1, 2. (a) Kamo su Ruta i Naomi putovale i zašto su bile u dubokoj žalosti? (b) Zašto je odluka da pođe u Betlehem za Rutu bio velik korak u životu?

RUTA i Naomi u tišini su koračale jedna pored druge putem koji je prolazio visokim moapskim zaravnima. Nigdje uokolo nije bilo ni žive duše. Čulo se samo zavijanje vjetra. Sunce se polako skrivalo iza horizonta, a nebo se stalo mračiti. Pogledavajući Naomi krajičkom oka, Ruta se pitala bi li bilo dobro da pronađu kakav zaklon te počinu od napornog puta i barem na trenutak zaborave tegobne misli koje su ih morile.

2 Naomi je već dugi niz godina bila udovica. No sada ju je pogodila nevolja koja bi svakog roditelja ostavila u dubokoj žalosti. Smrt joj je oduzela oba sina, Kiljona i Mahlona. I Ruti je tuga pritiskala srce. Mahlon je bio njen muž. Zato su te dvije žene same putovale kroz moapske ravnice. Kamo su uopće krenule? Naomi se nakon smrti svojih sinova naumila vratiti u svoj rodni kraj, u izraelski grad Betlehem. Ruta je odlučila poći s njom. Bio je to velik korak za nju jer je morala ostaviti sve — svoju obitelj, zemlju i bogove koje je štovala — te započeti novi život u potpuno nepoznatoj sredini. (Pročitaj Rutu 1:3-6.)

3. Koja ćemo pitanja razmotriti u nastavku?

3 Što je Rutu potaknulo da donese tu odluku? Što ju je čekalo u novoj postojbini? Da li se uspjela priviknuti na sve promjene te sebi i svojoj svekrvi omogućiti koliko-toliko normalan život? Priča o toj bogobojaznoj ženi sigurno će ojačati našu vjeru. (Vidi i okvir  “Minijaturno remek-djelo”.) Ali pogledajmo najprije što je dovelo do toga da se Ruta i Naomi upute na dugačak put u Betlehem.

Nesreća nikad ne dolazi sama

4, 5. (a) Zašto se Elimelek sa svojom obitelji preselio u Moab? (b) S kojim se problemima Naomi suočila u Moabu?

4 Ruta je odrasla u Moabu, zemlji koja se nalazila istočno od Mrtvog mora. Moapske visoravni, prekrivene rijetkim raslinjem i ispresijecane dubokim gudurama, bile su vrlo plodno područje, pa je stanovnike Moaba mimoišla glad koja je pogodila njihove  susjede Izraelce. Neki Izraelci u tom su teškom razdoblju napustili svoj zavičaj i nastanili se u Moabu. Glad je na to primorala i Izraelca imenom Elimelek te se on sa svojom ženom Naomi i dva sina doselio onamo (Ruta 1:1).

5 Elimelek je bio svjestan da svoju obitelj vodi u zemlju čiji stanovnici ne štuju njihovog Boga, Jehovu. Sigurno je znao da im ondje neće biti lako sačuvati čvrstu vjeru i možda se pitao hoće li moći biti poslušni zapovijedi koja je od Izraelaca zahtijevala da triput godišnje prinesu žrtvu Jehovi na mjestu koje je on odredio (5. Mojs. 16:16, 17). Unatoč tome Naomi je svoju vjeru u Boga održala živom. No poslije nekog vremena život joj je zadao nove udarce. Njen je voljeni muž umro. Ne treba ni reći da je bila posve shrvana (Ruta 1:2, 3).

6, 7. (a) Zašto je Naomi vjerojatno bila zabrinuta kad su se njena dva sina oženila Moapkama? (b) Kako se Naomi odnosila prema svojim snahama i zašto možemo reći da je njeno postupanje bilo za svaku pohvalu?

6 Kasnije su se Naomini sinovi oženili djevojkama iz Moaba. Jednoj je bilo ime Orpa, a drugoj Ruta (Ruta 1:4). Koliko je god željela da njeni sinovi budu sretni, Naomi je, po svoj prilici, bila razočarana time što njihove odabranice nisu štovale Jehovu. Znala je koliko je truda Abraham, praotac njenog naroda, uložio kako bi svom sinu Izaku pronašao ženu koja je vjerno služila Jehovi Bogu (1. Mojs. 24:3, 4). Nakon Abrahamovog doba Bog je Izraelcima zabranio sklapati brakove s ljudima iz okolnih naroda. Tu je zabranu popratio objašnjenjem da bi ih oni mogli navesti da štuju druge bogove (5. Mojs. 7:3, 4).

