Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Uči od Velikog Učitelja

 17. POGLAVLJE

Kako možeš biti sretan

Kako možeš biti sretan

Zašto je Jehova ‘sretan Bog’?

SVI želimo biti sretni. Slažeš li se s tim?— Ali mnogi ljudi nisu baš sretni. Zašto?— Zato što nisu saznali što donosi sreću. Oni misle da će biti sretni ako imaju puno stvari. Ali kad ih imaju, njihova sreća kratko traje.

Da vidimo što usrećuje čovjeka. Veliki Učitelj je rekao: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35). Kako onda možemo biti sretni?— Da, tako da dajemo drugima i pomažemo im. Jesi li to već znao?—

Razmislimo malo o tome. Je li Isus rekao da onaj tko dobije neki poklon neće biti sretan?— Ne, nije to rekao. Voliš li dobivati poklone?— Svi to vole. Sretni smo kad dobijemo nešto lijepo.

 Ali Isus je rekao da ćemo biti još sretniji kad dajemo. A što misliš, tko je ljudima dao više od bilo koga drugoga?— Tako je, Jehova Bog.

Biblija kaže da Bog “daje svima život i dah i sve”. On nam daje kišu s neba i sunce tako da biljke mogu rasti da bismo imali što za jesti (Djela apostolska 14:17; 17:25). Sasvim je prirodno da Biblija Jehovu naziva ‘sretnim Bogom’! (1. Timoteju 1:11). Davanje drugima jedna je od stvari koje usrećuju Boga. A kad mi dajemo, i mi možemo biti sretni.

Što te može više usrećiti nego da sam pojedeš cijeli kolač?

Ali što možemo dati drugima?— Ponekad nam za poklon treba novac. Ako poklon želiš kupiti u trgovini, moraš ga platiti. I zato ukoliko želiš nekome dati takav poklon, možda moraš štedjeti novac dok ne skupiš dovoljno da ga možeš kupiti.

Ali ne kupuje se svaki poklon u trgovini. Naprimjer, kad je jako vruće, čaša hladne vode pravo je osvježenje. Kad nekome tko je žedan daš čašu vode, bit ćeš sretan jer si mu pomogao.

Možda ćete jednom ti i mama peći kolače. To je zabavno. Ali što možeš učiniti da bi bio još sretniji, umjesto da sam pojedeš cijeli kolač?— Da, možeš malo dati nekom svom prijatelju. Bi li to volio učiniti?—

 Veliki Učitelj i njegovi apostoli znali su koliko davanje usrećuje. Što su davali drugima?— Najbolju stvar na svijetu! Oni su poznavali istinu o Bogu i rado su tu dobru vijest govorili drugima. A za to nisu tražili novac od ljudi.

Jednog su dana apostol Pavao i njegov dobar prijatelj, učenik Luka, sreli jednu ženu koja je željela dati nešto drugima i tako osjetiti radost. Sreli su je pored rijeke. Pavao i Luka otišli su do rijeke jer su čuli da se tamo mole neki ljudi. Tako je i bilo. Kad su stigli, našli su nekoliko žena koje su se molile.

Pavao im je počeo govoriti o dobroj vijesti o Jehovi Bogu i njegovom Kraljevstvu. Jedna od tih žena zvala se Lidija i pažljivo ih je slušala. Nakon toga je željela učiniti nešto da im pokaže koliko joj se svidjela dobra vijest koju je čula. Zato je rekla Pavlu i Luki: “Ako ste prosudili da sam vjerna Jehovi, uđite u moj dom i ostanite.” I ona ih je nagovorila da dođu u njen dom (Djela apostolska 16:13-15).

Što je Lidija rekla Pavlu i Luki?

Lidija je bila sretna što su ti Božji sluge došli kod nje. Voljela ih je jer su joj pomogli da upozna Jehovu i Isusa. Također su joj rekli kako ljudi mogu živjeti vječno. Bila je radosna što Pavlu i Luki može dati hranu i stan. Lidiju je davanje usrećilo jer je davala od srca. To trebamo upamtiti. Možda nam netko i kaže da nekome moramo dati neki poklon. Ali ako to sami ne želimo, onda nećemo biti sretni što smo ga dali.

Zašto je Lidija bila sretna što je mogla ugostiti Pavla i Luku?

Naprimjer, zamisli da imaš bombon koji želiš pojesti. Kako bi se osjećao da ti kažem da ga moraš dati drugom djetetu? Bi li bio sretan što ćeš mu ga dati?— Ali što ako bi sreo nekog  prijatelja kojeg jako voliš? Kad bi sam poželio dati mu bombon, bio bi puno sretniji. Slažeš li se s tim?—

Ponekad nekoga toliko volimo da bismo mu dali sve što imamo, makar nama ništa ne ostalo. Dok naša ljubav prema Bogu raste, isto bismo trebali osjećati prema njemu.

Zašto je ova siromašna žena bila sretna iako je dala sve što je imala?

Veliki Učitelj znao je za jednu siromašnu ženu koja je to osjećala. Vidio ju je u hramu u Jeruzalemu. Imala je samo dva mala novčića, ništa više. Ali oba je stavila u kutiju za priloge, ili darove, u hramu. Nitko je nije prisilio na to. Većina ljudi tamo nije ni znala što je ona učinila. Dala je sav novac jer je to stvarno željela i jer je voljela Jehovu. Bila je sretna da može nešto dati (Luka 21:1-4).

Mi možemo davati na mnoge načine. Možeš li se sjetiti nekih?— Ako dajemo jer to stvarno želimo, bit ćemo sretni. Zato nam Veliki Učitelj kaže: “Dajite” (Luka 6:38). Ako dajemo, usrećit ćemo druge. A i mi sami ćemo biti još sretniji!

Pročitajmo još nešto o tome kako davanje usrećuje u Mateju 6:1-4; Luki 14:12-14 i 2. Korinćanima 9:7.