljudi – i oni koji jesu Jehovini svjedoci i oni koji to nisu – nauče nešto iz primjera članova njene obitelji koji su čitav svoj život vjerno služili Bogu. Da bi se pobrinula da se njena želja izvrši, arhivu je oporučno ostavila vjerskoj zajednici Jehovinih svjedoka. No njena oporuka još nije ispoštovana.

Annemarie je zajedno sa svoja dva brata i dvije sestre bila intervjuirana u britanskom dokumentarcu Ljubičasti trokuti, koji je objavljen 1991. U tom je filmu na primjeru obitelji Kusserow prikazano kako je nacistički režim progonio Jehovine svjedoke jer su odbijali odreći se svoje vjere i zakleti se na vjernost Hitleru. U tom dokumentarnom filmu Annemarie pokazuje dragocjene dokumente i fotografije koje je prikupila.

U intervjuu koji je dala kratko prije svoje smrti Annemarie se prisjetila kako ju je jednom prilikom Gestapo uhitio u njenom stanu. Tada je skoro ostala bez najvažnijih dokumenata iz svoje arhive. Ispričala je: “Imala sam jedan kofer koji je stajao u hodniku. Ispod njega su bila pisma i svi ostali dokumenti.” Taj veliki kofer napunila je jabukama, u nadi da zbog toga gestapovci neće gledati što se nalazi ispod njega. Za slučaj da joj taj plan propadne, računala je s tim da će barem imati što jesti u zatvoru. Ali nasreću, njen plan je uspio.

Neovlaštena prodaja

Ubrzo nakon što je Annemarie umrla, arhiva je nestala iz njene kuće. Kasnije se ispostavilo da je jedan od njezine braće, koji više nije bio povezan s Jehovinim svjedocima, prodao tu arhivu muzeju. Annemarie nikad nije ovlastila svog brata da učini tako nešto. On je u međuvremenu umro.

Preostali članovi obitelji Kusserow, koji jako dobro znaju što stoji u oporuci koju je sastavila Annemarie, bili su šokirani kad je sud odlučio da muzej može zadržati arhivu. Otada su članovi njene obitelji, prijatelji i drugi Jehovini svjedoci koji su bili progonjeni za vrijeme nacističkog režima napisali na stotine pisama muzeju i Ministarstvu obrane, pod čijom je nadležnošću taj muzej, zahtijevajući da se ta arhiva preda Jehovinim svjedocima, kao što je Annemarie i željela.

Jedinstvena muzejska građa

Jedan od najvažnijih dokumenata u toj arhivi je oproštajno pismo Annemarijinog brata Wilhelma, koji je svoje posljednje riječi napisao 26. travnja 1940. Budući da je bio Jehovin svjedok, on je odbio služiti vojsku. Uložio je prigovor savjesti i nacisti su ga zbog toga osudili na smrt.

U njegovom pismu piše: “Dragi roditelji, braćo i sestre! Svi vi znate koliko mi značite. Sjetim se toga svaki put kad pogledam našu obiteljsku fotografiju. Bili smo tako složna obitelj. Ali više od svega moramo voljeti Boga, kao što nam je naš vođa, Isus Krist, i zapovjedio. Ako mu ostanemo vjerni, on će nas nagraditi.” Strijeljali su ga ujutro 27. travnja. Tada je imao 25 godina.

Annemarijini roditelji, Franz i Hilda Kusserow, imali su jedanaestero djece. Poput Wilhelma, Franz i njegovi stariji sinovi završili su u zatvoru zato što nisu htjeli ići u rat. Mlađa djeca nisu htjela pozdravljati s “Heil Hitler” i zato su bila oduzeta roditeljima i poslana u popravni dom, a kasnije u udomiteljske obitelji.

Kad je Wolfgang, jedan od mlađe braće iz obitelji Kusserow, bio izveden pred vojni sud, hrabro je rekao: “Odgajan sam kao Jehovin svjedok i moji su me roditelji poučavali onome što je Bog dao zapisati u Svetom pismu. Najvažniji i najsvetiji zakon koji je on dao ljudima glasi: ‘Ljubi svog Boga više od svega drugoga i svog bližnjeg kao samog sebe.’ A jedna druga zapovijed glasi: ‘Ne ubij.’ Je li naš Stvoritelj dao napisati sve to za drveće?”

Dana 28. ožujka 1942. 20-godišnjeg Wolfganga pogubili su na giljotini.

Progonjeni zbog vjere

Annemarie i njezina obitelj platili su visoku cijenu zbog svoje vjere i zbog toga što su odvažno odbili pridružiti se nacističkoj vojsci. Ta je obitelj provela ukupno 47 godina u zatvoru.

Arhiva koju je prikupila Annemarie svjedoči o iznimnoj vjeri koju je pokazala njena obitelj. Ti materijali živi su dokaz koliku snagu čovjeku može dati vjera kad se suoči sa žestokim progonstvom ili ako mu prijete smrću. To je najvažnija poruka te arhive i ona u potpunosti može doći do izražaja samo u muzejima Jehovinih svjedoka.

U listopadu 2022. umro je Paul Gerhard Kusserow, posljednji sin iz te obitelji. Nadao se da će dočekati dan kad će vojni muzej ispoštovati volju njegove sestre, za što se javno zalagao sve do svoje smrti. Jednom prilikom je rekao: “Moja su braća ubijena zato što nisu htjela ići u vojsku. Smatram da nije u redu da se njihovi dokumenti čuvaju baš u vojnom muzeju.”

Jehovini svjedoci slažu se s tim. Teška je moralna nepravda što muzej ne želi ispoštovati Annemarijinu oporuku, u kojoj je jasno izražena njena posljednja volja. Prava obitelji Kusserow nisu se poštovala u prošlosti, za vrijeme nacionalsocijalizma, a ne poštuju se ni danas, u suvremenoj Njemačkoj.

Nažalost, ni arhivska građa koju je Annemarie prikupila ne tretira se s poštovanjem. Samo je 6 predmeta izloženo, a preko 1000 predmeta iz te arhive skuplja prašinu u muzejskom skladištu i skriveno je od očiju javnosti.

Molimo se da Sud konačno preda tu arhivu Jehovinim svjedocima, koji imaju i zakonsko i moralno pravo na nju (Luka 18:7).