7 Naomi se nedvojbeno nije lako pomirila s izborom svojih sinova. No svoju je zabrinutost i strahove zadržala za sebe, a svojim je snahama nastojala pokazivati dobrotu i ljubav. Možda se nadala da će s vremenom Orpa i Ruta početi služiti Jehovi. Bilo kako bilo, te dvije žene jako su zavoljele svoju svekrvu. Međutim nakon nekog vremena umrla su i oba njena sina te za sobom ostavila udovice bez djece. Prisan odnos koji se razvio među Naomi, Rutom i Orpom davao im je snage u boli i tuzi koju su tada osjećale (Ruta 1:5).

8. Što je Rutu možda privuklo Jehovi?

8 Je li štovanje moapskih bogova Ruti pomoglo da prebrodi smrt svog muža? Odgovor na to pitanje dobit ćemo ako se nakratko osvrnemo na religiju njenog naroda. Moapci su obožavali mnoge bogove, a njihov vrhovni bog zvao se Kemoš (4. Mojs. 21:29). Poput mnogih naroda onog doba, oni su, po svemu sudeći, u čast svojih bogova vršili zastrašujuće obrede, čak i žrtvovali djecu. Stoga je Ruti nesumnjivo privuklo pažnju ono što su joj  Mahlon i Naomi rekli o Jehovi Bogu. Saznala je da je Jehova potpuno drugačiji od bogova njenog naroda, da je pun ljubavi i milosti te da ne želi da mu Izraelci služe iz straha, nego iz ljubavi. (Pročitaj 5. Mojsijevu 6:5.) Ruta se u svojoj žalosti još više zbližila s Naomi i zacijelo je rado slušala kako joj ta draga starica govori o Svemogućem Bogu, Jehovi, njegovim čudesnim djelima te ljubavi i milosrđu koje on pokazuje svojim slugama.

Ruta se zbližila s Naomi u nevolji koja ih je zadesila i time pokazala da je mudro potražiti pomoć svojih bližnjih

9-11. (a) Koju su odluku donijele Naomi, Ruta i Orpa? (b) Što možemo naučiti iz biblijskog izvještaja o Ruti?

9 Naomi nije bilo nimalo lako preboljeti gubitak voljenih sinova. Sada kad je ostala sama, srce ju je vuklo u njen zavičaj. Jednog je dana čula, moguće od nekog trgovca koji je prolazio kroz Moab, da u Izraelu više nema gladi. Jehova je pogledao na svoj narod i izbavio ga iz nevolja. U Betlehemu, gradu u kojem je prije živjela, ponovno je bilo dovoljno kruha za sve njegove stanovnike. * Zbog toga je Naomi odlučila vratiti se kući (Ruta 1:6).

10 Kako su Ruta i Orpa gledale na Naominu odluku? (Ruta 1:7). Nevolja je zbližila te tri žene. Posebno je Ruta zavoljela Naomi zbog njene dobrodušnosti i nepokolebljive vjere u Jehovu. Budući da se Ruta i Orpa nisu željele rastati od svoje svekrve, kazale su joj da će poći s njom. Sve tri spremile su svoje stvari i uputile se prema Betlehemu.

11 Biblijski izvještaj o Ruti naglašava činjenicu da poteškoće pogađaju i dobre i zle (Prop. 9:2, 11). Osim toga pokazuje koliko je u teškim trenucima mudro potražiti pomoć svojih bližnjih, naročito onih koji se uzdaju u Jehovu, Boga kojem je služila Naomi (Izr. 17:17).

Krasila ju je vjerna ljubav

12, 13. Zašto je Naomi htjela da se Ruta i Orpa vrate u Moab i kako su njih dvije reagirale kad im je rekla da se vrate “svaka u dom svoje majke”?

12 Dok su tako hodale putem, Naomi je razmišljala što će biti s dvjema mladim udovicama koje su ostavile sve iza sebe i krenule  s njom. Osjećala je snažnu želju da pomogne svojim snahama, koje su pokazale ljubav njoj i njenim sinovima. No dobro je znala da bi im samo bila na teret, a to nikako nije htjela.

