Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Uči od Velikog Učitelja

 39. POGLAVLJE

Bog nije zaboravio svog Sina

Bog nije zaboravio svog Sina

ISUS je plakao kad je umro njegov prijatelj Lazar. A što misliš, je li Jehovi bilo žao kad je Isus patio i umro?— Biblija kaže da Boga može ‘žalostiti’ ono što se događa i da mu se čak može ‘nanijeti bol’ (Psalam 78:40, 41, NS; Ivan 11:35).

Koliku je bol Jehova osjetio dok je gledao svog voljenog Sina kako umire?— Isus je bio siguran da ga Bog neće zaboraviti. Zato su zadnje riječi koje je rekao prije smrti bile: “Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj [život]!” (Luka 23:46).

Isus je bio uvjeren da će uskrsnuti, da neće biti ostavljen u “hadu”, to jest u grobu. Nakon što je Isus uskrsnuo apostol Petar je citirao ono što je u Bibliji pisalo o Isusu: “Nije bio ostavljen u hadu niti je njegovo tijelo  vidjelo raspadanje” (Djela apostolska 2:31; Psalam 16:10). Isusovo tijelo nije se raspalo u grobu.

Kad je bio na Zemlji, i sam je rekao svojim učenicima da neće dugo ležati mrtav. Rekao im je da će “biti ubijen i treći dan uskrsnuti” (Luka 9:22). Zato učenici nisu trebali biti iznenađeni što je uskrsnuo. No jesu li se iznenadili?— Da vidimo.

Veliki Učitelj umro je na mučeničkom stupu u petak poslijepodne, oko tri sata. Josip, bogati član Sanhedrina, potajno je vjerovao u Isusa. Kad je čuo da je Isus umro, otišao je do Pilata, rimskog upravitelja. Tražio je dopuštenje da skine Isusovo tijelo sa stupa kako bi ga položio u grob. Potom ga je odnio u jedan vrt gdje se grob nalazio.

Nakon što je stavio tijelo u njega, zatvorio ga je velikim kamenom. Došla je nedjelja, treći dan otkako je Isus umro. Sunce još nije bilo izašlo, pa je bilo mračno. Ispred groba bili su neki ljudi koji su ga čuvali. Svećenički glavari su im dali taj zadatak. A zašto?—

I svećenici su čuli da je Isus rekao da će uskrsnuti. Postavili su stražare da njegovi učenici ne bi ukrali tijelo i onda rekli da je uskrsnuo. Odjednom se zemlja počela tresti. U mraku se vidio bljesak svjetla. Bio je to Jehovin anđeo! Stražari su se toliko uplašili da se nisu mogli pomaknuti. Anđeo je došao do groba i pomaknuo kamen. Grob je bio prazan!

Zašto je grob bio prazan? Što se dogodilo?

Apostol Petar je kasnije rekao: “Tog je Isusa Bog uskrsnuo” (Djela apostolska 2:32). Bog je Isusa vratio u život i dao mu tijelo kakvo je imao prije nego što je došao na Zemlju. Dakle,  nakon uskrsnuća, dobio je duhovno tijelo kakvo imaju anđeli (1. Petrova 3:18). Zato je Isus da bi ga ostali vidjeli morao uzeti tijelo kakvo imaju ljudi. Je li to učinio?— Da vidimo.

Sunce je počelo izlaziti. Vojnici su otišli. Marija Magdalena i druge Isusove učenice idu prema grobu. U razgovoru se pitaju: ‘Tko će nam maknuti teški kamen?’ (Marko 16:3). Ali kad su došle do groba, kamen je već bio odmaknut. Grob je bio prazan! Nije bilo Isusovog tijela! Marija Magdalena odmah je otrčala potražiti neke od Isusovih apostola.

Druge su žene ostale kraj groba. Pitale su se: ‘Gdje bi moglo biti Isusovo tijelo?’ Odjednom su se pojavila dva čovjeka odjevena u blistavu odjeću. To su bili anđeli! Rekli su ženama: ‘Zašto tu tražite Isusa? On je uskrsnuo. Idite brzo i recite njegovim učenicima.’ Možeš zamisliti kako su brzo otrčale to reći! Na putu su srele jednog čovjeka. Tko je to bio?—

Isus koji je uzeo ljudsko tijelo! I on je rekao ženama: ‘Idite, obavijestite moje učenike.’ Žene su bile uzbuđene. Našle su učenike i rekle im: ‘Isus je živ! Vidjele smo ga!’ Marija je već rekla Petru i Ivanu da je grob prazan. I oni su otišli to vidjeti, kao što prikazuje slika. Gledali su lanene povoje kojima je Isus bio omotan, ali nisu bili sigurni što se dogodilo. Željeli su vjerovati da je Isus ponovno živ, no to je zvučalo predobro da bi bilo istinito.

O čemu su možda razmišljali Petar i Ivan?

Kasnije te nedjelje Isus se pojavio dvojici učenika koji su išli putem do sela Emausa. Isus je išao s njima i razgovarali su, ali nisu ga prepoznali jer nije imao isto ljudsko tijelo kao prije. Tek kad je bio s njima za stolom i pomolio se shvatili su da je to on.  Učenici su bili toliko uzbuđeni da su požurili natrag u Jeruzalem, pa su tako prešli mnogo kilometara! Može biti da se Isus ubrzo nakon toga pojavio Petru kako bi mu dokazao da je živ.

Navečer te nedjelje mnogi su se učenici okupili u jednoj sobi. Zaključali su vrata. Odjednom se u sobi pojavio Isus! Tada su znali da je Veliki Učitelj zaista živ. Zamisli koliko su bili sretni! (Matej 28:1-15; Luka 24:1-49; Ivan 19:38–20:21).

Da bi dokazao da je živ, Isus se 40 dana u različitim tijelima pojavljivao svojim učenicima. Potom je napustio Zemlju i  otišao k svom Ocu na nebo (Djela apostolska 1:9-11). Uskoro su učenici počeli govoriti svima da je Bog uskrsnuo Isusa iz mrtvih. Nastavili su propovijedati čak i kad su svećenici naredili da ih se istuče i neke od njih dali ubiti. Znali su da ih Bog, ako umru, neće zaboraviti kao što nije ni svog Sina.

Na što misle mnogi u doba godine kad je Isus bio uskrsnut? A na što ti misliš?

Ti su prvi Isusovi učenici bili potpuno drugačiji od mnogih današnjih ljudi! Većina ljudi danas u doba godine kad je Isus bio uskrsnut samo misli na uskršnjeg zeca i bojana jaja. Ali Biblija ništa ne govori o uskršnjem zecu i jajima. Ona govori o služenju Bogu.

I mi možemo biti poput Isusovih učenika tako da govorimo ljudima da je Bog učinio nešto divno kad je uskrsnuo svog Sina. Nikada se ne trebamo bojati, čak ni onda kad ljudi kažu da će nas ubiti. Sve da i umremo, Jehova će nas se sjetiti i uskrsnuti nas, baš kao i Isusa.

Jesi li sretan što znaš da Bog ne zaboravlja one koji mu služe i da ih čak može uskrsnuti?— Kad to znamo, dobro je da naučimo kako možemo obradovati Boga. Znaš li da ga možemo obradovati?— To će biti sljedeća tema o kojoj ćemo razgovarati.

Ako vjerujemo da je Isus uskrsnuo, to će ojačati našu nadu i vjeru. Pročitajmo Djela apostolska 2:22-36; 4:18-20 i 1. Korinćanima 15:3-8, 20-23.