Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 TREĆE POGLAVLJE

“Svet, svet, svet je Jehova”

“Svet, svet, svet je Jehova”

1, 2. Koju je viziju dobio prorok Izaija, i što iz nje učimo o Jehovi?

IZAIJA je osjetio veliko strahopoštovanje zbog prizora koji je ugledao — vizije koju mu je dao Bog. Sve je izgledalo tako stvarno! Bilo je toliko realno da je Izaija kasnije napisao da je ‘vidio Jehovu’ na njegovom uzvišenom prijestolju. Jehovina je duga haljina skladno padala i ispunjavala veliki hram u Jeruzalemu (Izaija 6:1, 2).

2 Izaija je bio ispunjen strahopoštovanjem i zbog onoga što je čuo — pjesme koja se toliko orila da su se tresli čak i temelji hrama. Pjevali su je serafi, duhovna stvorenja vrlo visokog položaja. U njihovom snažnom, skladnom pjevanju odzvanjaju jednostavne, ali veličanstvene riječi: “Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove” (Izaija 6:3, 4). Time što se riječ “svet” koristi tri puta na nju se stavlja poseban naglasak, i to s pravom jer je Jehova svet u najpotpunijem smislu te riječi (Otkrivenje 4:8). Jehovinu se svetost ističe kroz cijelu Bibliju. Postoje stotine redaka koji njegovo ime povezuju sa svetošću.

3. Kako pogrešna gledišta o Jehovinoj svetosti navode mnoge da se udalje od Boga umjesto da mu se približe?

3 Zato Jehova želi da među prvim stvarima koje ćemo saznati o njemu bude to da je svet. Pa ipak, danas mnogima i sama ta ideja djeluje odbojno. Neki pogrešno povezuju svetost sa samopravednošću ili lažnom pobožnošću. Drugi pak imaju negativno mišljenje o sebi, pa možda Božju svetost prije smatraju zastrašujućom nego privlačnom. Možda se boje da nikada neće biti dostojni toga da se približe takvom svetom Bogu. Dakle, mnogi se udaljuju od Boga zbog njegove svetosti. To je žalosno jer je Božja  svetost zapravo snažan razlog da mu se približimo. Zašto? Prije negoli odgovorimo na to pitanje, razmotrimo što je prava svetost.

Što je svetost?

4, 5. (a) Što svetost znači, a što ne znači? (b) Na koja je dva važna načina Jehova “odijeljen”?

4 To što je Bog svet ne znači da je samodopadan, ohol ili da s prezirom gleda na druge. Baš naprotiv, on mrzi takve osobine (Priče Salamunove 16:5; Jakov 4:6). Što onda riječ “svet” zapravo znači? U biblijskom hebrejskom ta riječ potječe od izraza koji znači “odijeljen”. U vjerskom smislu riječ “svet” odnosi se na ono što je odijeljeno od uobičajene upotrebe. Svetost također jasno prenosi misao o čistoći. Kako tu riječ primijeniti na Jehovu? Znači li to da je on “odijeljen” od nesavršenih ljudi, da je daleko od nas?

5 Nipošto. Kao “svetac Izraelov”, Jehova je za sebe rekao da stanuje “posred” svog naroda, premda je taj narod bio grešan (Izaija 12:6; Ozej 11:9). Prema tome, iako je svet, nije daleko od nas. Kako je onda “odijeljen”? Na dva važna načina. Kao prvo, odijeljen je od svega što je stvorio u tom smislu što je jedino on Svevišnji. Njegova je čistoća apsolutna i neizmjerna (Psalam 40:5; 83:18). Kao drugo, Jehova je potpuno odijeljen od svakog grijeha, a to je utješna misao. Zašto?

6. U kom nam smislu može utješno djelovati činjenica da je Jehova potpuno odijeljen od grijeha?

6 Živimo u svijetu u kojem je prava svetost rijetka stvar. Sve što je povezano s ljudskim društvom otuđenim od Boga okaljano je na neki način, uprljano je grijehom i nesavršenošću. Svi se moramo boriti protiv grijeha koji je u nama. Isto tako, svi smo u opasnosti da nas grijeh nadvlada ako postanemo nepažljivi (Rimljanima 7:15-25;  1. Korinćanima 10:12). Jehovi ne prijeti takva opasnost. On nije niti malo pod utjecajem grešnosti, pa nikada neće biti uprljan ni najmanjim tragom grijeha. Ovo jača naš dojam koji smo stekli o Jehovi kao o savršenom Ocu, jer to znači da se možemo potpuno osloniti na njega. Za razliku od mnogih grešnih ljudskih očeva, Jehova se nikada neće iskvariti, postati raspušten ili nasilan. Zbog njegove svetosti potpuno je nemoguće da se desi bilo što od toga. Jehova se u nekim slučajevima čak zaklinjao svojom svetošću jer ništa nije vjerodostojnije od toga (Amos 4:2). Zar to nije ohrabrujuće?

