Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 20. POGLAVLJE

“Ja vjerujem”

“Ja vjerujem”

1. Kako se Marta osjećala i što je uzrokovalo njenu tugu?

MARTA nije mogla iz misli odagnati događaj koji je njenu obitelj zavio u crno. Čim bi se sjetila da beživotno tijelo njenog voljenog brata leži u mračnoj grobnici, oči bi joj se napunile suzama. Tuga koja joj je pritiskala srce bila je teška poput ogromnog hladnog kamena što je stajao na ulazu u grob. Pomisao da Lazara više nema bila je gotovo nepodnošljiva. Četiri dana od njegove smrti pretvorila su se u sumoran slijed trenutaka protkanih tugom koju su prijatelji nastojali ublažiti utješnim riječima.

2, 3. (a) Kako je Isusov dolazak vjerojatno utjecao na Martu? (b) Što Martine riječi otkrivaju o njoj?

2 Vijest da u njihov grad dolazi Isus, kojeg je Lazar veoma volio, Martu je vjerojatno prenula iz turobnih misli. Znala je da je on mogao pomoći njenom bratu, da ga je mogao izbaviti iz zagrljaja smrti. Kad ga je ugledala, bol joj je zaparala srce. No u njegovom je pogledu vidjela toliko topline i suosjećanja da je njena bol načas minula. U nekoliko trenutaka što je provela s Isusom osjetila je da je obuzima spokoj. On ju je svojom blagošću i obzirnošću uvijek znao ohrabriti i uliti joj novu snagu. Tako je bilo i ovaj put. Pronašao je prave riječi kojima ju je nagnao na razmišljanje te ojačao njenu vjeru i nadu u uskrsnuće. U razgovoru s njim osjetila se ponukanom reći: “Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji treba doći u svijet” (Ivan 11:27).

3 Marta je uistinu imala snažnu vjeru. Iako se tu bogobojaznu ženu u Bibliji spominje tek nekoliko puta, od nje možemo puno naučiti i tako ojačati svoju vjeru. Upoznajmo se najprije s njenom obitelji i pogledajmo kako je izgledao jedan raniji susret Marte i Isusa dok je Lazar bio živ i zdrav.

“Brineš se i uznemiruješ zbog mnogo čega”

4. Zašto su Marta, Marija i Lazar bili pomalo neobična obitelj i u kakvom su odnosu bili s Isusom?

4 Marta, njen brat Lazar i sestra Marija prema ondašnjim su shvaćanjima bili pomalo neobična obitelj jer su živjeli zajedno, premda su već bili odrasli. Neki bibličari pretpostavljaju da je Marta  bila najstarija zato što je, prema izvještajima u kojima se govori o njenoj obitelji, ona imala ulogu domaćice i zato što se njeno ime na nekim mjestima navodi prije Marijinog i Lazarovog (Ivan 11:5). Nije poznato je li itko od njih troje ikad bio u braku, ali znamo da su postali Isusovi bliski prijatelji. Dok je on propovijedao u Judeji, gdje su ljudi općenito bili neprijateljski raspoloženi prema njemu i čak mu se otvoreno protivili, često je navraćao u njihov dom u Betaniji, gradiću smještenom na obroncima Maslinske gore. Nesumnjivo mu je puno značilo što je ondje pronašao miran kutak gdje se u društvu bliskih prijatelja mogao odmoriti i skupiti snagu.

5, 6. (a) Zašto je Marta imala pune ruke posla kad je Isus došao u posjet njenoj obitelji? (b) Što je Marija učinila kad je Isus došao u njihov dom?

5 Martina obitelj bila je gostoljubiva, a ona je nedvojbeno bila uvelike zaslužna za ugođaj koji je vladao u njenom domu. Ta je radišna žena često imala pune ruke posla. Tako je bilo i kad je čula da im u posjet dolazi Isus, s kojim su možda bili i neki njegovi učenici. Odmah je stala pripremati bogat i raznolik obrok za svog najdražega gosta. U starom Izraelu gostoljubivost se veoma cijenila. Gosta se dočekivalo poljupcem, a domaćin bi mu izuo sandale, oprao noge i namazao glavu mirisnim uljem. (Pročitaj Luku 7:44-47.) Bio je običaj da se pred gosta iznese najbolja hrana i da mu se ponudi udoban smještaj.