13 Zato im je rekla: “Idite, vratite se svaka u dom svoje majke! Neka vam Jehova pokaže dobrotu, kao što ste je vi pokazale umrlima i meni.” Poželjela im je da ih Jehova blagoslovi te da se ponovno udaju i osnuju obitelj. U izvještaju dalje stoji: “Tada ih je poljubila, a one su počele glasno plakati.” Ruta i Orpa vezale su se za tu nesebičnu ženu i nisu je htjele ostaviti. Kroz suze su joj kazale: “Ne, nego ćemo se s tobom vratiti narodu tvojemu” (Ruta 1:8-10).

14, 15. (a) Kakvom se načinu života vratila Orpa? (b) Kako je Naomi pokušala uvjeriti Rutu da je najbolje da se vrati kući?

14 Naomi se nije dala pokolebati. Uvjeravala ih je kako nema smisla da idu s njom jer ona malo što može učiniti i za sebe, a kamoli za njih. Nije imala muža, a ni sinova za koje bi se one mogle udati. Nije imala od čega živjeti. Iskreno im je rekla da joj ta bespomoćnost ispunjava srce gorčinom. Orpa je uvidjela da Naomine riječi imaju smisla. Iako je bila tužna što više neće vidjeti svoju svekrvu, znala je da će joj život u Moabu, s njenom obitelji koja će je prigrliti nakon muževe smrti, biti kudikamo lakši nego u Izraelu. Poljubila je Naomi i krenula natrag u Moab (Ruta 1:11-14).

15 A što je bilo s Rutom? Što je ona odlučila? U Bibliji piše: “Ruta je ostala s njom.” Budući da Ruta nije željela poći za Orpom, Naomi joj je rekla: “Evo, šogorica tvoja, koja je kao i ti ostala udovica, vratila se narodu svojemu i bogovima svojim. Vrati se i ti s njom!” (Ruta 1:15). Naomine riječi otkrivaju nam zanimljiv  detalj. Orpa se vratila ne samo svom narodu nego i svojim bogovima. Očigledno je nastavila štovati Kemoša i druge moapske bogove. Je li Ruta razmišljala poput nje?

16-18. (a) Kako je Ruta pokazala vjernu ljubav? (b) Što o vjernoj ljubavi učimo od Rute? (Vidi slike na kojima su prikazane Ruta i Naomi.)

16 Na pustom putu Ruta je stala nasuprot Naomi i pogledala je u oči. Bila je sigurna da je donijela dobru odluku. Ostala je sa svojom svekrvom zbog privrženosti koju je osjećala prema njoj, ali i iz ljubavi prema Jehovi, Bogu kojem je Naomi služila. Rekla joj je: “Nemoj me nagovarati da te ostavim i da odem od tebe, jer kamo ti ideš, idem i ja, i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj će narod biti moj narod i tvoj Bog moj Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja i ondje ću biti pokopana. Neka mi Jehova učini tako i neka mi još doda ako me išta osim smrti rastavi od tebe” (Ruta 1:16, 17).

“Tvoj će narod biti moj narod i tvoj Bog moj Bog”

17 Rutine su riječi uistinu upečatljive. Bog se pobrinuo da ostanu sačuvane sve do današnjeg dana, 3 000 godina nakon njenog vremena. One nam zorno dočaravaju vjernu ljubav, odliku koja ju je krasila. Ruta je prema svojoj svekrvi gajila nepokolebljivu i snažnu ljubav zbog koje je čvrsto odlučila uvijek biti uz nju. Ništa je osim smrti nije moglo rastaviti od Naomi. Bila je spremna napustiti svoj rodni kraj i prihvatiti Naomin narod kao svoj. Za razliku od Orpe svim je srcem željela služiti Naominom Bogu, Jehovi. *

18 Naomi više nije razuvjeravala Rutu. Njih dvije nastavile su ići prema svom odredištu. U skladu s jednom procjenom, vjerojatno im je trebalo gotovo tjedan dana da dođu u Betlehem. I Naomi i Ruti zacijelo je puno značilo što su u problemima koji su ih snašli imale jedna drugu.

19. Što misliš, kako možemo, po uzoru na Rutu, pokazivati vjernu ljubav članovima svoje obitelji, prijateljima te braći i sestrama u skupštini?