7. Zašto se može reći da je svetost sastavni dio Jehovine osobnosti?

7 Svetost je sastavni dio Jehovine osobnosti. Što to znači? Uzmimo za primjer dvije riječi, “čovjek” i “nesavršenost”. Prvu ne možeš opisati, a da ne pomisliš na drugu. Nesavršenost nas prožima i utječe na svaki naš postupak. A sad razmotri dvije sasvim drugačije riječi — “Jehova” i “svetost”. Svetost prožima Jehovu. Sve što je povezano s njim čisto je i čestito. Mi ne možemo saznati kakav je u suštini Jehova ako ne shvatimo tu bitnu riječ — “svetost”.

“Svetost pripada Jehovi”

8, 9. Što dokazuje da Jehova pomaže nesavršenim ljudima da u relativnom smislu budu sveti?

8 Budući da je Jehova utjelovljenje svetosti, s pravom se može reći da je i izvor sve svetosti. On nije sebično zadržao za sebe tu dragocjenu osobinu, već ju je podario i drugima, i to velikodušno. Zamisli, kad je Bog preko anđela govorio s Mojsijem kod gorućeg grma, čak je tlo oko grma postalo sveto jer je Jehova stajao iza svega toga! (2. Mojsijeva 3:5).

9 Mogu li nesavršeni ljudi postati sveti uz Jehovinu pomoć? U relativnom smislu, mogu. Bog je pred svoj narod Izrael stavio mogućnost da postane ‘svet narod’ (2. Mojsijeva  19:6). Blagoslovio ga je sustavom obožavanja koji je bio svet i čist. Svetost je stoga nezaobilazna tema Mojsijevog zakona. Štoviše, prvosvećenik je imao zlatnu pločicu na prednjoj strani svog turbana, gdje su je svi mogli vidjeti kako bliješti na svjetlu. Na njoj su bile ugravirane riječi: “Svetost pripada Jehovi” (2. Mojsijeva 28:36). Dakle, njihovo obožavanje, a dakako i njihov način života, trebali su se isticati po visokom mjerilu čistoće. Jehova im je rekao: “Budite sveti, jer sam ja svet, Jehova Bog vaš” (3. Mojsijeva 19:2). Dok su god Izraelci, onoliko koliko su to kao nesavršeni ljudi mogli, živjeli u skladu s Božjim savjetima, u relativnom smislu bili su sveti.

10. Koja je razlika u svetosti postojala između drevnog Izraela i okolnih naroda?

10 To naglašavanje svetosti bilo je u oštroj suprotnosti s obožavanjem naroda koji su okruživali Izraelce. Ti su poganski narodi obožavali bogove čije je samo postojanje bilo laž i prijevara, bogove koje se prikazivalo kao nasilne, pohlepne i promiskuitetne. Bili su nesveti u svakom pogledu. Obožavanje takvih bogova ljude je učinilo nesvetima. Zato je Jehova upozorio svoje sluge da ostanu odijeljeni od poganskih obožavatelja i njihovih nečistih vjerskih običaja (3. Mojsijeva 18:24-28; 1. Kraljevima 11:1, 2).

11. Kako se svetost Jehovine nebeske organizacije očituje na (a) anđelima? (b) serafima? (c) Isusu?

11 Čak i pod najboljim uvjetima Jehovin izabrani drevni izraelski narod mogao je tek u malome odražavati svetost Božje nebeske organizacije. Milijune duhovnih stvorenja koja lojalno služe Bogu naziva se njegovim “svetim mirijadama” (Juda 14). Ona savršeno odražavaju jasnu, netaknutu ljepotu Božje svetosti. Prisjeti se serafa koje je Izaija vidio u viziji. Sadržaj njihove pjesme daje naslutiti da ta moćna duhovna stvorenja igraju važnu ulogu  u obznanjivanju Jehovine svetosti u čitavom svemiru. Međutim, jedno duhovno stvorenje nalazi se iznad svih ostalih — Božji jedinorođeni Sin. Isus najbolje odražava Jehovinu svetost. S opravdanim je razlogom poznat kao “Božji Sveti” (Ivan 6:68, 69).

Sveto ime, sveti duh

12, 13. (a) Zašto se Božje ime s pravom opisuje kao sveto? (b) Zašto se Božje ime mora svetiti?