6 Martu i Mariju čekalo je puno posla. Marija, za koju neki kažu da je bila osjećajnija od svoje sestre te da je voljela duboko razmišljati, sigurno je isprva pomagala Marti oko priprema za Isusov posjet. No kad je Isus konačno došao, stvari su se promijenile. On je želio iskoristiti tu priliku da svoje prijatelje pouči dragocjenim istinama koje je propovijedao. Za razliku od vjerskih vođa onog vremena on je poštovao žene i nije ih smatrao nedostojnima vijesti o Božjem Kraljevstvu, koje je bilo okosnica njegove propovjedničke poruke. Kad je Marija vidjela što Isus namjerava, presretna je sjela do njegovih nogu i pažljivo ga slušala.

7, 8. Zašto je Marta bila uzrujana i što je učinila kad više nije mogla šutjeti?

7 Možemo samo zamisliti kako se Marta osjećala. Imala je toliko posla oko pripremanja hrane i posluživanja gostiju da nije znala što bi prije, a sestra ju je ostavila samu. Mora da je u nevjerici širom otvorila oči i da joj je srce lupalo sve brže kad je vidjela kako Marija sjedi skrštenih ruku. Možda je, prolazeći pored nje s posudama u rukama, glasno uzdahnula i prijekorno je pogledala kako bi joj nekako dala do znanja da joj nije pravo što je sav posao pao na nju.

 8 A onda joj je prekipjelo. Više nije mogla šutjeti te je upala Isusu u riječ i nepromišljeno rekla: “Gospodine, zar ne mariš što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!” (Luka 10:40). Po njenim se riječima jasno moglo vidjeti koliko je uzrujana. U nekim prijevodima Biblije taj redak glasi: “Gospodine, zar te nije briga...” Dakle Marta je od Isusa zatražila da prekori Mariju i kaže joj neka se primi posla.

9, 10. (a) Što je Isus rekao Marti? (b) Kako znamo da Isus nije htio obezvrijediti Martin trud?

9 Isusov je odgovor možda iznenadio Martu. Rekao joj je: “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogo čega, a malo je toga potrebno ili samo jedno. Marija je izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti” (Luka 10:41, 42). I danas se neki pitaju što je Isus time želio reći. Je li prigovorio Marti da joj je previše stalo do materijalnih stvari? Je li možda htio obezvrijediti trud koji je uložila u pripremanje ukusnog obroka?

Marta je ponizno prihvatila Isusov savjet

10 Nikako ne. Isus nije nimalo sumnjao u Martine motive. Znao je da želi pokazati koliko joj je stalo do njega. Nije htio osuditi njenu želju da ugodi gostima i počasti ih što bolje može. On nije imao ništa protiv ukusnog jela i pića, što je vidljivo iz jedne ranije prilike, kad je rado došao na “veliku gozbu” koju je priredio Matej (Luka 5:29). Problem očito nije bio u jelu koje je Marta tako predano pripremala, već u tome što se toliko posvetila kuhanju da je smetnula s uma ono što je u tom trenutku bilo važnije od hrane.

Isus je cijenio Martinu gostoljubivost i nije nimalo sumnjao u njene motive

11, 12. Kako je Isus prekorio Martu?

11 U Martinom domu bio je Isus, jedinorođeni Sin Jehove Boga, te je nju i njenu obitelj htio poučiti istini o svom Ocu. Ništa na ovome svijetu, pa ni najukusnije jelo koje bi Marta mogla pripremiti, nije bilo važnije od toga. Isusu je nesumnjivo bilo žao što ona propušta divnu priliku da ojača vjeru, ali nije joj htio nametati svoju volju, već ju je pustio da sama odluči čemu će se posvetiti. * Isus je poštovao Martinu odluku, ali smatrao je da nije na mjestu Mariji uskratiti priliku da uči od njega.

