Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Uči od Velikog Učitelja

 37. POGLAVLJE

Sjećaj se Jehove i njegovog Sina

Sjećaj se Jehove i njegovog Sina

ZAMISLI da ti netko pokloni neki prekrasan dar. Kako bi reagirao?— Bi li samo rekao hvala i onda sasvim zaboravio tu osobu koja ti je dala dar? Ili bi se sjećao nje i onoga što je učinila za tebe?—

Jehova Bog dao nam je prekrasan dar. Poslao je svog Sina na Zemlju da umre za nas. Što misliš, zašto je Isus morao umrijeti za nas?— Vrlo je važno da to razumijemo.

Kao što smo vidjeli u 23. poglavlju, Adam je sagriješio kad nije poslušao Božji savršeni zakon. A mi smo od Adama, oca svih nas, naslijedili grijeh. Što nam je onda potrebno?— Potreban nam je, da se tako izrazimo, novi otac, i to onaj koji je živio kao savršen čovjek na Zemlji. A tko je to bio?— Isus.

Jehova je poslao Isusa na Zemlju da umjesto Adama postane naš otac. Biblija kaže: “‘Prvi čovjek Adam postao je živa duša.’ Posljednji Adam postao je životodavni duh.” Tko je bio prvi Adam?— Onaj koga je Bog stvorio iz praha zemaljskog. Tko je drugi Adam?— Isus. Biblija to potvrđuje kad kaže: “Prvi je čovjek [Adam] sa zemlje i načinjen od praha; drugi je čovjek [Isus] s neba” (1. Korinćanima 15:45, 47; 1. Mojsijeva 2:7).

Budući da je Bog uzeo Isusov život s neba i prenio ga u Mariju, Isus nije naslijedio nikakav grijeh od Adama. Zato je  bio savršen čovjek (Luka 1:30-35). I zato je anđeo, kad se Isus rodio, rekao pastirima: ‘Danas vam se rodio Spasitelj’ (Luka 2:11). No što se prvo trebalo desiti da bi Isus, koji je tada bio beba, postao naš Spasitelj?— Trebao je postati odrastao čovjek, kakav je bio i Adam. Tek tada je mogao postati ‘drugi Adam’.

Isus, naš Spasitelj, postat će i naš ‘Vječni Otac’. Tako je nazvan u Bibliji (Izaija 9:6, 7). Da, savršeni Isus može biti naš otac umjesto Adama, koji je postao nesavršen kad je zgriješio. Tako ‘drugi Adam’ postaje naš otac. A što se samog Isusa tiče, on je Sin Jehove Boga.

Po čemu su Adam i Isus bili slični, i zašto je to bilo važno?

Kad upoznajemo Isusa, prihvaćamo ga kao svog Spasitelja. Što smo naučili, od čega nas on treba spasiti?— Od grijeha i smrti koje smo naslijedili od Adama. Savršeni život koji je Isus kao odrasla osoba za nas žrtvovao, ili dao, zovemo otkupnina. Jehova je omogućio tu otkupninu da bi nam mogao oprostiti grijehe (Matej 20:28; Rimljanima 5:8; 6:23).

Slažeš li se da ne želimo zaboraviti ono što su Bog i njegov Sin učinili za nas?— Isus je svojim učenicima spomenuo jedan poseban  događaj koji nam pomaže da se sjećamo onoga što je učinio. Sad ćemo vidjeti o čemu je riječ.

Zamisli da se nalaziš u jednoj sobi na katu neke kuće u Jeruzalemu. Noć je. Isus i njegovi apostoli sjede za stolom. Na stolu su pečeno janje, tanki kruhovi i crno vino. To je jedna posebna večera. Što misliš, zašto su se okupili?—

Ta ih večera podsjeća na ono što je Jehova učinio stotinama godina prije, kad su Izraelci, njegov narod, bili robovi u Egiptu. U to je vrijeme Jehova rekao svom narodu: ‘Neka svaka obitelj zakolje  janje i poprska njegovom krvlju vrata svojih kuća.’ Zatim je rekao: ‘Uđite u kuću i jedite janje.’