12 A što je s Božjim imenom? Kao što smo vidjeli u prvom poglavlju, to ime nije puka titula ili etiketa. Ono predstavlja Jehovu Boga i obuhvaća sve njegove osobine. Zato nam Biblija kaže da je njegovo ‘ime sveto’ (Izaija 57:15). Prema Mojsijevom zakonu oskvrnjivanje Božjeg imena kažnjavalo se smrću (3. Mojsijeva 24:16). A zapazi što je Isus prvo spomenuo u molitvi: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Svetiti nešto znači izdvojiti kao posvećeno i duboko štovati. No zašto treba svetiti nešto što je samo po sebi toliko čisto kao što je Božje ime?

13 Božje se sveto ime napada i ocrnjuje lažima i klevetom. Sotona je u Edenu lagao o Jehovi i tvrdio da je On nepravedan Suveren (1. Mojsijeva 3:1-5). Otada Sotona — vladar ovog nesvetog svijeta — radi na tome da se širi što više laži o Bogu (Ivan 8:44; 12:31; Otkrivenje 12:9). Religije Boga prikazuju kao samovoljnog, hladnog i okrutnog. Tvrde da imaju njegovu podršku u krvožednim ratovima. Zaslugu za Božja divna djela stvaranja često se pripisuje slijepom slučaju, odnosno evoluciji. Da, Božje se ime zlobno kleveće. I zato ga se mora svetiti; mora mu se vratiti slavu koja mu s pravom pripada. Jedva čekamo da se njegovo ime posveti i njegova suverenost opravda, a radosni smo što možemo na bilo koji način biti dio tog veličanstvenog nauma.

14. Zašto se Božji duh naziva svetim, i zašto je hula protiv svetog duha toliko ozbiljna stvar?

 14 Postoji još nešto tijesno povezano s Jehovom, a gotovo se uvijek naziva svetim — njegov duh, odnosno djelujuća sila (1. Mojsijeva 1:2). Jehova koristi tu izuzetno jaku silu da bi ostvario svoje naume. Bog sve čini na svet i čist način, pa se njegovu djelujuću silu prikladno naziva sveti duh, ili duh svetosti (Luka 11:13; Rimljanima 1:4). Hotimični postupci koji se suprote Jehovinim naumima predstavljaju hulu protiv svetog duha, a to je neoprostiv grijeh (Marko 3:29).

Zašto nas Jehovina svetost privlači k njemu

15. Zašto je strah pred Jehovom prikladna reakcija na njegovu svetost, i kakav je to strah?

15 Iz svega ovoga nije teško shvatiti zašto Biblija povezuje Božju svetost i strah koji ljudi imaju pred njim. Naprimjer, u Psalmu 99:3 čitamo: ‘Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je sveto!’ No taj strah nije morbidan strah. Umjesto toga, to je dubok osjećaj poštovanja i divljenja, najuzvišeniji oblik cijenjenja. Prikladno je da se tako osjećamo jer je Božja svetost za nas nedostižna. Ona je izvanredno čista, veličanstvena. Pa ipak, to nam ne bi trebalo djelovati odbojno. Naprotiv, Bogu ćemo se približiti ako imamo ispravan stav prema njegovoj svetosti. Zašto?

Baš kao što nas ljepota privlači, tako bi trebalo biti i sa svetosti

16. (a) Kako se svetost povezuje s krasotom? Navedi primjer. (b) Kako način na koji je Jehova opisan u vizijama ističe čistoću i svjetlost?

16 U prvom redu, Biblija svetost povezuje s krasotom. U Izaiji 63:15 (NS) za nebo se kaže da je to Božje ‘uzvišeno prebivalište, sveto i krasno’. Nas privlači sve što je lijepo. Naprimjer, pogledaj fotografiju na 33. stranici. Zar ti taj prizor ne djeluje privlačno? Što mu daje toliku čar?  Zapazi vodu koja izgleda tako čisto. Mora da je i zrak čist jer je nebo plavo, a Sunce žarko sja. A kad bi taj prizor bio drugačiji — potok prepun smeća, stabla i stijene ispisane grafitima, zrak zagađen smogom — više nas ne bi privlačio; djelovao bi nam odbojno. Mi smo po prirodi skloni tome da ljepotu povezujemo s čistoćom i svjetlošću. Istim se riječima može opisati Jehovinu svetost. Nije nikakvo čudo da nas oduševljava način na koji je Jehova opisan u vizijama! Zrači svjetlošću, bliješti poput dragog kamenja, blista poput vatre ili najčišćih i najsjajnijih plemenitih kovina — takva je krasota našeg svetog Boga (Ezehijel 1:25-28; Otkrivenje 4:2, 3).

17, 18. (a) Kako je na Izaiju isprva djelovala vizija koju je dobio? (b) Kako je Jehova putem serafa utješio Izaiju, i što je značio taj postupak serafa?