12 Isus je prekorio Martu, ali to je učinio obzirno. Dvaput ju je blagim glasom zazvao po imenu kako bi joj pomogao da se smiri  te shvati da nije potrebno pretjerano se brinuti i uznemiravati zbog hrane. Dovoljan je bio jednostavan obrok, naročito zato što ih je čekalo obilje duhovnih pouka. Isus nipošto nije želio Mariji oduzeti “bolji dio” koji je izabrala — priliku da sluša Božjeg Sina.

13. Koju pouku možemo izvući iz savjeta koji je Isus dao Marti?

13 Izvještaj koji nam je odškrinuo vrata Martinog doma i pokazao što se zbivalo tijekom Isusovog posjeta vrlo je poučan. Ne smijemo dozvoliti da svakodnevne obaveze okupiraju svu našu pažnju i oduzmu nam dragocjeno vrijeme koje bismo trebali posvetiti svojim duhovnim potrebama (Mat. 5:3). Naravno, trebamo biti velikodušni i marljivi poput Marte, ali ne bismo smjeli smetnuti s uma da se gostoljubivost ne svodi na hranu i piće. Istina, ukusno jelo može nas razveseliti i uljepšati nam druženje.  No koliko god uživali u njemu, ono se ne može ni usporediti s duhovnim darovima koje možemo dati svojoj braći i sestrama. Kad se nađemo sa suvjernicima, važno je da se uzajamno hrabrimo, a to možemo činiti i uz sasvim jednostavan obrok. (Pročitaj Rimljanima 1:11, 12.)

Lazarova smrt i uskrsnuće

14. Kako je Marta reagirala na Isusov savjet i što učimo od nje?

14 Prošlo je nekoliko mjeseci otkad je Isus bio na objedu kod Marte i njene obitelji. Je li Marta nešto naučila iz ukora koji joj je on tom prilikom dao? Možemo biti sigurni da jest. U početku dirljivog izvještaja o uskrsnuću Martinog brata, Lazara, apostol Ivan kaže: “Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara” (Ivan 11:5). Ona se očigledno nije prepustila ljutnji niti je zamjerala Isusu. Znala je da ju je savjetovao iz ljubavi, te je njegove riječi primila k srcu. Time je pokazala koliko joj je važno ugoditi Bogu i pružila nam divan primjer. Budući da svi s vremena na vrijeme dobijemo savjet, dobro je zapamtiti kako je Marta reagirala na Isusove riječi.

15, 16. (a) Što je Marta činila kad se Lazar razbolio? (b) Čemu su se Marta i Marija nadale, no što se dogodilo?

15 Kao što je već bilo rečeno, Martinu je obitelj pogodio nemio događaj. Lazar se teško razbolio. Marta se posvetila brizi za njegovo zdravlje, u silnoj želji da se on što prije oporavi od svoje mučne bolesti. Zacijelo je činila sve što je bilo u njenoj moći da mu ublaži patnju. No unatoč predanoj brizi svojih sestara Lazar je svakim danom sve više kopnio. Marta je sigurno često promatrala lice svog brata, posve ispijeno i izmučeno opakom bolešću, i prisjećala se godina što su ih proveli zajedno te lijepih i tužnih trenutaka koji su ih vezivali.

16 Kad su Marta i Marija shvatile da gube bitku s Lazarovom bolešću, poslale su po Isusa. On je tada propovijedao u mjestu koje je od njihovog doma bilo udaljeno dva dana hoda. Kratko su mu poručile: “Gospodine, evo, tvoj je ljubljeni prijatelj bolestan” (Ivan 11:1, 3). Znale su da Isus voli njihovog brata i vjerovale su da će učiniti sve što može kako bi pomogao svom prijatelju. Nada da će Isus doći prije nego bude prekasno davala im je snage. Ali njihova se očekivanja nisu ispunila. Lazar je umro.