Kako je janjeća krv zaštitila Izraelce?

Izraelci su to poslušali. Iste noći Božji je anđeo prošao Egiptom. U većini kuća ubio je najstarije dijete. No nije ulazio u kuću na kojoj je vidio krv janjeta na vratima. U tim kućama nisu ubijena djeca. Faraon, kralj Egipta, uplašio se zbog toga što je Jehovin anđeo učinio. Zato je rekao Izraelcima: ‘Slobodni ste. Idite iz Egipta!’ I tako su oni natovarili svoje stvari na deve i magarce te otišli.

Jehova nije želio da njegov narod zaboravi kako ga je on oslobodio. Zato je rekao: ‘Jednom godišnje morate jesti ono što ste jeli ove noći.’ Tu posebnu večeru nazvali su Pasha. Te je noći Božji anđeo ‘prošao’ pored kuća obilježenih krvlju (2. Mojsijeva 12:1-13, 24-27, 31).

Isus i njegovi apostoli razmišljali su o tome tokom Pashe. Isus je nakon toga učinio nešto vrlo važno. Najprije je rekao nevjernom apostolu Judi da ode. Zatim je uzeo komad kruha, pomolio se, razlomio ga i dao svojim učenicima. “Uzmite, jedite”, rekao je. Zatim je dodao: ‘Ovaj kruh predstavlja moje tijelo koje ću dati kad umrem za vas.’

Potom je uzeo čašu crnog vina. Ponovno se zahvalio u molitvi i dao je drugima te rekao: “Pijte iz nje svi.” Još je rekao: ‘Ovo vino predstavlja moju krv. Uskoro ću proliti svoju krv da bih vas oslobodio grijeha. Činite ovo da biste me se sjećali’ (Matej 26:26-28; 1. Korinćanima 11:23-26).

Što dobivamo zahvaljujući Isusovoj krvi koju je on usporedio s vinom?

Jesi li zapazio da je Isus rekao učenicima da to čine da bi ga se sjećali?— Više nisu trebali održavati Pashu. Umjesto toga,  jednom godišnje trebali su imati tu posebnu večeru da bi se prisjetili Isusa i njegove smrti. Ta se večera zove Gospodinova večera. Danas je obično zovemo Spomen-svečanost. Zašto?— Zato što se tada sjećamo onoga što su Isus i njegov Otac, Jehova Bog, učinili za nas.

Kruh nas podsjeća na Isusovo tijelo. Isus je bio spreman odreći se tog tijela da bismo mi dobili vječni život. A crno vino?— Ono nas treba podsjećati na vrijednost Isusove krvi. Ona je vrednija od janjeće krvi koju se koristilo na Pashi u Egiptu. Što misliš, zašto?— Biblija kaže da nam Isusova krv omogućuje oproštenje grijeha. A kad svi naši grijesi budu izbrisani, više neće biti bolesti, starosti ni smrti. Toga se trebamo sjetiti kad smo na Spomen-svečanosti.

Trebaju li svi jesti kruh i piti vino na Spomen-svečanosti?— Isus je onima koji to čine rekao: ‘Imat ćete udio u mom kraljevstvu i sjest ćete na prijestolja na nebu sa mnom’ (Luka 22:19, 20, 30). To znači da će ići na nebo kako bi bili kraljevi s Isusom. Stoga kruh i vino trebaju uzimati samo oni koji imaju nadu u to da će vladati s Isusom na nebu.

No čak i oni koji ne jedu taj kruh i ne piju to vino trebaju ići na Spomen-svečanost. Zašto?— Zato što je Isus dao svoj život i za nas. Kad dođemo na Spomen-svečanost, pokazujemo da to nismo zaboravili. Tada se sjećamo Božjeg prekrasnog dara.

Biblijski reci koji pokazuju koliko je važna Isusova otkupnina su: 1. Korinćanima 5:7; Efežanima 1:7; 1. Timoteju 2:5, 6 i 1. Petrova 1:18, 19.