19 U svijetu u kojem živimo malo je tko pošteđen problema i nevolja. Biblija je prorekla: “U posljednjim danima nastat će naročito teška vremena” (2. Tim. 3:1). Danas smo svjedoci istinitosti tih riječi. Sve nas pogađaju mnoge nedaće koje nam zadaju bol u srcu. Stoga je naročito važno da, poput Rute, pokazujemo vjernu ljubav. Takva je ljubav postojana i nesalomljiva i zato je od neprocjenjive vrijednosti u ovom zlom svijetu. Trebamo je pokazivati u obiteljskom krugu, svom bračnom partneru te svojim  suvjernicima i prijateljima. (Pročitaj 1. Ivanovu 4:7, 8, 20.) Zar se ne isplati postupati po uzoru na Rutu te vjernu ljubav utkati u svoju osobnost?

Život u Betlehemu

20-22. (a) Kako je život u Moabu utjecao na Naomi? (b) Do kojeg je pogrešnog zaključka došla Naomi? (Vidi Jakova 1:13.)

20 Naravno, puno je lakše govoriti o ljubavi nego je pokazati nesebičnim djelima. Ruta je imala priliku pokazati vjernu ljubav ne samo Naomi već i Jehovi, Bogu kojem je odlučila služiti.

21 Nakon dugog puta dvije su žene napokon stigle u Betlehem, gradić koji se nalazio desetak kilometara južno od Jeruzalema. Naomina je obitelj, po svoj prilici, nekad bila prilično ugledna budući da se sav grad uskomešao kad se pročulo da se Naomi vratila. Žene su govorile: “Je li to Naomi?” Vrijeme koje je provela u Moabu ostavilo je traga na njoj. Bore na njenom licu i zgureno držanje svjedočili su o tome da je život nije štedio (Ruta 1:19).

22 Naomi je tim ženama otvoreno rekla da joj je život ispunjen gorčinom. Čak im je kazala da je više ne zovu Naomi, što znači “moje veselje”, nego Mara, što znači “gorčina”. Slično kao i vjernog Božjeg slugu Joba, Naomi je tištala pomisao da joj je njen Bog nanio nevolje (Ruta 1:20, 21; Job 2:10; 13:24-26).

23. (a) O čemu je Ruta razmišljala kad su ona i Naomi došle u Betlehem? (b) Kako je Mojsijev zakon štitio siromašne? (Vidi bilješku.)

23 Ruta i Naomi započele su novi život u Betlehemu. Ruta je razmišljala što može učiniti kako bi prehranila sebe i svoju svekrvu. Saznala je da zakon što ga je Jehova dao Izraelcima sadrži odredbu koja je štitila siromašne. Zakon je nalagao zemljoradnicima da rubove svojih polja ostave nepožnjevenima tako da siromašni mogu pabirčiti ono što preostane od žetve * (3. Mojs. 19:9, 10; 5. Mojs. 24:19-21).

24, 25. Što je Ruta učinila kad je došla na Boazovo polje i što je pabirčenje uključivalo?

 24 Ruta i Naomi u Betlehem su stigle na početku žetve ječma, koja se, po današnjem kalendaru, obično obavljala tijekom travnja. Budući da je u tome vidjela priliku da priskrbi potrebno za život, pošla je k žeteocima da vidi tko će joj ukazati milost i dopustiti da za njim pabirči. Došla je na polje bogatog čovjeka imenom Boaz, koji je bio u rodu s Naominim pokojnim mužem, Elimelekom. Iako je po zakonu mogla pabirčiti gdje je htjela, pokazala je poštovanje prema vlasniku polja na koje je došla tako što je prišla radniku koji je nadgledao žeteoce i zamolila ga da joj dopusti skupljati požnjeveno klasje što ostane iza njih. Čim je dobila dopuštenje, marljivo je prionula na posao (Ruta 1:22–2:3, 7).

25 Cijeli je dan za žeteocima skupljala klasje. Zatim ga je vezala u snopove i odnijela na mjesto gdje je kasnije izmlatila ono što je prikupila. Pabirčenje je bilo naporan posao koji je zahtijevao mnogo vremena i truda, pa je Ruta, kako je dan odmicao, imala sve manje snage. Ipak, ta je radišna žena samo nakratko stala kako bi počinula od posla i sjela da nešto pojede.

Ruta je bila ponizna i nije joj bilo ispod časti naporno raditi

26, 27. Kakav je čovjek bio Boaz i kako se ophodio s Rutom?