17. Što se Marta sigurno pitala i što je učinila kad je čula da dolazi Isus?

17 Iako im je bol zbog smrti voljenog brata razdirala dušu, Marta i Marija morale su napraviti potrebne pripreme za pogreb te dočekati mnoge posjetitelje koji su dolazili iz Betanije i okolnih mjesta kako bi im izrazili sućut i oprostili se od Lazara. Vrijeme je prolazilo, a od Isusa nije bilo ni traga ni glasa. Marta se sigurno  pitala zašto ga nema. Naposljetku je, četiri dana nakon Lazarove smrti, do nje došla vijest da se Isus približava njihovom domu. Njena je odlučnost došla do izražaja čak i u tom tužnom trenutku. Istog je časa ustala i žurno pošla Isusu u susret, ne rekavši Mariji kamo se uputila. (Pročitaj Ivana 11:18-20.)

18, 19. Koju je nadu izrazila Marta i zašto je njena vjera u uskrsnuće bila izvanredna?

18 Kad je Marta ugledala svog Učitelja, otvorila mu je dušu i izrekla ono što je nju i njenu sestru morilo već danima: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.” Ipak, bol koju je osjećala zbog bratove smrti nije ugušila njenu vjeru i nadu. Kazala je: “Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.” Nato joj je Isus, u želji da osnaži njenu nadu u uskrsnuće, rekao: “Brat će tvoj ustati” (Ivan 11:21-23).

19 Marta je pomislila da Isus govori o budućem uskrsnuću mrtvih, pa mu je rekla: “Znam da će ustati o uskrsnuću u posljednji  dan” (Ivan 11:24). Njena vjera u uskrsnuće uistinu je bila izvanredna. Židovski vjerski vođe koji su se zvali saduceji tvrdili su da uskrsnuća nema iako su spisi nadahnuti od Boga nedvosmisleno govorili da će se mrtvi vratiti u život (Dan. 12:13; Mar. 12:18). Marta je znala da je Isus propovijedao o uskrsnuću te da je neke osobe već vratio u život. Doduše, nijedna od njih nije bila mrtva tako dugo kao Lazar. Marta nije ni slutila što će se uskoro zbiti.

20. (a) Što znače Isusove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život”? (b) Što Martine riječi otkrivaju o Isusu?

20 Isus je Marti tada rekao upečatljivu misao: “Ja sam uskrsnuće i život.” Zašto je to mogao reći? Zato što je znao da će, zahvaljujući vlasti koju mu je Bog dao, u budućnosti vratiti u život one koji počivaju smrtnim snom. “Vjeruješ li to?” upitao je Martu. Njen odgovor pokazao je koliko je njena vjera snažna. Rekla mu je kako vjeruje da je on doista Krist, odnosno Mesija, Sin Jehove Boga, te da su za njega proroci iz drevnog doba pretkazali da će doći u svijet (Ivan 5:28, 29; pročitaj Ivana 11:25-27).

21, 22. (a) Kako je Isus pokazao da suosjeća s osobama kojima je smrt oduzela nekog voljenog? (b) Kako je izgledalo Lazarovo uskrsnuće?

21 Kako Jehova Bog i njegov Sin, Isus Krist, gledaju na vjeru kakvu je imala Marta? Smatraju li je vrijednom? Događaji koji su uslijedili pokazuju da nemamo razloga sumnjati u to. Marta je otišla od Isusa i pošla po Mariju. Dok je promatrala kako Isus razgovara s Marijom i onima koji su došli s njom, jasno je mogla opaziti tugu koja se ocrtavala na njegovom licu. Primijetila je da su mu potekle suze. Isus je vidio koliko je ljude pogodila Lazarova smrt i nije se ustezao pokazati svoje osjećaje. Došao je do pećine u koju je bilo položeno Lazarovo tijelo te rekao: “Odmaknite kamen!” (Ivan 11:28-39).