17 Međutim, trebamo li se osjećati neznatnima u usporedbi s Božjom svetosti? Odgovor je dakako potvrdan. Na kraju krajeva, mi i jesmo neznatni s obzirom na Jehovu — zaista najblaže rečeno. Trebamo li se zbog te činjenice otuđiti od njega? Zapazi kako je Izaija reagirao kad je čuo serafe kako obznanjuju Jehovinu svetost. “Rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam čovjek nečistih usana, i živim usred naroda nečistih usana, jer kralja Jehovu nad vojskama vidjeh svojim očima” (Izaija 6:5). Da, Jehovina je apsolutna svetost podsjetila Izaiju na to koliko je grešan i nesavršen. Isprva je taj vjerni čovjek zapao u očaj. No Jehova ga nije ostavio u takvom stanju.

18 Jedan je seraf brzo utješio proroka. Kako? To je moćno duhovno stvorenje odletjelo do oltara, uzelo užareni ugljen s njega i dodirnulo njime Izaijine usne. Možda to zvuči više bolno nego utješno. No prisjeti se da je riječ o viziji punoj simboličnog značenja. Izaija, vjerni Židov, dobro je znao da se žrtve svakog dana prinosi na hramski  oltar radi očišćenja grijeha. A seraf je s ljubavlju podsjetio proroka da iako je zaista nesavršen, ili “nečistih usana”, ipak može biti čist u Božjim očima. * Jehova je bio spreman da nesavršenog, grešnog čovjeka smatra svetim — barem u relativnom smislu (Izaija 6:6, 7).

19. Kako možemo u relativnom smislu biti sveti iako smo nesavršeni?

19 Isto je i danas. Sve žrtve koje se prinosilo na oltaru u Jeruzalemu bile su samo sjena nečeg većeg — savršene žrtve koju je Isus Krist prinio 33. n. e. (Hebrejima 9:11-14). Ako se iskreno pokajemo zbog svojih grijeha, ispravimo svoj neispravan način postupanja i pokazujemo vjeru u tu žrtvu, dobit ćemo oproštenje (1. Ivanova 2:2). I mi možemo biti čisti u očima Boga. Zato nas apostol Petar podsjeća: “Pisano [je]: ‘Morate biti sveti, jer sam ja svet’” (1. Petrova 1:16). Jesi li primijetio da Jehova nije rekao da moramo biti sveti kao on? On od nas nikada ne očekuje  nemoguće (Psalam 103:13, 14). Umjesto toga, Jehova nam kaže da budemo sveti jer je i on svet. “Kao ljubljena djeca” nastojimo ga oponašati koliko god kao nesavršeni ljudi možemo (Efežanima 5:1). Stoga je postizanje svetosti trajan proces. Kako duhovno rastemo, iz dana u dan radimo na ‘usavršavanju svetosti’ (2. Korinćanima 7:1).

20. (a) Zašto je važno shvatiti da možemo biti čisti u očima našeg svetog Boga? (b) Kako je Izaija reagirao kad je saznao da su njegovi grijesi očišćeni?

20 Jehova ljubi sve što je čestito i čisto. On mrzi grijeh (Habakuk 1:13). Ali ne mrzi nas. Dokle god na grijeh gledamo kao on — mrzeći zlo, a ljubeći dobro — i nastojimo slijediti savršene stope Krista Isusa, Jehova nam oprašta naše grijehe (Amos 5:15; 1. Petrova 2:21). Kad shvatimo da možemo biti čisti u očima našeg svetog Boga, to duboko utječe na nas. Prisjeti se da je Jehovina svetost Izaiju u početku podsjetila na to koliko je nečist. Povikao je: “Jaoh meni!” No kad je shvatio da su njegovi grijesi očišćeni, promijenio je svoj stav. Kad je Jehova tražio nekoga tko bi obavio jedan zadatak, Izaija se bez odlaganja odazvao, iako uopće nije znao što će se tražiti od njega. Rekao je: “Evo mene, pošalji mene” (Izaija 6:5-8).

21. Na temelju čega možemo biti uvjereni da možemo razvijati svetost?

21 Mi smo stvoreni na sliku svetog Boga, obdareni smo moralnim svojstvima i duhovnošću (1. Mojsijeva 1:26). Svi mi možemo u nekoj mjeri pokazivati svetost. Sve dok je razvijamo, Jehova će nam rado pomagati. Tako ćemo se još više približiti našem svetom Bogu. Osim toga, dok u narednim poglavljima budemo razmatrali Jehovine osobine, vidjet ćemo da postoje mnogi snažni razlozi da mu se približimo!

^ odl. 18 Izraz “nečistih usana” prikladan je jer u Bibliji usne često simboliziraju govor ili jezik. Kod svih nesavršenih ljudi veliki broj grijeha može se pripisati načinu na koji koristimo svoju sposobnost govora (Priče Salamunove 10:19; Jakov 3:2, 6).