Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Jehovini svjedoci

hrvatski

“Obiteljsko okupljanje” Filipinaca u Rimu

Više od 10 000 kilometara daleko od Filipina, svoje domovine, tisuće Jehovinih svjedoka, kojima je tagalog materinji jezik, okupile su se u Rimu na jedinstvenom kongresu, koji je održan od 24. do 26. srpnja 2015.

Prema jednoj procjeni, u Europi živi više od 850 000 Filipinaca. Stoga ne iznenađuje što na tom kontinentu ima oko 60 skupština i manjih grupa Jehovinih svjedoka. Vjerske sastanke održavaju na jeziku tagalog te propovijedaju svojim sunarodnjacima gdje god žive.

Na trodnevnom kongresu u Rimu prvi su se put okupile sve te skupštine i grupe te slušale program na svom materinjem jeziku. Najveći broj prisutnih iznosio je 3 239, a svi su bili oduševljeni što je svaki dan završni govor držao brat Mark Sanderson, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, koji je prije služio na Filipinima.

“Doprla su mi do srca”

Je li isto kad osoba sluša kongres na svom ili na nekom drugom jeziku? Eva, koja je samohrana majka, rekla je: “Engleski donekle razumijem, ali tek nakon ovog kongresa na tagalogu, biblijska učenja doprla su mi do srca.” Da bi uštedjeli novac za put iz Španjolske u Italiju, ona i njeno dvoje djece odlučili su da neće jesti u restoranu svaki tjedan, nego samo jednom mjesečno. “Naše se odricanje stvarno isplatilo jer sam na ovom kongresu razumjela baš svaku riječ”, kazala je Eva.

Jasmin, koja živi u Njemačkoj, zatražila je godišnji odmor kako bi mogla otići na kongres u Rim. “Kratko prije nego što sam otišla”, ispričala je, “rekli su mi da ne mogu na godišnji zato što ima puno posla. Trudila sam se ostati smirena, pomolila sam se Jehovi i obratila šefici za pomoć. Reorganizirale smo posao, tako da sam ipak uspjela otići na kongres. Bilo je predivno susresti se s braćom i sestrama s Filipina koji žive diljem Europe.”

Naravno, mnogim Filipincima u Europi nedostaje njihova domovina, ali i njihovi prijatelji koji su se raselili diljem tog kontinenta. Kongres je mnogima od njih omogućio da se ponovno sretnu, ali ne samo kao prijatelji nego i kao braća i sestre u vjeri (Matej 12:48-50). Fabrice je rekao: “Vidio sam ljude koje znam i zbog toga sam presretan.” Na kraju kongresa jedna sestra radosno je više puta ponovila: “Bilo je ovo veliko obiteljsko okupljanje!”