22 Kad je to čula, Marta se jednostavno morala umiješati. Naravno, to je učinila u najboljoj namjeri jer je prisutne htjela poštedjeti neugodnosti. Rekla je da tijelo njenog brata sigurno već zaudara jer su prošla četiri dana otkad je umro. Isus joj je nato kazao: “Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?” Tako je i bilo. Jehova Bog svom je Sinu dao moć da Lazara vrati u život. Isus je na sav glas povikao: “Lazare, izađi!” Iz pećine su najednom počeli dopirati slabašni zvukovi. Marta je zacijelo netremice gledala kako se nejasni obrisi primiču izlazu. A onda je korak po korak iz pećine izašao čovjek još uvijek omotan zavojima. Bio je to njen brat! Čula je kako Isus ljudima koji su stajali u blizini govori: “Odmotajte ga i pustite neka ide!” Izvan sebe od radosti, dvije sestre poletjele su svom bratu u zagrljaj. Sva tuga i bol istog su trena iščeznule iz Martinog srca. Trenutak kad je ponovno  ugledala svog brata živog mora da je pamtila do kraja života. (Pročitaj Ivana 11:40-44.)

Isus je nagradio Martinu vjeru tako što je njenog brata vratio u život

23. Što će Jehova i Isus učiniti za one koji pokazuju snažnu vjeru i što bismo mi trebali činiti?

23 Izvještaj iz 11. poglavlja Ivanovog evanđelja pokazuje da uskrsnuće nije samo san i da su u prošlosti neki doista ustali iz mrtvih (Job 14:14, 15). Marta, Marija i Lazar uvjerili su se da Jehova i njegov Sin rado nagrađuju bogobojazne osobe koje pokazuju snažnu vjeru. Nagradit će i nas ako naša vjera bude nepokolebljiva.

“Marta je posluživala”

24. Kada se Martu posljednji put spominje u Bibliji?

24 Martu se u Bibliji spominje još samo jednom — u opisu događaja koji su se odvijali početkom posljednjeg tjedna Isusovog života na Zemlji. Isus je znao da ga u narednim danima čekaju strašne patnje, pa je odlučio posljednji put potražiti utočište u kući Lazara i njegovih sestara, samo tri kilometra od Jeruzalema. U izvještaju u kojem se spominje da su Isus i Lazar večerali u kući gubavca Šimuna posljednji se put susrećemo s Martom. Za nju se ondje kaže: “Marta je posluživala” (Ivan 12:2).

25. Zašto su žene koje postupaju poput Marte blagoslov za skupštinu?

25 Kad nas je Biblija upoznala s Martom, zatekli smo je u poslu; sad se od nje opraštamo, a ona još uvijek ima pune ruke posla. Od te se vrijedne žene ništa drugo nije moglo ni očekivati. Žene koje poput Marte svoju vjeru pokazuju nesebičnim i velikodušnim djelima pravi su blagoslov za današnje skupštine Kristovih sljedbenika. Marta je do kraja života sačuvala snažnu vjeru koja joj je pomogla izdržati sve kušnje.

26. Kako je snažna vjera utjecala na Martin život?

26 Svega nekoliko dana nakon njihovog posljednjeg susreta Martin je voljeni Učitelj, Isus, umro mučeničkom smrću. Licemjerni svećenički glavari koji su se pobrinuli da Isus bude pogubljen željeli su ubiti i Lazara zato što su nakon njegovog uskrsnuća mnogi povjerovali u Isusa. (Pročitaj Ivana 12:9-11.) Naravno, smrt je na koncu ipak rastavila Martu, Mariju i Lazara. Ne znamo kada ni kako se to dogodilo, no možemo biti sigurni da je Marti snažna vjera pomogla da do smrti ostane vjerna Bogu. Stoga je važno da svi kršćani izgrade vjeru nalik Martinoj.

^ odl. 11 U 1. stoljeću u židovskom se društvu nije previše polagalo na obrazovanje žena. Smatralo se da je njihovo mjesto u kući i da je dovoljno poučiti ih kućanskim poslovima. Marta je možda zato mislila kako nije primjereno da njena sestra sjedi pored Isusovih nogu i uči od njega.