Jehovini svjedoci ne idu u rat iz sljedećih razloga:

  1. Poslušnost Bogu. Biblija je prorekla da će Božji sluge “prekovati mačeve svoje u raonike” i da se više neće “učiti ratu” (Izaija 2:4).

  2. Poslušnost Isusu. On je apostolu Petru rekao: “Vrati mač svoj na mjesto njegovo, jer svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!” (Matej 26:52). Time je svima dao na znanje da njegovi sljedbenici neće uzimati oružje u ruke.

    Isus je svojim učenicima zapovjedio da ne budu “dio svijeta”. Oni pokazuju da se drže te zapovijedi tako što se ne miješaju u politiku (Ivan 17:16). Isusovi sljedbenici ne prosvjeduju protiv vojnih akcija niti se protive onima koji su odlučili ići u vojsku.

  3. Ljubav prema bližnjima. Isus je svojim učenicima zapovjedio: “Ljubite jedan drugoga!” (Ivan 13:34, 35). Time je pretkazao da će oni tvoriti međunarodno bratstvo u kojem nitko nikad neće ratovati protiv svoje braće i sestara u vjeri (1. Ivanova 3:10-12).

  4. Primjer prvih kršćana. U Suvremenoj katoličkoj enciklopediji piše da je kršćanima “rat bio zabranjen” jer se ubijanje tumačilo kao “izravno kršenje Isusove zapovijedi da kršćani ljube svoje neprijatelje”. Do sličnog zaključka došao je i njemački teolog Peter Meinhold. Govoreći o stavu Isusovih prvih učenika prema služenju vojske, rekao je: “Biti kršćanin i biti vojnik smatralo se nespojivim.”

Doprinos općoj dobrobiti društva

Jehovini svjedoci korisni su članovi društva i nisu nikakva prijetnja sigurnosti države u kojoj žive. Mi poštujemo državne vlasti, imajući na umu sljedeće biblijske zapovijedi:

  • “Neka svaki čovjek bude podložan vlastima” (Rimljanima 13:1).

  • “Vratite dakle caru carevo, a Bogu Božje!” (Matej 22:21).

Stoga poštujemo zakon, uredno plaćamo poreze i surađujemo s državnim vlastima, podupirući ih u njihovom nastojanju da se brinu za opću dobrobit društva.