26 Premda Ruta ni na koji način nije željela privlačiti pažnju na sebe, primijetio ju je Boaz, vlasnik polja na kojem je pabirčila. Upitao je jednog svog radnika tko je ta mlada žena. Boaz je bio bogobojazan čovjek, što se moglo vidjeti po načinu na koji se ophodio s drugima. Kad bi došao u polje, sve bi žeteoce, među kojima je sigurno bilo nadničara, pa čak i došljaka, pozdravio riječima:  “Jehova s vama!” Oni bi mu odgovorili: “Jehova te blagoslovio!” Taj ostarjeli čovjek pokazao je iskrenu brigu za Rutu (Ruta 2:4-7).

27 Budući da ju je htio zaštititi od neugodnosti koje je mogla doživjeti od žetelaca, rekao joj je: “Slušaj, kćeri moja! Ne idi pabirčiti na drugo polje, ne odlazi odavde, nego se drži mojih djevojaka.” Pored toga pobrinuo se da ima što jesti. (Pročitaj Rutu 2:8, 9, 14.) Pohvalio ju je za marljivost i tako je ohrabrio.

28, 29. (a) Na kakvom je glasu bila Ruta? (b) Kako i mi, poput Rute, možemo naći utočište u Jehovinom okrilju?

28 Ruta je Boaza upitala kako to da je našla milost u njegovim očima kad je tuđinka. On joj je odgovorio da je čuo što je sve učinila za svoju svekrvu. Naomi je ženama u Betlehemu vjerojatno govorila o Ruti, a njene su riječi došle i do Boaza. Znao je da je Ruta počela štovati Jehovu, pa joj je rekao: “Neka Jehova nagradi djela tvoja i neka ti potpunu plaću da Jehova, Bog Izraelov, pod čijim si krilima došla potražiti utočište!” (Ruta 2:12).

29 Ruti su te riječi zacijelo mnogo značile. Kao što je Boaz kazao, ona je našla utočište u Jehovinom okrilju, uvjerena da je on nikad neće napustiti. Zahvalila je Boazu na ohrabrenju i nastavila pabirčiti sve do večeri (Ruta 2:13, 17).

30, 31. Što možemo naučiti od Rute?

30 U Rutinom se postupanju može prepoznati snažna vjera i pouzdanje u Jehovu. U ovim teškim vremenima, kada se mnogi moraju boriti da spoje kraj s krajem, mudro je ugledati se na nju. Ruta nije smatrala da su drugi dužni uzdržavati je i bila je zahvalna za svaku pomoć koja joj je bila pružena. Spremno se žrtvovala za one koje voli te joj nije bilo ispod časti raditi naporan fizički posao. Poslušala je Boaza kad joj je kazao gdje i s kim da radi i tako pokazala da cijeni mudar savjet. Ni u jednom trenutku nije smetnula s uma da sve što ima duguje svom nebeskom Ocu koji se s puno ljubavi brine za nju.

31 Ruta nam je svojom marljivošću, poniznošću, zahvalnošću i ponajviše svojom vjernom ljubavi pružila izvrstan primjer. I mi možemo tako djelovati na druge ako postupamo poput nje. No što je dalje bilo s Rutom i Naomi? U sljedećem poglavlju saznat ćemo je li Jehova pomogao tim ženama i tako opravdao njihovo povjerenje.

^ odl. 9 Zanimljivo je da ime grada Betlehema na hebrejskom znači “kuća kruha”.

^ odl. 17 Vrijedno je zapaziti da je Ruta upotrijebila Božje ime, Jehova, a nije ga samo nazvala Bogom, kako bi to vjerojatno učinili mnogi koji nisu pripadali izraelskom narodu. U djelu The Interpreter’s Bible stoji: “Pisac te biblijske knjige time je očito htio naglasiti da je Ruta, mada nije bila Izraelka, štovala pravog Boga.”

^ odl. 23 Odredba o pabirčenju bila je ispred svog vremena. Ruta vjerojatno nikad nije čula ništa slično. Na Bliskom istoku u drevno doba s udovicama se loše postupalo. Jedan biblijski priručnik kaže: “Nakon muževe smrti za udovicu su se trebali brinuti njeni sinovi. No ako nije imala sinova, po svoj je prilici bila primorana prodati se u ropstvo ili pribjeći prostituciji.”